O istinskom postu

7/85 [2] Jeli smo i pili u veselju, i kada je vino odriješilo jezike gostiju, nama poznati Židovi Grci započeše priču među sobom o Židovskim zakonima posta, i jedan od njih uputi slijedeću primjedbu: ‘Još od Mojsijeva doba se Židovi svake godine drže određenih dana a također i cijelih tjedana u kojima moraju postiti. Proroci su morali postiti više puta, jer je na taj način njihovo tijelo dobijalo manje pažnje dok bi njihov duh postajao otvoreniji i čišći. Također su i vidjeoci morali puno postiti tako da bi mogli primiti čiste snove i viđenja. Onaj koji je od Boga želio dobiti posebnu milost je morao prisegnuti Bogu, da će on, u za to posebno određenom vremenu, postiti i moliti sve dok ga Bog ne čuje, i onaj koji je tako prisegnuo Bogu, koji se držao svoje prisege ispunivši je, je također uvijek i primao Božju milost koju je tražio. Ovo je ono što mi znamo iz (Svetih) Spisa.

[3] Ali sada, pod ovim novim uvjetima, to među nama više nije relevantno (ili ‘to više ne važi’). Čini se da Gospodin i Učitelj sada želi ukinuti/poništiti u potpunosti staru zapovijed o postu, baš kao i svaku (drugu) vrstu prisege. Kako smo sa Njime i oko Njega bili neprestano sad već jedno duže vrijeme, i od Njega smo već primili mnoga čista Božanska učenja i vidjeli kako je izveo mnoga čudesa, ali u svezi stare zapovijedi o postu On i dalje nije dao ni jednu posebnu objavu, a mi, a također i Njegovi prvi učenici, nismo nikad nigdje postili niti smo ikad vršili neke posebne molitve. Zato bi bila dobra stvar doznati iz Njegovih usta kako stoje stvari sa starom zapovijedi o postu.’

[4] Nakon ove primjedbe se jedan od njih okrene ka Meni i zapita Me o staroj zapovijedi o postu.

[5] Ja sam ga pogledao i rekao: ‘Jednom ranije (ili ‘u jednom drugom vremenu’) sam vam također o tome nešto rekao. Jedino što ste vi to zaboravili – baš kao i mnoge druge stvari – i zato vam govorim još jednom. Ja ne ukidam staru zapovijed o postu. Onaj koji posti sa ispravnim stavom uistinu u sebi čini dobar posao (ili ‘vrši dobro djelo’), jer pravilnim postom i molitvom upućenom Bogu, duša postaje sve slobodnija i duhovnija. Ali samo post i molitva neće spasiti nikoga, već jedino vjera u Mene i izvršavanje volje Oca Nebeskoga, onako kako sam vam ju Ja objavio i objavljujem. Ali to svatko može činiti bez spomenutog posta i bez da apstinira od određene hrane i pića.

[6] Onaj koji ima puno i prakticira istinsku ljubav prema bližnjem taj uistinu/istinski posti, i takav post je Bogu drag i koristan je za čovjekov vječni život. Onaj koji ima puno, neka također i daje puno, a onaj koji ima malo, neka to malo što ima podijeli sa svojim bližnjim koji je siromašniji od njega. Onda će za sebe skupljati blago na Nebesiima. Samo davanje je već bolje nego primanje/uzimanje.

[7] Međutim, onaj koji uistinu želi postiti za Boga, tako da je to korisno za vječni život njegove duše, bi se trebao, iz ljubavi prema Bogu i svome bližnjem, suzdržati od grijeha, jer grijesi terete (ili ‘stavljaju velik teret na’) dušu, tako da se ona sa teškoćom može uzdignuti do Boga.

[8]  ‘Onaj koji – poput Farizeja i ostalih imućnih ljudi – prekomjerno uživa u hrani/prežderava se i orgija, koji ne čuje vapaje (ili ‘koji okreće svoju glavu kada vidi’) siromaha, taj griješi protiv zapovijedi/taj krši zapovijed posta, isto (ili ‘i isti je’) kao i pohotljivac i preljubnik.

[9] Ako vas puteno tijelo mlade žene, ili čak žene drugog čovjeka, privlači & uzbuđuje (ili ‘dovodi u kušnju’), onda okrenite svoje oči te se suzdržite od požude tijela! Na taj način ste uistinu postili!

[10] Ako vas je netko stvarno uvrijedio i naljutio, oprostite mu, idite k njemu, te se pomirite – onda ćete uistinu postiti.

[11] Ako se vaša dobra volja proteže i do onih koji vam čine nepravdu (ili ‘ako činite dobro i onima koji su zli prema vama’), ako blagoslivljate one koji vas proklinju – onda uistinu postite.

[12] Što god da uđe na usta za snaženje i hranjenje tijela ne onečišćava čovjeka. Već ono što često izlazi kroz njih, poput nepravednog ocrnjivanja nečijeg imena, maliciozne i neistinite izjave o nekome, ružnih priča, lošeg glasa, proklinjanja, lažnog svjedočenja te svakojakih laži i kleveta, to su stvari koje uistinu onečišćuju čovjeka. I tko god čini tako nešto taj krši zapovijed o postu.

[13] Jer uistinu, postiti znači negirati sebe u svemu, (znači) sa strpljenjem uzeti određeni teret/križ na svoja leđa i slijediti Mene, jer Ja sâm sam ponizan i strpljiv sa cijelim Svojim srcem.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/85:2-13’ J.Lorber