Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

113-116 Slike najnižeg pakla na Zemlji…

Slike najnižeg pakla na Zemlji…

 

113. Još jedna slika najnižeg Pakla

[1] (Govori Apostol Ivan) Pogledajmo sada na pravog nepriličnog (illicit = ono što je zabranjeno, nezakonski) ljubavnika, baš poput ženskog nepriličnog (illicit) ljubavnika. O čemu takva za-tijelom-požudna osoba neprestano razmišlja? Ako bi to bilo moguće, i priroda (znači njegovo tijelo) bi to dozvolila, on bi želio neprestano imati seks sa najljepšim i najizdašnijim djevojkama na sve moguće načine. Kada takva osoba ugleda kakogod privlačno žensko biće, svatko može čitati iz njegovih očiju kako bi je on odmah na tom mjestu želio iskoristiti za njegovo zadovoljstvo ne uzimajući ni najmanje u obzir koji je bio razlog da je seksualni čin bio uspostavljen i stvoren od strane Boga. Ako ga civilni zakoni ne bi spriječavali žensko biće od njegove požude ne bi bilo sigurno čak ni na javnim mjestima.

[2] Ali ovo (= što je on spriječen ostvariti svoj naum poradi straha od zakonske kazne) ništa ne mijenja budući je on i dalje sagriješio iz njegove požude (Matej 5:28). Pretpostavimo da bi takva senzualna osoba imala sreće koja bi bila dovoljna da mu osigura skoro svaki užitak koji poželi. Što on radi? On putuje u sve zemlje kako bi sebi omogućio različitih, posebnih užitaka, budući mu unatoč njegovoj velikoj sreći njegovo vlastito boravište ne bi ponudilo više dovoljno užitka za kojima on i dalje osjeća tako-zvanu strast, budući je kušao sve što mu je bilo u dosegu.

[3] Kad se naš puten čovjek (sensualist) nauživao svega, i njegova mu priroda (tj. tijelo) počinje odbijati svoju ogavnu službu, on koristi umjetna sredstva da bi udahnuo nešto novog života u njegovu omlitavljelu prirodu. Kada ova također više ne djeluju, on sebi omogućuje sramotan seks zdravih dječaka i mladih muškaraca. Ovime je njegova priroda opet malo aktivirana.

[4] Poradi ovoga se njegova priroda potpuno mijenja, on ima gađenje spram žena i pokušava sebe zadovoljiti jedino sa čvrstim tijelom muževnih mladića, sve dok mu se i ovo također ne ogadi. Onda ga njegova bespomoćnost čini bijesnim poradi tobožnjeg neprikladnog uređenja prirode.

[5] Njegova je vjera u Boga bila odavno žrtvovana, budući će tjelesni grijeh najprije ubiti sve duhovno (1 Korinćanima 6:18). Putem ovog grijeha, čovjek postaje otupljeli materijalni egoist, on ne ljubi nikoga osim sebe samoga i mišljenja je da sve ono što on u njegovoj požudi poželi mora služiti njemu jedino. On je pretjerano zaljubljen u sebe samoga i prema tome mrzi sve što ne časti (honor) njegovu požudu. Iz ovog razloga on postaje, kao što je rečeno, sasvim sebičan, tvrd materijalista i već odavno se u njemu ne može pronaći ni tračka onog što se može prepoznati kao Božansko i duhovno.

[6] Prema tome on je također čisti ateista, i priroda  – izvanjska, vidljiva, gruba priroda – je njegov bog. On prinosi darove ovom bogu prirode, i to sve dok sa silom danoj njegovoj vlastitoj prirodi (tijelu) može doživjeti da mu ovaj bog može dati ove ugodne i prijatne užitke, zahvaljujući uređenju prirode. Ali jao si ga tom bogu jednom kada će odbiti službu našem junaku. Bijes, osveta, gnjev i jarost su onda njegovi dodatni-darovi ili grb (coat of arm). Možete ovo vjerovati, gnjev i jarost takovog pravog vragolastog/prepredenog (arch) putenog čovjeka, kada više ne može počinjavati njegovu nedopuštenu/nezakonsku/nepriličnu (illicit) ljubav nadilazi svo ljudsko razumijevanje. Piro-man(ijak), ubojica i ulični kradljivac imaju više ljudskih osjećaja u njima poredbeno sa požudnim putenim čovjekom čije tijelo mu odbija svoju službu.

[7] Ima li samo nekolicina ovih ljudi od užitaka na Zemlji? O ne, mogu vas uvjeriti da na svakog škrca za novcem dolazi mnogo takvih osoba koje su ovisne o tijelu. Otac koji ima kćer sa očaravajućim/dražesnim izgledom može biti siguran kako će se u nju često zagledati sa požudnim očima, posebice u gradu.

[8] Čovjek će sada reći: pa to nema veze, misli i požude koje ne mogu biti sprovedene u djelo su ‘oslobođene poreza’ (tax-free; isto tako: ‘izuzimaju se’). Ali ja dodajem ovdje: doista, za slijepog u duhu koji nije sposoban vidjeti ni vlas dalje od materije. Međutim, što bi otac rekao kada bi njegovo duhovno oko bilo otvoreno i ugledao bi pred sobom sve one sa požudnim očima koji obeščašćuju njegovu kćer na sve moguće načine?

