Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

52 (Duša i duh u čovjeku)

Print Friendly, PDF & Email

52

Duša i duh u čovjeku

1. Što se tiče prirodne zemlje, to smo u prirodnom dijelu ove objave, koliko je to god bilo moguće, već obradili; ali da ova naizgled prirodna zemlja nije ništa manje nego prirodna ili materijalna (= u smislu, ‘ova naizgled prirodna zemlja je sve samo ne prirodna i materijalna’), putem daljnjeg otkrivanja ćemo spoznati još točnije, nego je to do sada bio slučaj.

2. Ali kako bi u ovoj stvari došli do temeljne spoznaje, moramo zaista fundamentalistički shvatiti što su u stvari duša i duh.

3. Ova razlika je doduše već bila prikazana, i za vrlo bistre umove to već rečeno bilo bi dovoljno da mogu razlučiti razliku između bića/suš­tine duha i duše; ali za vas, koji po predmetu unutarnjeg života još nemate ispravan način razmatranja, ova stvar mora još jasnije biti predstavljena, kako biste mogli doći do ispravne predstave.

4. Duša je receptivni organ za bezbrojne ideje Prvoga Izvora, iz Kojeg je proizašla kao dah. Duša je nositelj formi, proporcija, i postupaka (= načina rada). Sve te ideje, forme i postupci (= načini rada/djelovanja) su u njoj postavljeni/usađeni u najmanjim omotima/ovojima.

5. Pravilna mjera svih ovih (formi, proporcija i postupaka), sadržana u jednom biću, čini potpunu ljudsku dušu. Pošto se duša sastoji od mnoštva različitih dijelića inteligencije, ona je kao takva složeno/sastavljeno tijelo, te se prema tome može ponovno razložiti/rastaviti.

6. Da zrak ima sposobnost rastavljanja na velike, manje i najmanje djelove, to vam dokazuje obična pjena, koja se ne sastoji od ničeg drugog do samih zračnih mjehurića, koji su nastali pokretom jedne nešto viskoznije/ljepljivije tekućine. Kad mjehurići nestanu, u njima zatvoreni zrak postaje jedno sa cijelom masom; ali dok god mjehurići opstaju, u sebe zatvaraju dio zraka kojega od vanjskog zraka  – kako vi kažete – hermetički odvajaju prozirnim zidom/opnom.

7. Cijeli svemir je ispunjen sa Božanskim idejama; čak se u jednoj monadi može sve pronaći – na najmanjoj skali, naravno. Tako je isto i cijeli svemir, cijela beskonačnost ispunjena idejama Božanstva, koje ispunjavajući cijelu beskonačnost, isto tako postoje i u jednoj monadi, ali naravno u manjem omjeru, isto kao što zrak u mjehuru u sebi sadrži iste dijelove koji se generalno nalaze u zraku. – To bi bila duša.

8. ‘Dobro, šta bi onda bio duh?’ pitat će psiholog. –

9. Iako je duh bezobličan (= nema formu), on je ipak ono biće/suština koje/a stvara forme, i tek kad su forme stvorene, može (se) baš u tim stvorenim formama manifestirati/djelovati i sam kao forma, što znači:

10. Svaka sila, ako se kao takva želi dokazati, mora sebi postaviti protu-silu; tek uz pomoć ovog stvorenog oslonca se sila može očitovati i manifestirati.

11. Prema tome, duh je kao svjetlo koje, u sebi, vječno nastavlja biti svjetlo. No on može ostati neprimjetan kao svjetlo sve dok nema objekata koje može osvjetljavati.

12. Svjetlo emanira/zrači neprestano i konzistentno/dosljedno, sunce je najbolji primjer za to. Svjetlo, kao što to na primjeru sunca vidite, iz njega neprestano ravnomjerno zrači; Ali bez jednog objekta oko ne može primjetiti njegovo postojanje. Noć bez mjesečine ima isto toliko svjetla koje izvire iz sunca kao i noć sa mjesecom. No u prvom slučaju svjetlo nema objekta u eteru, i to je razlog zašto ga nitko ne vidi, iako je ono prisutno. Kada, međutim, mjesec, kao tijelo, za vrijeme noći okupira to mjesto, sunčevo svjetlo je trenutno perceptibilno, pošto udara u sunce i osvjetljava ga.

