Bertha Dudde, br. 8913, 16 i 17 Siječanj 1965
O PORIJEKLU ZLA…
Kad tako iskreno molite za istinu, nećete valjda vjerovati kako vas krivo podučavam. Sjetite se Mojih riječi: ako vi, koji ste loši, svojoj djeci pružate dobre darove… ukoliko više ću Ja dati Moj duh onima koji me u svezi toga mole… Dakle, nisu to vaše vlastite misli koje zapisujete, nego vam ih Moj duh ‚unosi’ (= utječe), i to uvijek onako da možete shvatiti smisao, tako da se ne morate bojati da ćete biti krivo navedeni (ili ‚zavedeni’). To što dobijate od gore, treba biti jasno i svima razumljivo, ne treba u sebi sadržavati oprečnosti, i Moje biće (= suštinu) vam treba predstavljati skroz razotkriveno, kako vam se ne bi pojavila ni najmanja dvojba…
Vi, koji kao ljudi boravite na Zemlji, ste duhovno koje se jednom odmetnulo od Mene… Vašim odmetanjem od Mene poremetilo vam se razmišljanje, od Mog protivnika posvojili ste sve loše osobine, čiji izvor nisam bio Ja Sâm, već Moj protivnik… Vaše biće postalo je nebožansko, dakle našlo se u antagonizmu prema Meni… Te nebožanske osobine morale su biti odstranjene iz vas, čemu je služio beskrajno dug prolazak kroz stvaranje. Vi ste dakle već dospjeli do određene zrelosti kad ste se uspjeli utjeloviti na Zemlji. Međutim tada, pri stanju svijesti, uz dobru volju, spoznali ste isto tako i veliku udaljenost od Mene, i time ste morali sve svoje loše osobine prevazići sâmi, a koje nisam Ja Sâm ugradio u vas, nego su kao posljedica vašeg odmetanja od Mene, putem djelovanja Mog protivnika još bile u vama… vi sami ste morali snositi posljedice toga, pošto ste vi sami slobodnom voljom prihvatili zlo/loše od Mog protivnika… Ova istina ostaje neosporna… Ja Osobno vas jesam doduše stvorio takve da ste mogli osjetiti/osjećati što je bilo dobro a što loše (= zlo)… Ja Osobno vas jesam stvorio tako da možete težiti kako dobrom tako i lošem… Ali Ja vam nisam dao povoda da u sebi morate prihvatiti loše, međutim vaša žudnja je bila tako usmjerena, i posljedica toga je to da u zemaljskom životu u sebi još imate sve loše (= zle) nagone, koje je Moj protivnik nekoć prenio na vas, protiv kojih se morate boriti i na koncu i pobjediti… Mene Samoga ne možete smatrati uzrokom zla, inače biste čitav plan stvaranja morali smatrati fušerajem (bad work), koji je međutim bilo djelo vrhunske savršenosti.
Nešto što bi Ja nazvao grijehom protiv Mene, ne može nikako u Meni imati svoje porijeklo. Kad ste dakle sagriješili, time ste morali pogaziti Moj zakon vječnog reda, i morali ste svoj grijeh… koliko je to u vašoj moći… sami otplatiti zemaljskim životom. Ali nikako ne možete reći da sam vas Ja stvorio takve kakvi ste vi sada kao čovjek… ako time mislite na greške i poroke s kojima se imate boriti. Ta je oprečnost tako upadljiva, da ste je kao takvu morali prepoznati i odbiti. Sigurno je da Ja jesam stvorio čovjeka, međutim ono što je pravo je duša, koja se već uspjela lišiti dosta (toga) neduhovnoga tijekom (tog) prethodnog beskrajno dugog ‘hoda’. Pra-duh je ono što je nekoć palo i mora snositi posljedice svog otpadanja (= odmetništva), sve dok ne bude oslobođen svoje iskonske krivnje, ali i pored toga mora izaći na kraj sa požudama koje su u njega postavljene od strane Mog protivnika, kako bi se mogao potpuno spojiti sa Mnom, svojim Ocem od vječnosti, iz Kojeg je proizišao u vrhunskoj savršenosti.
