46

Dvadeseta nedjelja nakon Trojstva

Izlječenje plemićevog sina

Ivan 4:47-53: ‘U Galileji je bio jedan plemić čiji sin je bio bolestan u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu te Ga zamoli da siđe i ozdravi njegova sina; jer sin mu bijaše na samrti. Isus mu reče na to: ‘Sve dok ne vidite čuda i znake nećete vjerovati!’ Plemić Mu na to reče: ‘Gospodine, siđi dolje inače će moj sin umrijeti!’ Isus mu reče: ‘Idi! Tvoj sin živi/je živ!’ I čovjek je uzvjerovao u Riječ koju izgovori Isus, te ode svojoj kući. Dok je još silazio izađu mu u susret sluge te mu javiše: ‘Tvoje je dijete živo!’ Onda ih on zapita za sat u kojem je dijete ozdravilo/u kojem se počelo osjećati bolje. A oni na to rekoše: ‘Jučer u sedmi sat ga je groznica napustila.’ Tako je otac znao da je to bilo u isti sat/u onaj sat u koji je Isus izrekao Riječi, ‘tvoj sin živi’, i on uzvjeruje kao i cijela njegova kuća.’    

(27. travanj 1872.) 

Ovo poglavlje govori kako Sam umirućem djetetu povratio zdravlje (ili ‘kako sam ozdravio umiruće dijete’), samo kroz Riječ. Ono vam dokazuje silu/snagu Riječi i kako ona, popraćena nepokolebljivom/čvrstom voljom, može postići stvari koje bi običnoj/normalnoj (average) osobi izgledale (u potpunosti) nemoguće.

Ovaj plemić je to (= silu/snagu takve Riječi) također iskusio kada su mu, na povratku kući, njegove sluge, koje su mu hitale u susret, rekle kako se njegovo dijete povratilo u život/kako je bilo vraćeno u život (= ozdravilo) u onom trenutku kada sam Ja izgovorio značajnu Riječ. Ovim činom Sam imao tri namjere (ili ‘htio postići tri različite stvari’). Prvo, htio sam ukazati Svojim učenicima/apostolima i sljedbenicima da je ovdje bio jedan visoki kraljev službenik, da je on također bio pogan/neznabožac i naposljetku, da je ovo testiranje njegove čvrste vjere (= koliko je on čvrst u vjeri) trebalo svima otvoriti oči za ono čega (= čvrstine vjere/takve vjere) im je i dalje nedostajalo iznad svega drugoga.

U drugoj prilici sam Ja već rekao Židovima kako će im sve biti oduzeto i dato poganima/neznabošcima pošto su oni – prvi odabranici, bili dovoljno tvrdoglavi da ne prihvate ni Mene, a ni Moju misiju. Prema tome, ta milost bi im bila oduzeta i dana poganima/neznabošcima kod kojih će Moje učenje pronaći bolje/plodnije tlo.

Želio sam ukazati/demonstrirati da k Meni neće dolaziti/utjecati samo jednostavni ljudi iz najniže klase (društva), već da se također i ljudi visokog položaja/plemići, ljudi s visokim naučnim obrazovanjem, nisu sramili pohitati/požuriti k Meni i zamoliti/preklinjati Me za pomoć u riječi i djelu.

U ovom slučaju, nije to bila samo vjera u Moju snagu/moć, već je radije ljubav prema njegovom djetetu dovela (ili ‘bilo ono što je dovelo’) ovog Rimljanina k Meni; jer za njega je (istinsko) uvjerenje proslijedilo tek nakon izlječenja (= njega je tek izlječenje djeteta uvjerilo u Gospodinovu snagu/moć). Zbog toga sam mu rekao: ‘Dok ne vidite znake i čuda, nećete vjerovati!’ Rekoh to znajući vrlo dobro da nakon izlječenja njegovog (vlastitog) djeteta ovaj čovjek neće moći drugo nego (uz)vjerovati. Bio je suočen sa opipljivom činjenicom: (Ispred sebe je imao) ozdravljeno dijete umjesto umrlog djeteta.

Najvažnija točka je međutim bila treća. Želio sam primjerima ukazati Svojim učenicima i ostalim štovateljima Moje Riječi kako je kod svih Mojih djela glavni faktor/čimbenik, tj. ono što se najviše potražuje od onih koji zamoljavaju, bila nepokolebljiva vjera u Moju Riječ, koja je njima često nedostajala. Stoga je ovaj događaj bio zgodan/prigodan da im se ukaže kako onaj koji čvrsto vjeruje i ima povjerenja u Moju Riječ nikad neće biti razočaran.

