Petrov oštar govor protiv Rima. Pavlov prosvjetljen odgovor u svezi milosti.

1. Sljedeći je za ustati bio Petar, koji je progovorio u ime svih apostola: ‘O Gospode, moja Ljubavi i moj živote! U Rimu, starom glavnom gradu pogana, tamo vlada, već skoro tisuću godina, despot, spljaskan zajedno (slapped together) iz poganskog svijeta, Judaizma i Tvoje uvelike potkresane doktrine. On sebe naziva Papom, i Božjim poslanikom na Zemlji. On naziva njegovo prijestolje mojom stolicom a sebe mojim nasljednikom! On se pretvara da posjeduje svu moć Tvojeg Svetog Duha, ali kada je pod pritiskom od strane njegova svjetovnog ili duhovnog režima kroz pobune, nikada ne traži pomoć od njegove navodne moći svetog duha, nego od onih većih svjetovnih vladara. Ovaj papa je sada u velikom škripcu i otvoreno zaziva Mariju – kao njegovu navodnu jedinu pomagačicu – za zaštitu i skoro(u smislu, ‘što prije’) ponovno obnavljanje njegovog kraljevstva. Pošto on također dozvoljava drugoj pomoći da nadođe njegovim putem, protivno njegovim pretvarajućim svečanim izjavljivanjima da bi, naizgled, ukazao svijetu da on ima puno zaštite sa nebesa, i da ne potrebuje nijednu drugu. Ali ako svjetovni vladari ne bi htjeli propustiti pomoći mu unatoč njegovih svečanih izjavljivanja, onda treba biti očigledno da su ovi pomagači potajno aktivirani da bi pomogli Božjoj Crkvi na Zemlji od strane najmoćnije nebeske kraljice kada su oni u opasnosti biti nadvladani od strane paklenih kapija! – Što Ti, o Gospode, kažeš na ovu zajednicu?
   
   
2. Brat Pavle je bio pokrovitelj iste u Istini i čistoći, i ona je sebe očuvala u više ili manje čistom obliku nekoliko stoljeća. Ali ova se zajednica sada tijekom skoro tisuću godina pretvorila u prljaviji, od često opakog, poganski svijet, žudeći za ničime osim zlatom, srebrom, moći, ugledom i apsolutnom diktatorskom moći nad narodima Zemlje. Da bi ostvarila ove ambicije, ona šalje najnevaljalije misionare u svaki dio svijeta! – Reci, o Gospode, zar nećeš nikada obuzdati takove beskrajne ispade(ekscese)?
   
   
3. Vidi, narodi koji su sebi dozvolili da im se sa velom prekriju oči od strane ove lažno prikazane nebeske kćerke su konačno odvažno poderali njezinu svjetlucajuću masku. Ona sada čini sve da bi ‘sašila’ suze što bolje može, pokušavajući sakriti iste. Gospode, neka bude Tvoja volja. Ali Ja također vjerujem da Si Ti dozvolio ovom bijednom stvorenju da živi dovoljno dugo! Čini se prema tome da je došlo krajnje vrijeme da je potpuno prekrižiš iz njezine knjige živih, preknjižavajući njezino ime u knjigu mrtvih!
   
   
4. Jer ako joj dozvoliš da sebe nanovo oživi(osvijesti), ona ne da će samo obnoviti, već će organizirati njezino prostituiranje još više raskošnije, tako da će oni koji vjeruju u Tebe biti napastvovani od njezine masivne materice udvarati joj se sa senzualnom punoćom, i Ti onda konačno nećeš imati druge opcije nego učiniti sa njom što si učinio sa Sodomom i Gomorom.
   
   
5. Istina je doista da je ova drevna-prostituka porodila veliko mnoštvo najprekrasnije djece, uživajući otud neumanjeno Tvoje veliko strpljenje i naklonost(popustljivost) tijekom više manje tisuću godina; i ja i sva moja braća smo time bili ispunjeni sa velikom radošću.
   
   
6. Ali sada je postala neplodna naračun njezine velike nemoralnosti, i donijet će nam nekolicinu dobre djece. Prema tome vjerujem da je došlo vrijeme da joj se konačno dodijeli njezina zaslužena nagrada. Neka unatoč tome zauvijek bude jedino Tvoja sveta volja!’
   