[9] Njezino tijelo može biti zaštićeno, ali tko će zaštititi njezin duh i njegovu zračeću sferu života sa kojom ovi požudni ljudi dolaze u kontakt i vrše utjecaj sa njihovim sramotnim požudama? Da li mislite da ovo neće imati negativan utjecaj na tu kćer? (Ako tako mislite) onda ste ozbiljno u zabludi.

[10] Ako bi često odveli vašu kćerku na mjesta gdje ju promatraju požudne oči, onda će u kratkom vremenu ona biti perceptibilno promijenjena (sensually changed; može isto: ‘biti će promijenjena na način da će tražiti čulno/seksualno zadovoljavanje’) i potajno se izrugivati i ismijavati moralnim upozorenjima njezinih roditelja. Njezina osjetila će biti sve više i više usmjerena ka mjestima za koja pretpostavlja da će puteni ljudi tamo biti. Mnogi će sada reći: ‘Ne, ovo je previše ekstremno, ovo je preuveličano. Kakvu vrstu štetnog rezultata može imati jedna nevina požuda ili potajna požudna misao na nepoznatu osobu bez ikakvog dodirivanja?’ Ja na to kažem samo: za ljude sa takvim gledištima i takvim duhovnim stavom je ovo proglašenje manje naumljeno nego što su to sunčeve zrake za centar Zemlje. Onda ću ja zapitati one koji su doživjeli tako-zvane vidovite medije i sami vidjeli uznemiravajuće učinke na takve ljude pri dolasku požudnih ljudi, odakle ovaj učinak dolazi i koji mu je uzrok? Čak ako takav nepozvan gost ne dodirne medija, on unatoč tome osijeća grčevit i često bolan učinak kada takav gost uđe.

[11] Gledajte, razlog ovome je da je duhovna sfera medija smjesta oslabljena/povrijeđena (brought down). Ovo nema loših moralnih rezultata na medija jer je njegova sfera više zatvorena i jer će svaki medij smjesta učiniti sve da se otarasi takvog gosta.

[12] Pitanje: da li se ovo također događa pod prirodnim okolnostima gdje je sfera svake osobe više raširena i gdje on ne percipira štetni utjecaj? U-Istini, reakcija je pod prirodnim okolnostima puno gora nego pod medijumističnim. I prema tome je za takve nečasne misli i požude bila dana odvojena Zapovijed u kojoj je rečeno da se svatko treba suzdržavati od njih i odbaciti ih (Matej 5:27-30!!!).

[13] Tako će onaj koji promatra ponašanje takve požudne osobe opet vidjeti jednu savršenu sliku Pakla. On jedino treba oduzeti njegovu materiju (ili tjelesni omotač) i gledati ga čisto duhovno, onda će on vidjeti zapanjujuće stvari. Najprije bludnu/pohotnu osobu u svakom pogledu i pored toga jarosnu osobu koja sebe želi osvetiti na sramotan način i sa svom jarošću njegovu Stvoritelju, baš kao i cijelom stvaranju poradi tobožnjeg nesavršenstva njegove prirode. Ja ne moram reći ništa više, jer onaj koji ima oči može vidjeti sam za sebe. U sljedećoj ženskoj slici/liku (image) ćemo vidjeti sliku ovog Pakla još jasnije.

‘Od svih grijeha najgori je blud, razvratnost i raskalašenost svakog načina i vrste.’  ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/56:1’ J.Lorber

‘Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega... Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv  svojega tijela.’                       1 Korinćanima 6:9, 10, 18

‘A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost.’        Galaćanima 5:19

‘A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili  pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.’   Efežanima 5:3-5

‘Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom  i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve!’   Kološanima 3:5-8

‘Doista, ovo je volja  Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga.’  1 Solunjanima 4:3-5

‘Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog.’          Hebrejima 13:4

‘Kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju.’  Judina 7

‘Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”        Otkrovenje 21:8

‘Vani  pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.”  Otkrovenje 22:15

 

114. Žudnja za vlašću i taština – sjemenja Pakla

[1] Općenito je potrebno samo malo psihološkog znanja da bi se otkrilo kako je kod ženskog spola žudnja za vlašću/moći (power) prevladavajuća karakteristika, ali žudnja za vlašću i taština su blizanci i potječu time iz jednog te istog korijena. Gdje možete pronaći ženu koja ne posjeduje izvjesnu vrstu taštine koja se pokazuje po načinu odijevanja ili po načinu kako ona uređuje njezinu sobu ili po još mnogo drugih stvari.

[2] Ispitajte pozadinu ove taštine i pronaći ćete jedino živo zrno sjemena taštine i rezultirajuću žudnju za vlašću (kontrolom!).

