Kako i gdje istinski obožavati Boga (Ivan 4:20-24)…
‘Ne kuće za molitvu, već utočišta i bolnice za siromašne Mi trebate podizati!’

1/49 [1] Reče visoki svećenik: ‘Ja sam sada ‘na svom mjestu’ (= u smislu, ‘sada mi je sve jasno/razjašnjeno’) i nadam se da će i ovaj cijeli okrug to također biti u kratkom roku. Ali dozvoli mi još jedno pitanje, a ono se sastoji u slijedećem: Da li mi i dalje trebamo štovati planinu i tvoju staru Kuću, i tamo štovati tvoje Šabate (= Sabbath = Dan Gospodnji), ili trebamo onamo podignuti novu Kuću, da bi se sastajali u Tvoje ime? Ako je ovo potonje Tvoja volja onda bi nam možda želio sutra ukazati prikladno mjesto koje Ti najviše odgovara, a mi ćemo onda učiniti sve da bi u tom pogledu udovoljili Tvojoj želji.

[2] Rekoh Ja: ‘Prijatelju, ono što je ispravno za tebe i većinu čovječanstva sam ti Ja već obznanio danas na planini.

[3] Ali za (pri)drža(va)ti se istog nije potrebna niti stara Kuća na planini, a još manje nova u gradu, već jedino vaša vjerna srca i čvrsta i dobra volja.

[4] Kada sam Ja jučer došao ovdje i odmorio se na Jakovljevom izvoru, gdje sam naišao na Irhael, ona je također, kada Me prisnije upoznala, zapitala da li se Boga treba štovati/obožavati na (planini) Gerizimu ili u Jeruzalemskom hramu. Neka ti ona kaže kakav sam joj odgovor dao!’

[5] Ovdje se visoki svećenik okrene prema Irhael, i ona reče: ‘Gospodin mi je rekao ovako:

[6] ‘Dolazi čas, sada je (došao = već je tu), kada istinski štovatelji/obožavaoci neće Boga štovati/obožavati niti na Gerizimu niti u Jeruzalemskom hramu! Jer Bog je Duh, i oni Koji ga štuju/obožavaju moraju Ga štovati/obožavati u duhu i u istini (Ivan 4:20-24)!’ To je Gospodin rekao; ti si visoki svećenik i znat ćeš što ubuduće treba napraviti!

[7] Moje mišljenje je, pošto nas je Gospodin svih darovao takvom izvanrednom milošću pa je uzeo konačište u ovoj kući, koja nije moja već je Njegova i to će i ostati, ova kuća treba ostati zapamćena zauvijek, i mi se u njoj trebamo uvijek sastajati u Njegovo ime i slaviti Šabat Njemu u slavu!’

[8] Reče visoki svećenik: ‘Da, da, ti si potpuno u pravu, samo kad bi svi mi (ili ‘svi mešu nama’) bili vjernici, ali treba imati određenog obzira i prema slabima! Ovi bi se još više našli uvrijeđenima!’

[9] Rekoh Ja: ‘Irhael je u pravu! Tko god se nađe uvrijeđen – pa dobro, neka bude uvrijeđen i neka se penje na svoju planinu! Jednom kada više ništa ne bude pronalazio tamo, on će početi razmišljati o nečem boljem.

[10] U budućnosti Mi nemojte podizati kuće molitve (= crkve, svetišta) već gostinjske kuće i utočišta za siromašne koji vam ne mogu platiti!

[11] U ljubavi prema vašoj siromašnoj braći i sestrama ćete biti Moji istinski obožavatelji/štovatelji, i u takvim kućama molitve ću Ja često biti među vama, bez da ste vi nužno toga postali svjesni; ali u hramovima/crkvama izgrađenim da bi Me ljudi obožavali sa svojim usnama, kao što je bilo do sada, Ja više ubuduće neću boraviti više nego bi ljudski intelekt (boravio) u njegovom malom nožnom prstu!’

[12] Ali želite li u jednom uzvišenom hramu vaša srca buditi prema Meni i biti ponizni prema Meni, onda izađite napolje u hram Mojih kreacija, i sunce, mjesec i sve zvijezde i more, planine i drveće i ptice, kao i ribe u vodama i bezbrojno poljsko cvijeće će vam objaviti Moju slavu!’