Moja riječ od gore uistinu vam biva davana tako da vam je razumljiva, i od vas se ne zahtijeva ništa drugo, nego da ju preuzmete kao istinu… Međutim, Ja sam namjerno pisatelju znanje glede spisa držao u tajnosti, kako ne bi pomutio njegov pogled i kako bi u odnosu na kraj pisao samo ono što Ja smatram za važno, jer upravo ta pitanja će postati predmetom žestokih debata. Ali jedna stvar ne smije biti previđena, da se ljudi radije odlučuju vjerovati u jednog Boga koji je sasvim savršen, i da svaki dobar čovjek osjeća odbojnost prema tome da si zamišlja Boga kao uzročnika (= kliconošu) zla. I ne radi se o tome da želim pridobiti svjetski mudre, nego one čija je volja dobra/ispravna. A kako objasniti mnoga mjesta u spisima, iz kojih čitatelj može izvesti to da Ja Osobno mogu izazivati zlo… To je sotonska prilika, gdje on najbolje može ‚uskočiti’… i jako često se ljudska volja ovdje podudara sa njegovom… Nitko nije u stanju, ‘poslužiti’ ga onako kako je to učinio Moj Ivan kad mu je Sotona postavio isto pitanje… (Biskup Martin, 197-198, Jakob Lorber) Isto tako je Moj Ivan sada na djelu, kako bi vama ljudima upalio svjetlo koje nitko ne može ugasiti. I on će vam sada objasniti i proturječje koje ustvari nije proturječje…
(17.1.1965) Iz Boga su proizašla sva Njegova bića, dakle i on, najveći i najmoćniji duh, kojega je On Osobno stvorio, kako bi u njemu imao odraz Sebe Sâmoga, u koga bi neprekidno mogao emitirati silu Svoje ljubavi i od koga bi tu istu silu dobivao nazad. On Si je dakle stvorio Svoju sliku i priliku koju je isto tako opremio sa svim sposobnostima, tako da između Njega i stvorenog djela nije bilo razlike osim što je On Sâm bio izvor sile, a Njegovo stvorenje prijemnik sile. Dakle prvostvoreni duh… Lucifer ili Svjetlonoša… isto je bio emitirana sila, koja je kao prvo, vidljivo biće od Boga bilo postavljeno/izloženo, koje je onda za sva sljedeća bića bilo ostalo vidljivo sve do njegovog pada. Ali još nije bilo suprotan pol Bogu, jer niti je posjedovalo Bogu suprotne atribute niti osjećaje protivne Bogu, nego je bilo u žarkoj ljubavi prema Njemu, i njegova volja je bila usmjerena isto kao i Moja (= Božja volja).
Dakle i ovdje je prepoznatljiva sotonska lukavština kojom on moment odmetanja od Boga prebacuje u čin stvaranja, kako bi baš Boga predstavio kao odgovornog i sebe samoga kao ‚tako stvorenoga’. Jer ozbiljno si razmislite: kako može Bogu nasuprotan duh… koji je dakle drugačiji nego Bog… ne biti nazvan Bogu-protivnim? (= ‘ispravna suprotnost’ …. koja je dakle drugačija nego Sâm Bog …. ne biti ‘nebožanska’) On je postao Njegovim protu-duhom tek nakon nezamislivo dugog vremena… nakon što je potstaknut mnoštvom stvorenih pra-duhova počeo izvrćati svoju volju i sposobnost razmišljanja. Međutim, to vrijeme vječne blaženosti prethodilo je njegovom padu, i nebožanske osobine rođene su iz njega, a nije ih Bog umetnuo u stvoreno biće, koje je moglo biti stvoreno baš i jedino kao Božja slika i prilika.
Ova uputa bila je nužna, kako bi se stekla potpuna transparentnost o tome da Bog nije bio inicijator grijeha i da su Njegova djela bez ikakve sumnje bila rođena iz Njegove ljubavi i da stoga nisu mogla biti drugačija nego savršena… znači dobra u najvišem stupnju savršenstva. Vi morate razumjeti otkrovenja od gore, inače ako vam se nudi nešto nerazumnjivo već morate računati sa stranim uplitanjem/utjecajem. Jer Bog zbog toga na zemlju usmjerava Svoju riječ da bi vam dao svjetlo i samo tamo gdje stvarno primate svjetlo, možete Boga prepoznati kao pokretača, a tad znate i to da ste sigurno u istini… jer On ne ostavlja u mraku duha one koji Mu se povjere i koji Ga mole da im pruži istinu.
AMEN