Plemić, koji je do svoje kuće morao prevaliti popriličnu udaljenost, Me, zbog Mojih Riječi: ‘Tvoj sin živi!’, napustio s čvrstom uvjerenošću da će njegov sin živjeti. Ovakvo povjerenje i čvrsta vjera u Moje Riječi, koja može i koja bi trebala cijelo vrijeme biti prisutna (u čovjeku), je ono što sam želio demonstrirati Svojim učenicima i slušateljima.

Na taj način je ovaj čin bio koristan za one koji su bili oko Mene, jer sam se Ja postarao da im objasnim sva tri (ovdje spomenuta) razloga kao i Moju svrhu/namjeru koja se krila iza njih.

Bilo je također i skeptika; čak je i plemić bio skeptik, bez obzira na njegovu vjeru u Mene. On je doznao od svojih slugu u koji sat se zdravlje njegova sina popravilo i jedino kada je doznao da se to dogodilo u onom trenutku kad sam mu Ja to rekao (= da će njegov sin ozdraviti), je on postao čvrsto uvjeren u Moje Božanstvo (= Moju Božanstvenost) i on i cijela njegova kuća su povjerovali u Mene i Moju misiju.

E sad, ovaj primjer – kao jedna od karika u velikom lancu sa kojim sam htio učvrstiti i trajno ustanoviti Moje učenje na zemlji – vam ukazuje kako se dobar uspjeh postiže (= moguće postići) jedino sa čvrstom voljom onog koji zamoljava/preklinje. Sada vas, također, želim podsjetiti da ne možete očekivati željene/zadovoljavajuće rezultate bez čvrstog povjerenja u Mene i vjere u obećanja koja Sam vam često davao. Baš kao što pri liječenju tijela nije samo doktor jedini koji liječi tijelo, već je vjera u njega i u efektivnost njegovih lijekova činbenik/faktor, često GLAVNI činbenik/factor, koji (na kraju) donosi ozdravljenje. Tako je (i) sa svakom (drugom) zamolbom koja je upućena Meni – bila ona duhovne ili pak materijalne prirode – povjerenje i vjera u Mene je najmoćnija/najsilnija opruga/poluga uz pomoć koje ispunjenje može biti odaslano i ostvareno. Takva čvrsta vjera/takvo povjerenje Me u stvari prisiljava da ostvarim želje svoje djece. Jer gdje bi se drugdje Očeva ljubav mogla manifestirati ako ne u ostvarivanju? Zasigurno ne u odbijanju!

Već sam vam ranije govorio o ‘povjerenju’, a nedavno također i o ‘vjeri’; a sada ću govoriti o njima zajedno, ali u drugačijem smislu. Ovdje će ‘povjerenje/trust’ biti protumačeno kao ‘pouzdanost/povjerenje/confidence’ u Mene a ‘vjera’ – ne kao najmoćnija opruga/poluga vlastitog djelovanja, već kao čvrsto uvjerenje/conviction u težinu Mojih riječi i obećanja (uvjerenje kako se ono što je obećano u Riječi mora i hoće dogoditi).

Onaj plemić iz Evanđelja je imao takvo povjerenje i snažno uvjerenje/conviction da Moje riječi ne mogu omanuti, tako da je otišao svojoj kući utješen/umiren/comforted. On je bio uvjeren da će (tamo) pronaći svoje dijete ozdravljeno/izliječeno.

 Možete li zamisliti/pojmiti ovu vjeru, toliko silnu u srcu oca da on nije inzistirao na Mom prisustvu/dolasku u svoju kuću, već je (uz)vjerovao u Moje riječi i obećanje/jamstvo, iako je život njegovog jedinog djeteta bio u opasnosti (doslovan prijevod ovdje je ‘na lomači’).

Gdje ste vi pokazali takvog povjerenja, vi, koje sam obasuo s toliko milosnih riječi, često vam zaista dokazujući koliko Sam neprestano s vama? – Priznajte pošteno i slobodno da ste još jako daleko iza ovog čovjeka u Evanđelju što se tiče vjere i povjerenja!

Na najmanju nesreću gubite vjeru/srce, te trčite Mom pisaru pitajući ga za direktne objave/poruke s Moje strane, pošto ste vi (sami) još toliko gluhi na Moj glas u vašem srcu koji vas tako često želi utješiti. Takvi ste eto vi koji bi htjeli pripadati odabranima!

Kroz ovaj primjer sam vas želio povratiti pravoj mjeri samo-poštovanja, tako da možete spoznati čega u vama još nedostaje i koliko ste i dalje udaljeni od postignuća stvarnog ‘ponovnog rođenja’.