   
7. Rekoh Ja Pavlu: ‘Brate Pavle, reci nam ti sada, kao učitelj pogana, da li se slažeš sa svim ovim govorima i prijedlozima? Jer tvoj je glas glede pogana najvažniji(u smislu: onaj o kojemu nešto ovisi). Na tebi je da sudiš naraštaje Zemlje, kao što Sam ti obećao!
   
   
8. Pavle se nakloni i reče: O Gospode, ja sam istražio pogane na mnoge načine i propovijedao sam im Tvoju Riječ, koju su oni primili nezasitno i radosno, čime su sebe učinili sudionicima Tvoje milosti, unatoč tome što su bili djeca oca laži i oholosti. No bila su to Abrahamova djeca koja su raspela uzvišenog poslanika Božjega, ne prepoznajući Ga! Ja se pitam, tko je više hvale vrijedan – pogani ili potomci Abrahama? Kakve prednosti imaju Židovi nad poganima? Da li je to zasluga ljudi da je Bog govorio jedino tim ljudima, ili je to Božja milost? Ili da li svaki Židov vjeruje da je Bog govorio njegovim očevima? Niti među Židovima niti poganima ja ne pronalazim nešto što bi mogao nazvati pravdom ili zaslugom. Bog naš Gospod i Otac jedini je istinit i pravedan! Svi su ljudi međutim, bili oni Židovi ili pogani ili suvremeni Kršćani, lažni i beskorisni pred Bogom! 
   
   
9. Ako bi, međutim, nepravda pogana unatoč tome uzdizala Božju pravdu, što onda mi želimo suditi?! Možeš li Ti, o Gospode, postati gnjevan radi toga? O ne, to je daleko od Tebe! – Jer kada bi Ti u svezi toga postao gnjevan, Ti bi trebao biti nepravedan, a to je od tebe vječno udaljeno! Jer tko bi održavao svijet ako bi Božji putevi bili ljudski putevi?
   
   
10. Kakva je naša zasluga kada plačemo: ‘Gospode, zamjeti konačno nepravednost Tvojih tvorevina!!’ Ja vam kažem svima – ama baš nikakva! Jer mi znamo savršeno dobro da su pred Bogom svi ljudi grešnici, kao što je zapisano:‘Pred Bogom nema nijednog pravednoga!’(Rimljanima 3:10) – ako mi ovo znamo, kako možemo izazvati Boga spram Suda kao da smo mi bili bez grijeha?
    
    
11. Recite mi kakvim se zaslugama može ona tamo lijepa žena pored Boga hvalisati? Kakva ju je zasluga opravdala pred Bogom? A ipak ona sjedi pored Njega po milosti jedino! I kakve zasluge sam Ja imao koji sam progonio one koji su vjerovali u Njega? Gle, ja sam bio zlikovac, i bio sam uosobljenje nepravednosti. Ali Bog nije gledao na moje grijehe, nego me pozvao kao da sam bio pravedan. I Ja sam sljedio poziv Njegova glasa i bio sam smjesta opravdan kroz Njegovu milost! – Da li bi sada željeli optužiti Boga za nepravednost jer mi je pokazao milost?!
    
    
12. Koji od vas može reći pred Bogom da je on srca koje razumije, i mudar? Ja vam kažem: ‘Nema nijednog!’ I unatoč tome mi Ga pokušavamo prisiliti na Sud? Koji od nas može reći da mi nismo nikada napustili Boga i nismo postali siromašni u Njegovim očima? Ja vam kažem da među nama nema nijednoga koji je za vlas bolji od drugog, a ipak mi vičemo: ‘O Gospode, svrni Svoj pogled spram velike ljudske zlonamjernosti na Zemlji, da ih kazniš!’
    
    
13. Samo pomislite, kada bi se Gospod ustao i govorio, kao što je jednom napravio Židovima u hramu u Jeruzalemu, u prilici kada su pred Njega doveli preljubnicu – zar se mi svi ne bi okrenuli na našim petama?! Ja vam kažem da nema ni jednoga među nama koji bi mogao reći: ‘Gospode, ja sam uvijek činio jedino dobro i nisam svjestan nijednog grijeha!’ – Budala bi to mogla doista reći, poput Farizeja u hramu koji je slavio Boga što mu je dozvolio da postane tako pravedan! Kao što mi svi znamo, Gospod je otpustio njegovu vlastitu-opravdanost (self-justification), prihvaćajući namjesto toga onu grešnog skupljača poreza!
    
