Bertha Dudde, br. 7942, 15 Srpanj 1961
PORIJEKLO STVARALAČKOG DJELA “ZEMLJA”….
Put duhova kroz Zemlju će se protezati u vječnost… Jer duhovi sami su postali materija od koje se Zemlja i sve njezine tvorevine sastoji… Božja volja je pretvorila ukrućenu duhovnu supstancu u materiju, stoga je cijelo stvaralačko djelo Zemlja… baš kao i sve tvorevine u cijelom svemiru… Božja jednom isijana snaga koju je On eksternalizirao kao ‘biće’ ali koja je sebe promijenila tako da je konačno postala samo otvrdnuta supstanca, koja je onda bila transformirana u tvorevine svake vrste…
Ovo se zbilo tijekom beskonačno dugog perioda vremena, budući se ‘transformacija’ također odvila u zakonskom redu, nastanak onog što je sada vidljivo kao ‘nastanjena Zemlja’ se dogodio tijekom bezbrojnih faza razvoja… to nije bio jedan trenutačno eksternalizirani rad Božje stvaralačke moći… budući je čak i polagan razvoj služio svojoj svrsi… Opet i iznova su izuzetno male dezintegrirane duhovne čestice bile zarobljene/skupljene i preoblikovane, proces je uzeo nezamislivo dugo vremena prije nego je Zemlja sebe formirala u djelo stvaranja koje je moglo služiti kao prebivalište i podupirati/održavati fizički život za neprestano sazrijevajuću duhovnu supstancu, kao što je bilo određeno od strane Božjeg vječnog plana Spasenja. I čak je ova duhovna supstanca uzela beskrajno dugo vrijeme prije nego je dosegla stupanj kada joj je bilo dozvoljeno živjeti kao ljudsko biće na Zemlji u svrhu njezina konačnog savršenstva.
Ovaj posljednji zemaljski napredak kao ljudsko biće je tek trenutak vremena ako ga usporedimo sa beskonačno dugim periodom zemaljskog pripremnog razvoja… Premda je stvaranje svake forme bilo doista djelo jednog trenutka za Boga, budući su Njegova volja i Njegova snaga eksternalizirali svaku misao kao jedno postojeće djelo… ipak otpor jednom palih duhova je odlučio trajanje vremena do njihove fizičke transformacije. Jer Bog nije prisilio ovu duhovnu supstancu nego je Njegova snaga ljubavi nju zarobila dok se njezin otpor nije nešto slegnuo kako bi ju onda spakirao u skladu sa Njegovim planom, da ju onda oblikuje u različite forme gdje bi vršila neku vrstu aktivnosti koja je bila tako minimalna da je, opet, beskonačno dugo vremena prošlo prije nego su ove forme mogle postepeno dezintegrirati i promijeniti…
Razvoj Zemlje je uzeo vjekove sve dok ona nije mogla biti nastanjena od strane živih bića, a ova su, zauzvrat, pripremila Zemlju za još jedno nezamislivo dugo vrijeme da postane prikladna za služenje ljudskim bićima kao posljednje mjesto razvoja… Sićušne pojedinačne čestice ljudske duše, međutim, su bile prošle kroz sva stvaranja… Pad od najvišeg vrhunca do bezdana je bio uzeo toliko dugo da je stoga jedno beskonačno dugo vrijeme bilo potrebno da bi se iz bezdana uzdignulo do točke kada je biće opet moglo primiti svoju samo-svjesnost, da je ovo konačno savršenstvo onda učinilo mogućim putovati posljednjom stazom uspona. Ali pod ovakvim okolnostima se pojavilo stvaranje, a ovo utjelovljuje nebrojene pale duhove čiji će povratak k Bogu naknadno također uzeti jedno beskonačno dugo vrijeme, otud se kraj stvaranja još ne može predvidjeti…
Unatoč tome, ‘tvorevine’ postoje i sve će se odvijati po zakonskom redu… One su dovedene u život pomoću uvijek novih sićušnih čestica duha čiji se viši razvoj odvija putem neprestanog mijenjanja njihove vanjske forme, i stoga se može promatrati neprestano razvijanje i dezintegriranje svake materijalne tvorevine… Sva djela stvaranja su sebe opetovano obnavljala na ovaj način i tako su služila inherentnom duhu da ostvari zrelost, baš kao što služe neprestanom razvoju čovječanstva time što jamče njihov fizički život na Zemlji. Sve dok duhovi zavezani u stvaranju nemaju slobodnu volju njihov se put višeg razvoja nastavlja u skladu sa Božjom voljom… ograničena duhovna supstanca služi u jednom ili drugom obliku i na taj način postepeno sazrijeva… Ali čim duh živi na Zemlji kao ljudsko biće on je još jednom u posjedu slobodne volje i onda je u stanju… umjesto nastaviti uzdizati se… zaustaviti svoj razvoj ili opet nazadovati. Tijekom konačnog procesa razvoja on je u stanju podbaciti… I ovo nazadovanje može voditi do rezultata da će duh u ljudskom biću… ‘duša’ ili jednom ‘pali prvobitni duh… otvrdnuti opet kao ranije. Posljedica će opet biti dezintegracija duše u bezbrojne sićušne čestice koje će još jednom morati krenuti stazom kroz materijalne tvorevine… I ovaj proces, koji je sada opet postao prijeko potreban, također zahtjeva dezintegraciju i transformaciju svih djela stvaranja… što se može opisati kao kraj jednog perioda i početak novog.
I stoga vi ljudi trebate pokušati sebi objasniti to sami, da će se takvi periodični prisilni procesi transformacije u odnosu na stvaralačko djelo Zemlja dogoditi u skladu sa Božjom voljom. Oni su uvijek utemeljeni na Božjoj ljubavi i mudrosti i jedino uvijek služe iskupljenju jednom palih duhova… I vi trebate također biti pripremljeni za takve intervencije od strane Boga kada ljudi više ne prepoznaju istinsku svrhu njihovog postojanja. Jer jedina svrha svakog djela stvaranja je dovesti ljudsku dušu do sazrijevanja, pomoći joj da postane što je jednom bila u početku… najviše savršeno biće, koje je poteklo iz Božje ljubavi ali se je dobrovoljno odmetnulo od Njega… Ono će se opet vratiti k Njemu, i Bog Osobno mu je osigurao stazu povratka kroz sve tvorevine na Zemlji.
AMEN
