Bertha Dudde, br. 1787, 26 Siječanj 1941
UNUTARNJE OPIRANJE BOGU… SKRIVENI OTPOR…
Nemogućnost prosuđivanja duhovnih doživljaja opet je posljedica unutarnjeg opiranja protiv Boga …. Čovjek nipošto ne mora biti otvoreni ateista (nijekalac Boga), pa i pored toga njegovo unutarnje osjećanje može se protiviti svemu što ga opominje i sijeća na vjerovanje u Njega. Jer, dok je duša još u najvećoj udaljenosti od Boga, ona u sebi nosi još i skriveni otpor, iako je pristala na utjelovljenje na Zemlji s ciljem oslobađanja od svake forme. Ta duša još je jako opsjednuta zloduhom, njezinim najvećim neprijateljom, koji dušu opet želi pridobiti za svoje područje.
On dušu kao da buni protiv svega Božanskoga, on je zasljepljuje zemaljskim životom, i on joj zemaljski put želi predstaviti kao zadnju etapu postojanja. Tako da duša pokušava iskoristiti sve u svrhu zemaljskog užitka. No spoznaja Boga može se jedino zadobiti stavljanjem zemaljskog užitka u drugi plan. Čovjek ga mora prezreti, ne smije postati njegovim slugom, što je interes sile protivne Bogu. On se mora biti u stanju osloboditi od svega što mu je drago, i to rado ‘posredovati’ (prenijeti) svom bližnjemu u slučaju da mu to nedostaje; tek tada utjecaj zla biti će smanjen a time i odbojnost prema svemu Božanskome.
Otvorenom ateisti (nijekaocu Boga) još se lakše može pristupiti time što se može javno pričati o nečemu što ovaj odbija. Ali onima koji odbojnost ne prikazuju javno, ali to utoliko tvrdoglavije nose u srcu, teško je dati pouku, jer oni će se samo rijetko upustiti u to da se izjasne za ili protiv, i oni će pod lošim utjecajem slabo o tome razmišljati. A radi takvih ljudi Bog se javlja primjetno, iako na način koji njima slabo odgovara. Prirodni događaj često i svjetovno nastrojenim ljudima daje povod za razmišljanje. Oni onda ponekad počinju promatrati krajnji proizvod njihovog načina života, i tad se u njima uzdiže pitanje: čemu sve ovo? …. ništa ne postoji bez namjene …. Što je svrha zemaljskog života? ….
I tad može doći do promjene razmišljanja, jer istovremeno je oslabila sklonost ka zemaljskim dobrima, putem spoznaje prolaznosti istoga, koju je donijelo djelo uništenja. Jer Božja Ljubav pokušava zadobiti sva svoja stvorenja za Sebe i Svoje kraljevstvo, i tko Božju Ljubav ne prepozna prilikom bezbrižnog zemaljskog života, on mora iskusiti patnju i brige, kako bi baš putem njih došao do spoznaje onoga što je propustio …. On mora sebe i svoje razmišljanje preurediti, on se mora pretvoriti u Ljubav, kako bi mogao prepoznati najvišu Ljubav.
AMEN