Bertha Dudde, br. 2279, 29 Ožujka 1942
NEPROLAZNA BLAGA …. OSKUDAN ZEMALJSKI ŽIVOT ….
Trajnu vrijednost ima samo ono što duši služi za spas (zdravlje, dobrobit), što joj donosi ulazak u područje svjetla nakon napuštanja života na Zemlji. A jedino takvom blagu se treba težiti na Zemlji. Prema tome su od istinske koristi samo djela duha, tj. ono što duh u čovjeku od duše zahtijeva. No istovremeno tijelo duši postavlja zahtjeve, i to ono što je njemu od koristi, tj. ono što čini zemaljski život ugodnim i primamljivim. A onda je na duši da odluči koje zahtjeve će ispunjavati.
Posljedično tome duša je sama odgovorna za bogatstvo koje na Zemlji skuplja. Nagrađuje li ona tijelo oskudno, rasti će duhovno bogatstvo, a to će joj donijeti duhovnu slobodu. No ako sluša tijelo (ono što je od tijela), onda će ona sama morati oskudijevati kad se bude odvojila od tijela. Duh u njoj neprestano je nagoni na to da si skuplja duhovna blaga, a ona to upozorenje i tu uputu čuje utoliko bistrije i jasnije što manje cijeni žudnje tijela.
No ona se onda mora i potruditi duh u sebi i poslušati (slijediti njegove upute), inače njegovi zahtjevi postaju sve slabiji i duši jedva osjetni. Tada je čovjek u opasnosti da zapostavi svoj stvarni zadatak, kad njegova duša, tj. svo razmišljanje, osjećanje i htijenje, teži samo zemaljskim užicima, znači traži samo ono što tijelo zahtijeva. Jer sve te stvari su prolazne i nemaju niti najmanje vrijednosti za vječnost. No zemaljski život je čovjeku dan kako bi si stvorio takva dobra koja opstaju, pošto stvarni život započinje tek kad tijelo otpadne od duše.
Čovjek, koji je na Zemlji oskudijevao svoje duše radi, koji je ispunjavao samo zahtjeve duha u sebi, u onostranom će uistinu naći jedno bogato blago, koje mu tisuću puta nadoknađuje ono od čega je na Zemlji odusta(ja)o, jer tek tada duša vodi pravi život, tek tada ona može uživati plodove svoga zemaljskog života, za razliku od jedne zemaljski nastrojene duše, koja tad mora gladovati (oskudijevati) te nezamislivo sirota i gola ući u onostrano i sa žaljenjem se sjećati svog neiskorištenog zemaljskog života. Jer on joj je dan kako bi si skupljala neprolazna blaga za vječnost ….
AMEN
