Bertha Dudde, br. 1794, 29 Siječanj 1941
DAR GOVORENJA I NJEGOVO ISPRAVNO KORIŠTENJE…
Dar govorenja je Bog često uskratio čovjeku, kako bi ga učinio malenim i skromnim, jer će iznimno dobro razvijen dar govorenja čovjeka ponajčešće učiniti oholim (bahatim). To je također djelo protivnika, da on rječitog čovjeka često čini poslušnim svojoj volji, i on ga onda koristi kao zastupnika svega onoga što je usmjereno protiv Boga. Jer, dobar govornik će pronaći znatno više sljedbenika nego čovjek kojemu nedostaju riječi da objavi svoje mišljenje. Šutljiv čovjek će, naprotiv, većinom biti dublji u razmišljanju, i stoga će i Čista Istina od ovoga biti lakše prepoznata, dok rječit čovjek više površno govori o svemu što ga pokreće, te budući da on sam sebe rado sluša govoriti, svoju rječitost koristi za to da opširno govori o sporednim stvarima, stoga se njegovom govoru ne treba pripisivati nikakva posebna vrijednost. Kod takvih se ljudi često susreće samoljublje, i stoga oni također nikada neće prihvatiti mišljenje drugog čovjeka, nego će biti zadovoljni jedino ako je njihovo mišljenje (pogled) priznato. I zato oni neprestano govore, za vlastito zadovoljstvo, a da bližnjima kroz to ne prenose nešto vrijedno. Ako bi oni htjeli koristiti njihov dar govorenja govoreći za Gospodara, šireći Kristovo Učenje, i pomažući zalutalim dušama doći na pravi put, onda bi oni ispravno koristili Božji dar, i to bi donijelo jedino blagoslov za čovječanstvo i za samog govornika. No, baš o tome takvi ljudi žele malo čuti, i oni su radije spremni govoriti protiv onoga što je Božja volja; jer gdje se prepriječi samoljublje, tamo nedostaje spoznaja Istine, i oni su stoga slabe vjere, zbog čega oni ni ne mogu uvjereno zastupati ono što oni sami se razumiju, stoga ni ne vjeruju. Otuda Bog mora probuditi ljude i pokloniti im Dar govorenja, da oni istupaju (zalažu se) za Njega i Njegovo Ime, i ispovijedaju Božje djelovanje u svijetu. A ovi će govoriti prema Njegovoj volji, oni će se boriti mačem svojih usta, i njihov Dar govorenja će ljude uvjeriti, jer više ne govori oholost iz onoga koji govore Objavu Božje volje, nego je mudrost ovih bila primljena u najdubljoj poniznosti srca. I stoga vrijednost izgovorene Riječi treba prepoznati po tome da li iz govornika govori poniznost ili oholost, i sukladan tome će biti i učinak na bližnje. Slijepi i neuki će prihvatiti govor oholog, no, oni koji vide, kojima već svijetli svjetlo Duha, prepoznat će Božansku Istinu, kada im je ona ponuđena od govornika voljnog služiti Bogu. Želi li čovjek prenijeti Božju Riječ bližnjima, onda će on moći govoriti kao anđeoskim jezikom, njemu kao da će riječi biti položene u usta, i on će biti sposoban poput najvećih govornika izgovarati riječi, i s punom snagom uvjerenja zastupati to što on govori ljudima. I stoga Dar govorenja može služiti za to da izrazi došaptavanja protivnika, no on također može biti Dar milosti, da predstavlja (zastupa) Božansku mudrost. Ali znak raspoznavanja oba govornika će biti Ljubav za bližnje ili samoljublje.
AMEN