Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

108:3-14 (Gospodnje predskazanje u svezi obožavanja Marije)

Print Friendly, PDF & Email

Gospodinovo predskazanje u svezi obožavanja Marije

1/108 [3] Slijedećeg dana me majka Marija zapitala da li sam ovdje planirao bilo kakve javne aktivnosti i koliko dugo ću ovaj puta ostati u kući, i da li su još neki gosti trebali pristići, tako da bi mogla krenuti u nabavku namirnica kojih trenutno (u kući) nije preostalo puno.

[4] Rekoh Ja: ‘Ženo, ne brini se za Mene ili Moje prijatelje/pratioce a niti o količini namirnica (ili ‘niti o tome da li namirnica ima dovoljno’). Jer gledaj, Onaj Koji hrani cijelu veliku zemlju i Koji Svojom ljubavlju zadovoljava/utažuje sunce, mjesec i sve zvijezde je itekako upoznat sa ovom malom kućom i točno zna kakve su njezine potrebe. Stoga, ne mori svoju glavu oko toga i ne brini, jer ono što te brine je već zbrinuto od gore.

[5] Nebeski Otac ne dopušta da Njegova djeca gladuju, osim – kada je to nužno za njihovo spasenje.

[6] Vidjela si to u Siharu, gdje je u dovoljnoj mjeri postalo jasno/vidljivo na koji način Otac Nebeski osigurava/priskrbljuje za Svoju djecu. Da li misliš da je On nakon ovih par dana otvrdnuo? Idi u svoju smočnicu pa ćeš vidjeti (ili ‘se uvjeriti’) kako si bila nepotrebno zabrinuta.’

[7] Sada Marija žuri do smočnice koju pronalazi napunjenu sa kruhom, brašnom, voćem, dimljenom i svježom ribom, sa mlijekom, sirom, maslacem i medom. Kada je majka vidjela toliko izobilje namirnica u svojoj smočnici, uzbuđeno se požuri nazad k Meni, klekne ispred Mene i zahvali Mi što sam tako bogato opskrbio njezinu smočnicu. Ali ja se brzo sagnem, te joj, podižući je na njezine noge, rekoh: ‘Što mi to činiš? To (ili ‘tako nešto’) jedino Ocu pripada. Ustani, jer znamo se već trideset godina, i Ja sam i dalje isti i nepromijenjen.

[8] Ali Marija radosno plače, pozdravlja sve Moje učenike i onda brzo napušta sobu da bi pripremila dobar podnevni objed.

[9] Učenici Mi međutim priđu i kažu: ‘Gledaj, kakva draga žena i koja voljena majka. Ona sada ima već 45 godina a izgleda kao da joj je jedva dvadeset. Koja velika i ljubavlju ispunjena briga, i kako se njezine istinski svete, najčišće grudi nadimlju od majčinske ljubavi. U svoj istini, žena nad svim ženama ove cijele zemlje.

[10] Rekoh Ja: ‘Da, uistinu, ona je Prva, i poput nje druge nikad neće biti. Ali isto tako će se dogoditi da će više hramova podizati/graditi njoj nego Meni, i bit će obožavana deset puta više nego Ja, i ljudi će vjerovati kako jedino kroz nju mogu postići spasenje.

[11] Stoga, Ja sada ne želim da bude previše slavljena. Ona zna da je majka Mojeg tijela a također je svijesna tko je (ili ‘tko se krije’) iza toga tijela kojeg je rodila.

[12] Zato budite jako dobri i dragi prema njoj, ali pazite da joj ne ukazujete štovanje kao Bogu (ili ‘pazite da ju ne štujete kao Boga’).

[13] Jer, bez obzira na sve njezine najbolje kvalitete, ona je ipak žena, a jaz između najbolje žene i taštine je samo jako uzak.

[14] A bilo kakva vrsta taštine je sjeme ponosa iz kojeg je proizašlo, i dalje proizlazi i uvijek će proizlaziti svo zlo ovoga svijeta. Stoga, imajte na umu ono što sam vam sada rekao također i u svezi Moje majke.’

Spread the Truth