    
14. Pošto svi mi znamo što se računa pred Gospodom, trebamo li Ga tražiti da djeluje u skladu sa našim idejama, kao da smo pametniji od Njega? Što mi imamo da nismo primili od Njega? Zašto se hvalimo kao da to nismo primili od Njega, vičući Mu u uha govoreći: ‘Vidi, vidi, o Gospode!’ kao da je On gluh i slijep i spore pameti i slabe volje! Recite mi, prijatelji, kojom smo se to mi stazom zaputili da ju On prije toga nije za nas skicirao sa Njegovim prstom?
    
    
15. Pošto mi ionako sve dobijamo od Njega, i jesmo i bili smo štogod da jesmo kroz Njega i u Njemu, kako možemo reći: ‘Gospode, dovedi konačno do ostvarenja što Si obećao i istrijebi zlikovce na Zemlji!’ Mislim, to bi bilo nešto najdrskije!
    
    
16. Vidite, ljudska usta su uvijek bila otvoren grob! Njihovi su jezici uvijek govorili laži, njihova stopala su uvijek bila hitra proljevati krv! I njihove su staze uvijek bile zakrčene sa nezgodama, mukama, depresijom i nedaćom svakojake vrste. Ali ni jedan smrtnik nije još prepoznao istinsku stazu mira u njezinim dubinama, jer strah od Boga je za njih i dalje bio poput sna!
    
    
17. Mi znamo da štogod zakon kaže, on to čini onima koji su njemu podložni a ne onima koji su ili iznad njega ili koji nisu nikada čuli u svezi zakona, tako da bi se usta svijeta konačno začepala i on bi vidio da svi mi jesmo i ostajemo vječni dužnici Božji! Dokučite ovo već jednom: Nijedan čovjek ne može nikada biti opravdan pred Bogom kroz zakon, čak ako se on čuva do posljednje točke iznad ‘i’! Jer kroz zakon jedino dolazi prepoznavanje grijeha! Ali onaj koji prepoznaje grijeh dolazi od grijeha, i grijeh je u njemu.
    
    
18. Mi smo međutim primili novo otkrovenje, kroz koje nam je, kao kroz proroke i njihove zapovijedi, ukazano da čovječanstvo može postići tu istinsku pravednost koja je jedina valjana pred Bogom, bez dodatka zakona. Zašto mi onda unatoč tome kričemo, ‘Gospode, sudi im i isplati im njihove potpuno zaslužene plaće, i izbriši njihova imena iz knjige života!’ Vi uistinu uvijek kažete: ‘Neka bude jedino Tvoja volja’, ali to ne ispričava vaša srca! – Doista, ja bi radije umro nego rekao Gospodu: ‘Gospode, učini to ili ovo.’ Da li smo to bili mi koji smo dali Gospodu Njegovo shvaćanje(sense; može se prevesti i kao razum, ili osjetilo), ili zar nismo bili mi koji smo primili naša osjetila od Njega? Ipak mi unatoč tome pričamo kao da je Njemu potreban naš savjet! Ovo može proći za djecu koja i dalje frfljaju, ali kao stanovnici neba – ja, Pavle, – mislim, mi bi trebali znati tko smo mi a Tko Gospod jest!
    
    
19. Onaj koji želi suditi grijeh mora sam biti bez grijeha, jer jedan grešnik ne može nikako suditi drugoga. Pošto su svi ljudi grešnici pred Bogom i njihov je udio nepravednost, – po čemu bi onda oni trebali suditi?
    
    
20. Mi doista imamo izvjesnu pravednost koja vrijedi pred Bogom. Ali ova ne proizlazi iz našeg prepoznavanja ili ne-prepoznavanja grijeha, niti iz zakona i njegovih djela, nego iz vjere u Njega i čiste Ljubavi za Njega! – I ova pravednost se naziva ‘milošću’ i ‘Božanskim milosrđem’!
    
