Bertha Dudde, br. 1090, 12 Rujna 1939
VJEČNA DOMOVINA …. DJELA NA ZEMLJI …. AKTIVNOST LJUBAVI ….
Slijedi Me u duhovno kraljevstvo, koje je tvoja domovina i koje jednog dana u ni sa čim usporedivoj ljepoti treba nastati pred tvojim očima. Vidi, ništa na Zemlji ne može ti nadomjestiti to što će biti pruženo tvojim osjetilima jednom kad napustiš Zemlju, a isto tako će ti jednom u onostranom biti pružena zamjena za sve to od čega si Mene radi na Zemlji odustao …. Međutim to je nadomjestak koja sve lijepo na Zemlji uvelike nadmašuje, jer još ti je nezamisliva vječna blaženost, nezamisliva kako u svojoj vrsti tako i svom ogromnom odražaju, jer sreća na Zemlji ni približno se ne može usporediti sa tom nebeskom blaženošću …. Ni izbliza si čovjek ne može zamisliti čuda stvaranja koja čine neizrecivo blaženim biće koje stoji u svjetlu gledajući ih.
Pa kako ništa u svemiru ne miruje, tako će i gledanje u onostranom uvijek iznova nuditi nove utiske, vječna izmjena istih ce sprječavati umaranje ili letargičnost, biće će gledati i gledati i ulaziti u uvijek nove miline, i Stvoritelju neba i Zemlje pjevati hvalu i slavu svu vječnost. I u neograničenom vremenskom razdoblju od eona godina duhovno stanje Mojih bića biti će tako izuzetno visoko, da Mi prilaze sve bliže, i Ja ću im se vidljivo predstaviti …. Ja ne poznajem granice između Mojih bića i Mene, ako ih ona sama sebi ne postavljaju ….
Na Zemlji svako dijete može biti sudionikom u tim milinama, ako nadvlada baš te prepreke i izađe Mi u susret sa svom Ljubavlju i poniznošću. No u onostranom životu mogućnost da se sa Mnom stupi u kontakt nije tako laka, jer uvijek će biti uzeta u obzir djela zemaljskog života, a ako ona nisu u skladu sa Mojom voljom, nevjerojatno je teško, jer svaki osjećaj unutarnjeg mira, unutarnje blaženosti, uvijek je zasnovan na određenom stupnju Ljubav-ne aktivnosti, tako da ni jedno biće koje potonju nije nikako vršilo, ne može ni polagati pravo na sreću u onostranom.
Ono isto tako ne može gledati blaženstva, pošto radi nedostatka Ljubavi i s obzirom na to bijedne zasluge na Zemlji, nije niti prijemčivo za svjetlo i time nije još ni izbliza postiglo stanje svjetla koje mu omogućava puno gledanje u duhu. Jedini put do vječne blaženosti je samo kroz vlastito srce. Ako je ono isključeno a uposlena samo glava i razum da bi se riješila ova ili ona pitanja o onostranom, onda tom zemaljskom djetetu to pitanje a time i duhovna vizija ostaje zaključano, a omogućeno tek onda kad se ono treba izgraditi za više sposobnosti, koje su međutim uvijek uvjetovane revnim stremljenjem ka savršenstvu.
Pa si zato zemaljsko dijete češće mora predočavati (podsjećati se na) to da za postizanje vječne blaženosti svoj zemaljski put treba koristiti na takav način da se odgaja u Ljubav …. da Ljubav uvjetuje sve što se čini i ne čini, pa tako stupanj Ljubavi uvijek ostaje ključ(an) da bi se moglo proći kroz kapije vječnosti s pogledom na nadasve prekrasno Onostrano, koje obećava sve miline i radosti neba onome koji si je na Zemlji stvorio tu Ljubav i koji je kao tako oblikovano biće našao put za vječnu domovinu ….
AMEN