Ako ste vi, (koji ste) privilegirani, takvi, što mogu očekivati od onih koji nemaju ove riječi milosti, koji su razbacani unaokolo u vrtlogu svijeta i koji, bez obzira na Moja upozorenja i patnje koje dozvolim da ih spopadnu, ne mogu doći k pameti?

U ovoj objavi/poruci vam želim ukazati gdje je (ili ‘gdje mora biti’) međa za pitanja koja Mi upućujete, tako da i dalje ne tražite Moj savjet u svakoj prilici.

Svako od vaših pitanja (upućeno) Meni dokaz je nedostatka povjerenja, pouzdanja, vjere, nedostatak stvarnog razumijevanja Mojih riječi i nedostatak razumijevanja toga što u stvari znači Mene htjeti pitati. Ako bi imali ispravan koncept/ideju/zamisao o Mojoj veličini i Mojoj svetosti, onda bi u Evanđeljima mogli pronaći ustanovljene istine sa kojima sam vam unaprijed odgovorio na vaša jako često glupava/blesava pitanja. Moja namjera/svrha je bila objasniti vam sve tajne u svezi Moje prirode, vaših srdaca, Mog dolaska na zemlju i Mog ponovnog povratka u vremenu koje dolazi.

Međutim, kako ste vi još daleko od shvaćanja onog što Stvoritelj i Gospodar nad Svemirom u stvari jeste, vi Mi jako često postavljate blesava/besmislena pitanja na koja Ja, naravno, ne odgovaram kao Gospodin, već kao strpljiv i drag Otac. Bilo kako bilo, trebali bi uistinu zrelije i dublje razmisliti zašto/čemu sve ove silne poruke/objave (= što one u sebi znače/predstavljaju) koje sam vam dao kroz Svog pisara. Vi ih ne bi smjeli samo čitati, kopirati i uvezivati; ne, vi bi trebali žudjeti/težiti (sa svim srcem) da one postanu (= da ih učinite) dio vašeg vlastitog bića. Kroz njih bi trebali naučiti sve više i više kako razumjeti Moje cijelo materijalno carstvo/stvaranje, istinsku vrijednost svjetovnih stvari i vašu misiju i poziciju (= vaše mjesto) u svemiru. U najmanjem atomu i mušici koja leti u zraku pa sve do najveće i najudaljenije zvijezde, koja vam kao centralno sunce šalje svoje svjetlo kroz milijune i milijune milja, svugdje bi trebali prepoznati vašeg Oca Koji se, bez obzira na Njegovu veličinu, pojavljuje najsilniji u najmanjim i najponiznijim stvarima (ili ‘Koji se pojavljuje najmoćniji u najmanjem i najponiznijem’).

Takva kontemplacija bi vam trebala dokazati kako su Njegove riječi istinite i efektivne baš kao i jezik Njegovog stvaranja i kako velik, beskrajan, nježan i dobar On jest. U Njegova obećanja treba bezuvjetno vjerovati, jer ona nisu riječi konačnog, već jednog beskonačnog Najuzvišenijeg Bića Koje je, u poniznoj ljudskoj formi (ili ‘unutar ponizne ljudske forme’) sišlo da vam pruži dokaz najveće poniznosti i samo-odricanja.

Naučite od plemića iz Evanđelja što znači vjerovati u Moju riječ! U njegovoj neizmjernoj boli pred neizbježnim gubitkom vlastitog djeteta, on je postavio Moje Riječi iznad svoje žalosti/tuge, vjerovao Mi je u potpunosti i (na kraju) nije bio razočaran u svojim očekivanjima.

Iskoristio sam ovu parabolu iz Ivanovog Evanđelja da postavim mjerilo, (ali) ne za sve buduće čovječanstvo, već za Svoje odabranike, kako razumjeti i vjerovati (= ukazujući im način na koji bi trebali razumjeti i vjerovati) u Moju Riječ; Jer jedino ako oni (sami) imaju istinskog pouzdanja u Mene, mogu očekivati da će probuditi isto povjerenje u drugih. Inače će biti (ili ‘bi bili’) poput većine vaših svećenika koji propovijedaju nešto u što ni sami ne vjeruju. Na taj način se Moje kraljevstvo ne može uspostaviti/utvrditi na zemlji.

Ako želite da vas ljudi slijede, vi kao i svi ostali odabranici u budućnosti morate prije svega (ili ‘najprije’) ukazati dobar primjer (= potvrditi svojim životom ono što govorite), kao što su to jednom učinili Moji učenici!

Uzmite primjer ovog plemića! Postanite snažni u vjeri i pouzdanju, onda ćete pronaći/imati svoj mir i mirnoću, koje ćete onda moći dati/proširiti svuda oko vas! Amen.