[13] Reci, zar nije stablo veličanstvenije nego sva raskoš Jeruzalemskog hrama?! Stablo je čisto Božje djelo, ima svoj život i stvara plod koji hrani. Ali što hram stvara/porađa? Ja vam kažem: ništa osim arogancije, bijesa, zavisti, najočitije ljubomore i tiranije; pošto nije Božje, već isprazno djelo ljudskih ruku.

[14] Zaista, zaista Ja vam svima govorim; onaj koji će Me slaviti, ljubiti i time obožavati tako što će činiti dobro svojoj braći i sestrama u Moje ime će imati/dobiti vječnu nagradu na nebu; ali onaj koji Me odsada slavi sa svakojakim ceremonijama u hramu izgrađenom posebice zbog toga će isto tako imati/dobiti svoju vremenu nagradu od hrama! Kada će mi on međutim nakon smrti svojeg tijela doći i reći: ‘Gospodine, Gospodine, smiluj mi se, Tvome sluzi’, Ja ću mu onda odgovoriti: ‘Ne poznajem te; stoga odlazi od Mene i traži svoju nagradu kod onog kome si služio!’ Iz ovog razloga vi također odsada ne bi trebali imati ništa sa hramom!

[15] Ali u ovoj sadašnjoj kući se uvijek možete okupiti Meni u spomen, bilo na Šabat (= Dan Gospodnji) ili neki drugi dan, jer svaki dan je Gospodinov a ne samo Šabat, na koji vi u budućnosti možete činiti dobro baš kao i na svaki drugi dan.’

O istinskom slavljenju Dana Gospodnjeg… Radni dan i dan odmora

1/50 [1] Gospodin: ‘Najprikladnije slavljenje Dana Gospodnjeg (Šabata = dana za odmor od svjetovnih poslova i okupacija) međutim jeste da bi (tog dana) vi trebali biti više aktivno angažirani u činjenju dobra nego bilo kojeg drugog dana!’

[2] Samo služenje za najam i plaću svijeta, vi ubuduće ne trebate vršiti ni na običan tjedni dan a još manje na Šabat (= ne-djelju). Jer od sada na dalje, svaki dan će biti Šabat (= Dan Gospodnji) i svaki Šabat puni radni dan! U ovome, Moj prijatelju, sada imaš potpunu normu/pravilo kako trebaš služiti Bogu u budućnosti! –  i neka ostane na tome!’

[3] Reče visoki svećenik: ‘Ja sada jasno prepoznajem svetu istinu ovog pravila, kojeg sam ja sretan uzeti kao zapovijed; ali sa ukopanim Židovima će uzeti puno više prije nego će ovo pravilo, koje je proizašlo iz čisto Božanske volje, njima postati shvatljivo u svojoj potpunoj istini! Bojim se da mnogi neće prihvatiti ovo pravilo prije kraja svijeta. Jer ljudi su od davnina naviknuti na Šabat i neće dopustiti da im bude oduzet. Oh, koliko napora i rada će ovo uzeti!’

[4] Rekoh Ja: ‘Nije striktno nužno da se Šabat u potpunosti izostavi, već jedino njegove budalaštine! Gospodinu Bogu nisu potrebne vaše usluge i slavljenje; jer On je stvorio svijet i čovjeka bez ičije pomoći i jedino traži od ljudi da Ga priznaju i vole sa svom svojom snagom, i to ne samo na Šabat već besprekidno svaki dan!

[5] Kakva vrsta Božanske službe je ta koja čini da se sjećate Boga samo na Šabat a ipak nikad za vrijeme tjedna?! Zar nije Bog isti, nepromjenjivi Bog svakog dana? Zar On ne pušta sunce da svakodnevno izlazi i izlijeva svjetlo na pravedne i nepravedne, kojih je tamo uvijek više nego pravednih?

[6] Zar Bog Osobno isto ne radi svakog dana? Ako međutim Bog Osobno ne uzima praznike, zašto bi ljudi trebali držati praznike samo poradi besposlice/ljenčarenja? Pošto se oni u Nedjelju ne zanimaju ničim više nego ljenčarenjem! Ali ovime oni Bogu pružaju najgoru moguću službu!

[7] Jer Božja volja je da ljudi postanu sve više i više naviknuti na ljubavnu aktivnost, tako da će jednom u drugom životu oni biti sposobni puno raditi i ulagati puno truda i biti u stanju tražiti i pronaći jedino u takvoj aktivnosti istinsko i najuzvišenije blaženstvo. Da li bi ljudi bili u stanju ovo postići u sebi kroz ljenčarenje? Ja vam govorim: nikad!

