Mali čovjek u šumi

4/115 [1] Jarah, koja se odmara pored Mene, reče: ‘Ali Gospodine, tko su po-Bogu oni mali ljudi tamo? Oni su izašli iz šume i sada se skupljaju oko nas u velikoj gomili i u mnogim bojama. Neki čini se imaju magličastu (misty) odjeću, ali većina od njih je potpuno gola i veličine su jedva dvogodišnje dječice.’

[2] Rekoh Ja: ‘Oni su ljudske duše ove Zemlje koje su sazrele u kraljevstvima prirode i još nisu hodale u tijelu. Za sada oni nisu revnosni (= nemaju posebnu namjeru) to i učiniti pošto se previše boje novog zarobljavanja u materiju. Oni koji su odjenuti čak imaju određenu vrstu govora, iako i dalje nerazvijenog (= koji ne vrijedi previše); ali svi oni posjeduju određenu majmunoliku inteligenciju.

[3] Kaže Jarah: ‘Da li bi me odjenuti razumjeli ako bi im nešto rekla?

[4] Rekoh Ja: ‘Zašto ne pokušaš?’

[5] Odmah zatim Jarah prikupi hrabrosti i zapita jednog koji je odjenut u svijetlo-plavu magličastu odjeću: ‘Tko si ti i što hoćeš ovdje?’

[6] Mali čovjek u svijetlo-plavom priđe bliže Jarah, zuri u nju iskolačenim očima i onda kaže: ‘Tko ti je odredio/rekao, ti smrdljivo meso, da zapitkuješ nas čista bića? Osim jednog, i još jednog, svi vi odvratno smrdite po materiji koja je najveći neprijatelj našim nosnicama! U budućnosti nas, ti smrdljivi lešu, ne zapitkuj sve dok ti to ne dozvoli/kaže svemogući Duh nad svim duhovima – i radije se zaokupi time kako se najbolje osloboditi te tvoje smrdljive vreće buha.’

[7] Ovdje Ja upitam Jarah: ‘Dakle, moja mala kćerkice, kako ti se sviđa ovaj odgovor?’

[8] Kaže Jarah: ‘Gospodine, Gospodine, kako užasno vulgarna i gruba su ova bića’ Zar sam ja uistinu takav smrdljivi leš? To me jako žalosti (ili ‘od silne tuge sad ne znam što činiti’), mogla bi očajavati!’

[9] Rekoh Ja: ‘Gledaj, Moja mala kćerkice, ovaj mali duh ti je u stvari učinio uslugu (= nešto dobro). Zašto te to razdražljuje? Mali duh ti je naravno mogao lijepim riječima reći da skriveno duboko u tebi i dalje leži malo taštine. Međutim, mali duh nije majstor lingvistike (= nije dobar jezikoslovac), u posjedu je jedino ograničenog riječnika i u stvari govori iz svojih osjećaja radije nego razumijevanja (ili ‘i u stvari izražava svoje emocije radije nego razumijevanje’).

[10] Da li je mir tvoje duše bio uništen nakon što si razgovarala sa svijetlo-plavim? Da si umjesto svijetlo-plavog isto pitanje pitala užareno-crvenog, on bi ti dao odgovor koji bi te prisilio da kloneš (= padneš u nesvijest) od bijesa. Ali sada zahvali svijetlo-plavom za uslugu koju ti je učinio, onda će se stvari među vama popraviti (ili ‘i vidjet ćeš kako će se komunikacija među vama popraviti’).’

[11] Jarah je ovo uzela k srcu i odmah reče malom duhu koji je i dalje zurio u nju iskolačenim očima: ‘Ja ti se zahvaljujem, dragi mali čovječe, za uslugu/ljubaznost koju si mi učinio/ukazao svojim bespoštednim riječima, ali molim te nemoj se ljutiti na mene zbog toga. Dragi mali čovječe, reci da se nećeš ljutiti na mene, eh?!.’

[12] Ovdje mali čovjek prasne u smijeh i kaže, smijući se i dalje: ‘Onaj koji ti je to rekao je sasvim u redu, ali ti blesava mala gusko si još daleko od toga. Jer niti su misao niti volja da to kažeš izrasli na tvom smrdljivom tlu. Ali sada mi se sviđaš više (= podnosim te više) nego prije, iako tvoja taština ni u kojem slučaju nije bila u potpunosti eliminirana (= iako se ti još nisi u potpunosti riješila svoje taštine). Samo nemoj biti uobražena, jer što god je tvoje (ili ‘sve što imaš’ = ‘sve što je tvoje vlasništvo’) je loše – ono što je dobro pripada nekome drugome.’

[13] Kaže Jarah: ‘Ali reci mi, dragi mali čovječe, kako to da ti znaš sve ove stvari?’

[14] Mali čovjek se ponovno smije i kaže: ‘Što jedan vidi jedan ne mora znati. Ti, također, vidiš više nego si vidjela prije (ili ‘nego si obično mogla vidjeti’). Ali ja vidim čak više od tebe jer ja nemam smrdljivo meso ogrnuto oko sebe. I prema tome ja vidim točno kakva si ti i drugi oko tebe (ili ‘tvoju prirodu i prirodu ostalih oko tebe’). Ja ti govorim, ne budi ponosna na svoje dobre kvalitete (ili ‘nemoj se zavaravati zbog svojih dobrih kvaliteta’), jer one su i dalje daleko od toga da budu tvoje vlastite (ili ‘jer u tvom slučaju one uistinu pripadaju nekome drugome’).’

[15] Kaže Jarah: ‘Ali zašto (ili ‘kako to’)? Objasni mi to detaljnije (ili ‘pojasni mi to’)!’

[16] Kaže na to mali čovjek: ‘Ako/kada ti netko, tko je daleko putovao i prema tome je sa puno truda i rada postigao svakojaka/mnoga znanja i iskustva, kaže ono (ili ‘o onome’) što je vidio i iskusio, onda ćeš i ti to znati (ili ‘ti ćeš onda znati koliko i on’). Ali kako ti možeš biti ponosna na to (ili ‘možeš li ti onda biti ponosna na to’)? Ne! Jer tvoje ekstra znanje je u stvari jedino na dvostruk ugled onome koji je na prvom mjestu radeći sakupio sve te činjenice i iskustva sa trudom i žrtvovanjem, i onda je bio dovoljno dobar da bi ti sve to vjerno rekao (= prenio). Reci mi da li ti možeš biti ponosna na stjecanje takvih iskustava i znanja?

[17] Gledaj, ti si onda samo poput knjige koja sadržava veliku količinu korisnog i dobrog znanja i iskustva, ali nikako kao mudri pisac knjige. Čija je, onda, zasluga za sve dobre stvari zapisane u knjizi? Da li je to zasluga knjige ili onog koji ju je napisao? Gledaj, ti si dobro napisana knjiga, ali si i dalje jako daleko od toga da budeš pisac. Stoga nemoj sebe smatrati važnom!’

[18] Odmah nakon ovog se mali čovjek ponovno nasmijao, zauzeo stav generala i rekao svojoj vojsci: ‘Ako ste dovoljno dugo buljili u društvo, nastavimo našim putem; za mene ovdje uistinu previše smrdi.’

[19] Onda su svi oni iznenada otišli i nestali u šumi.

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/115’ J.Lorber