13. Vi već možete prepoznati/uvidjeti duhovni efekt svjetla u prirodi. Na Zemlji, u zraku, i u na-oko materiji (= onome što izgleda kao materija), sve forme postojanja i razvitka/sazrijevanja leže zajedno bez ikakva pokreta. Ali čim se pojavi svjetlo, forme koje leže zajedno kao da su mrtve primaju život i (pre)uzimaju drug(ačij)e forme. Sada usporedite samo ljeto sa zimom, i duhovna aktivnost svjetla vam neće promaći!

14. Sada znate što je u stvari duh: on je svjetlo koje stvara samo sebe iz svoje vlastite topline od/iz vječnosti u vječnost,  i poput topline je ljubav i poput svjetla mudrost a ljubav je kao toplina, a mudrost je kao svjetlo.

15. Čak kada ljudsko biće posjeduje koliko god savršenu dušu ali ima malo ili nimalo svjetla, ono će pokazivati malo ili nikakvu aktivnost u svojoj duši a također i u svojem tijelu. Međutim, uđe li svjetlo u dušu, ona postaje aktivna u skladu sa količinom svjetla u njoj.

16. Duša kretenastog ljudskog bića (= tupana) je isto tako potpuna kao i duša doktora ili filozofa. No tijelo ove duše je predebelo te duši dopušta/propušta malo ili nimalo svjetla. Svjetlosna iskra koja je postavljena u dušu ne može za-bljesnuti/blještati, pošto je previše stješnjena/stisnuta od (strane) čvrste mase tijela/mesa. Ali duša filozofa, propušta više svjetla, jer je kroz mnoge studije tjelesna materija postala lakša, i ne pritišće duhovnu vatru u jednoj točci.

17. To je razlog zašto se u prvom slučaju može pronaći malo ili nimalo aktivnosti. Ipak, u drugom slučaju će osoba, zbog previše/prevelike aktivnosti, pronaći malo ili nimalo mira.

18. Mi zasigurno ne možemo govoriti o mudrosti kada u duši sve postane svjetlo. Ovdje mi možemo govoriti samo o više ili manje svjetla. To vodi do zaključka kako je, bez duha ili svjetla, sve mrtvo, dok se na svjetlu sve može živo/živahno i aktivno razvijati i usavršavati.

19. Svjetlo u sebi nema formu, ali stvara forme, i kako ih stvara, tako kao forma djeluje u formi. Forme mogu biti razdvojene/razdijeljene ili povezane, a nove forme se mogu stvoriti u velikoj raznolikosti. Ali svjetlo se ne može razdijeliti; umjesto toga ono bez prekida prožima sve što je u stanju primiti svjetlo. A ono što nije u stanju primiti svjetlo u sebi ostaje mračno i mrtvo, – jer stanje duše lišeno svjetla je smrt.

20. Podrazumjeva se da mi ovdje govorimo o vječnom, jednoobraznom/jednolikom svjetlu, koje sâmo uvjetuje/određuje život; mi ne govorimo o svjetlu pucnja, groma ili bijesa, koje daje/omogućava sumnjivo osvjetljenje (i to) samo na nekoliko trenutaka. To svjetlo je poput paklenog svjetla. U paklu također postoje takvi bljeskovi, ali je svaki od njih popraćen deset puta većim (ili ‘desetorostrukim’) mrakom. Pošto mi sada u dovoljnoj mjeri znamo razliku između duše i duha, trebali bi sa lakoćom shvatiti da Zemlja, u njezinoj čvrstoći, pripada Sataninoj zarobljenoj duši, dok je njezin duh zatvoren i okovan u neuništive okove.   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Zemlja & Mjesec – 50-52’ J.Lorber

 

Spread the Truth