    
21. Pred Bogom, nema nikakvih ljudskih razlika, jer oni su svi dojednoga grešnici (one and all), na ovaj ili onaj način, i nedostaje im prikladne blagonaklonosti (favour) koju bi trebali imati kod Boga! Kada su primljeni od strane Boga u skladu sa njihovom vjerom, oni onda postaju pravedni bez njihova rada i čisto kroz Njegovu milost, koja proizlazi iz Njegova vlastita djela spasenja. Baš kao što mi nismo pomogli Bogu stvoriti ovaj svijet i sva nebesa, isto tako malo Mu mi možemo pripomoći u daleko većem djelu Spasenja! Budući mi međutim ne možemo nikako imati nikakvog hvalevrijednog dijela u ovom drugom, najvećem Stvaranju i činjenju svih stvari novima(2 Korinćanima 5:17), budući smo mi sami iskupljenici, kako bi mi sada trebali imati dijela u ekskluzivnom području Božjeg sudačkog prijestolja, budući smo mi kojima se oprostilo, iskupljeni?
    
    
22. Da li međutim poznajete aktualnu Sudačku Stolicu Božju? Vidite, to je Krist, u Kojem vječno prebiva punina Božanstva tjelesno(Kološanima 2:9)? Ova je Sudačka Stolica Božja međutim postala stolica milosti kroz Njegova vlastita djela, omogućujući Mu da bude trpeljiv i milosrdan sa kime god On hoće!
    
    
23. Gdje je međutim u tome naša čast? Kroz koja djela zakona će to postati naše? Ima li zakona bez grijeha ili grijeha bez zakona?
    
    
24. Mi jesmo pri svemu tome ispunjeni sa čašću i pravednošću! Ali ne kroz zakon ili njegova djela nego čisto kao rezultat Njegove milosti, koje smo postali sudionici kroz vjeru u Njega i djelo Spasenja! Ova nam pravednost usprkos tome ne daje pravo da sudjelujemo sa Njime u sudu, kako smo mi pred Njime isti grešnici kakvi smo uvijek bili, premda mi ovdje sjedimo kao nadasve pomilovani.
    
    
25. Budući smo postali pravedni pred Bogom kroz vjeru a ne kroz ispunjenje zakona – da li bi vjera trebala poništiti zakon? Daleko od toga! Jer vjera postavlja zakon i oživljava ga. Ali zakon ne postavlja vjeru nego ju ubija, ako sam nije najprije bio oživljen kroz nju!
    
    
26. Život je vjere međutim Ljubav, i živi zakon je red Ljubavi! Kada je vjera stoga pravedna onda je također i sve ostalo. Ako je vjera međutim lažna, onda je Ljubav također lažna, i njezin red je nepostojeći (as good as none)!
    
    
27. Ali tko može biti blagoslovljen radi primanja lažne vjere iz lažne doktrine? Ja vam kažem – tkogod vjeruje u skladu sa onime što je bio podučen, njemu je takva vjera bez neistinitosti, i on će pronaći milost! Ali neka se učitelj lažne doktrine dobro pazi! Jer on je činilac zla i upliće se u Božanski red! Ipak ne mi nego će ga jedino Gospod suditi!
    
    
28. Kada se je najveći i najčišći od svih duhova hrvao sa Sotonom radi Mojsijeva tijela, nešto što je tebi, brate Mojsije, poznato, moćni duh unatoč tome nije sudio Sotonu, nego mu je rekao:‘Gospod će ti suditi.’ Ako se međutim čak Mihael nije usudio donijeti sud nad Sotonom, kako bi mi trebali suditi nad našom braćom ili Gospoda poticati da to napravi! Oh, neka to bude daleko od nas!
    
    
29. Ja međutim kažem, Gospod je djelovao davno otad i nije čekao na naš savjet! Otud smatra ovaj sadašnji savjet kao isprazan! Ali da vam je Gospod rekao:‘Učinite to ili ovo’, onda se svi vi pokrenite na akciju sukladno Riječi Gospodnjoj! Jer Riječ Gospodnja je već ostvareno djelo u vašim srcima.
    
    
30. Ali zahvaljujem Ti, o Gospode, što si položio ovu Riječ na moj jezik! Neka na Zemlji donese najbolji plod, kao i u svim nebesima! Tebi sva čast i hvala vječno! Amen!’
    
    
31. Rekoh Ja(Isus Krist): ‘Pavle, ti si poput Moje desne ruke i Mojeg desnog oka. Tebe Sam odabrao kao Moje oružje i to ćeš ti također ostati vječno. Ti si u svemu govorio ispravno, i stvari jesu takve (things are so)!