[8] Radnim danima, premda on radi, čovjek jedino prakticira sebičnost, jer onda on radi za svoje tijelo i ono što zaradi naziva svojim. Tko god to želi dobiti od njega mora to kupiti radom ili sa novcem, ili neće od nikoga dobiti ništa značajno. Prema tome, ako radnim danima ljudi kultiviraju jedino njihovu sebičnost i (ako) provode Šabat (= ne-djelju), kao jedini dan kada bi trebali prakticirati ljubavnu-aktivnost, u najnepopustljivijem ljenčarenju, postavlja se jako ozbiljno pitanje: Kada će ili bi ljudi trebali prakticirati jedinu istinsku Božansku službu, koja se sastoji u blagonaklonom služenju bližnjemu (= u služenju bližnjem koje je ispunjeno ljubavlju prema njemu)?

[9] Bog Osobno nije čak ni za trenutak besposlen (= ne ljenčari), već je neprestano aktivan za čovječanstvo (= za dobrobit čovječanstva) i nikad za Sebe. On ne treba Zemlju za Sebe, niti sunce, niti mjesec, sve zvijezde niti bilo što tamo sadržano ili iz istog proizlazi. Bog sve to ne treba. Ali stvoreni duhovi i ljudi to trebaju, i zbog njih je Gospodin neprestano aktivan.

[10] Ako Gospodin, Čiji rad je svakodnevan i Koji je neprestano aktivan za čovječanstvo, želi da ljudi kao Njegova djeca budu poput Njega u svemu, kako je Njegova volja ikad mogla biti da Ga nakon šest sebično provedenih dana ljudi sedmog dana trebaju zadovoljavajuće služiti u potpunom besposličarenju i slaviti Ga, vječno Aktivnoga, kroz ljenost?

[11] Ja ti ovo, kao visokom svećeniku, govorim sada sasvim jasno, tako da ti u budućnosti – itekako svjestan tko je Onaj Koji ti je ovo rekao – možeš ukazati svome stadu Šabat (Dan Gospodnji = ne-djelju) na boljem svjetlu nego je to bio slučaj od Mojsija sve do sada. Jer na isti način kako sam ti Ja sada objasnio Šabat je bio dan i Mojsiju, ali ljudi su ga prebrzo izokrenuli u poganski dan ljenčarenja, vjerujući kako Bogu pružaju dobru službu kroz neaktivnost i kažnjavanje onih koji su se ponekad usudili također i na Šabat vršiti neke male zadaće ili pružati neku blagonaklonu pomoć bolesnoj osobi. O kolika li je slijepoća i glupost!’

[12] Reče visoki svećenik, sasvim poražen istinom: ‘Oh u ime najsvetije istine iz Tvojih usta! Da, sada mi je sve jasno! Jedino sada si Ti, oh Gospodine, skinuo Mojsijev trostruki veo sa mojih očiju’ Sada Gospodine nema potrebe za daljnjim znakovima; jer ovdje je samo Tvoja sveta Riječ dovoljna! I ja tvrdim iz potpunog uvjerenja da u budućnosti, oni koji vjeruju u Tebe jedino poradi znakova ali ne Tvoje u najvećoj mjeri istinite Riječi, neće posjedovati istinsku živu vjeru već će umjesto toga biti ljeni, mehanički sljedbenici Tvoga učenja i svete volje; ali sa nama će biti drugačije! Ne znaci koje je Tvoje prisustvo osiguralo već jedino Tvoja sveta i najistinitija Riječ će dati i probuditi istinsku, živu vjeru i potpunu ljubav za Tebe u našim srcima, i iz Tebe i jedino zbog Tebe takođe prema svim ljudima u pravilnoj mjeri. I stoga neka zauvijek bude Tvoja volja, koju si Ti, oh Gospodine, sada za nas zauvijek učinio tako jasnom.’

[13] Rekoh Ja: ‘Amen! Da, dragi prijatelju i brate, tako je ispravno i dobro. Jer jedino na ovaj način ćete vi postati savršeni kao što je Otac na nebu savršen. Kada ste vi međutim tako savršeni onda ste također istinska Božja djeca, i možete Ga uvijek zazivati: ‘Abba, dragi Oče’. I štogod ćete Ga, kao Njegova istinska djeca tražiti, to će vam On također i dati; jer Otac je izuzetno dobar i daje Svojoj djeci sve što ima! Ali jedite i pijte sada; pošto hrana ovdje nije ovozemaljska, već ju Otac, Koji je sada Osobno među vama, šalje vama sa nebesa!’