[3] Sada će čovjek reći: ‘Ne, ovo je izuzetno strog pristup. Čovjek bi radije trebao hvaliti izvjesnu mjeru taštine u ženskog spola namjesto da ju nemilosrdno kritizira ili uvelike odbacuje. Budući je izvjestan stupanj taštine zasigurno jedino dijete ženskog osjećaja srama i, zajedno sa ovim, osjećaja čistoće (cleanliness) koji je očigledno jedino hvale-vrijedna vrlina, ali nikada porok ženskog spola.’ Dobro, kažem Ja, stvari su na nesreću tako daleko otišle u svijetu da se misli kako je osjećaj srama vrlina, koja okrunjuje čovječanstvo sa ovom čašću, i to je najbolja žetva za Pakao, jer na ovaj način ljudi moraju pasti, dok bi oni jedva ikako mogli pasti na drugi način.

[4] Čovjek se pita: ‘Onda zašto?’ Ali ja kažem: čast čovjeka je utemeljena na čemu, na njegovoj poniznosti ili na njegovoj taštini? Ponizni stremi za najnižim položajem, gdje nikakva čast ili iskazivanje poštovanja više ne postoji, kao što je Gospod ukazao sa Njegovim velikim primjerom kojim je On postavio Njegovu čast u najdublju poniznost i u to što je u stvari najveća sramota na Zemlji.

[5] Slična je čast već bila dana Njegovim prvim sljedbenicima. Ja međutim pitam: što ima veze osjećaj sramote kada je čovjek proganjan, omalovažavan i konačno zaklan gol na Križu? Koliko puno osjećaja časti će netko još imati u njegovu tijelu i koliko puno osjećaja srama kada je on obješen? Ja mislim da će u takvoj situaciji ove dvije cijenjene ljudske karakteristke biti premještene u pozadinu.

[6] Međutim, ako čovjek želi istupiti naprijed sa čašću (honor), onda bi on u nekom trenutku bar trebao navesti Krista kao centar svih vrlina. Onda ja pitam: da li je On ikada slavio osjećaj srama ili časti kao ljudsku vrlinu? Naprotiv. On je u stvari zabranio Njegovim učenicima i apostlima da se bore za drugu čast kada im je rekao da oni ne bi sebi trebali dozvoliti da budu pozdravljani i čašćeni poput Farizeija kojima je drago vidjeti kada su pozdravljani na ulicama i kad ih se naziva Rabbi (Matej 23:1-12).

[7] Posljedično tome ja doista ne mogu razumjeti zašto se osjećaj srama i žudnja za vlašću koja je sa njim povezana mogu smatrati vrlinom, što vrlo snažno izbija u prvi plan kod ženskog spola.

[8] Sada će čovjek reći: ‘Oduzmite osjećaj srama od ženskog spola i uskoro ćemo pred nama imati jedino kurve.’ Oho, kažem ja, jel’ tako mislite? Onda ja dodajem vrlo čvrsto: u ovom pogledu nema boljeg stimulansa za ženski spol od osjećaja srama. Potrebna je samo mala prilika i svako žensko biće je kao rezultat ovog osjećaja zrelo za pohotnost/bludnost, jer ništa nije lakše zanemareno nego baš ovaj osjećaj koji nema nikakvog drugog temelja nego taštinu. Mali osjećaj časti koji stoji nasuprot osjećaju srama je tako slaba potpora za tu vrlinu da će on biti smjesta otpuhnut pri najblažem povjetarcu.

[9] Međutim, iz ovog je jasno kako se iza ove vrste ženske vrline skriva vrlo fatalno proturječje. Da bi ovo smjesta postavio na jasno svjetlo, dati ću vam primjere iz vašeg dnevnog života.

[10] Zamislite da slučajno završite jednog jutra u svlačionici gdje je nekoliko mladih djevojaka i dalje prisutno u kućnoj haljini (morning dress). One glasno vrište i mlade će djevojke pobjeći u sve uglove i iza zavjesa, naravno jedino poradi čistog osjećaja srama. I u ovoj prilici što ste vi u stvari vidjeli od sveg njihovog ženskog šarma? U najboljem slučaju glavu sa zamršenom kosom, jedno neumiveno, pospano lice, jednu ruku koja je jedva bila gola do lakta, i u najboljem slučaju polu-gole grudi. Ali sada se djevojke oblače. Ruka će često ostati gola sve do ispod pazuha, i također vrat i grudi ostaju neprekriveni, onoliko daleko koliko će to izvjesna pristojnost dozvoliti, ili će najviše biti prekriveni prozirnom čipkom kako bi se povećala privlačnost golih dijelova. Sa ovime dolazi kraj osjećaja srama od tog jutra.

[11] Pitanje: da li je ovaj osjećaj srama tiče jedino mlade djevojke ili je uzrokovan njezinom kućnom haljinom (u smislu: da li je sram svoj uzrok imao u tome što je ona bila ugledana ili zato što ju kućna haljina nije prikazivala onako lijepu i izazovnu kako bi ona htjela)? Krenimo dalje. Evo je baš ova ista vrla gospojica, koja je skoro doživjela srčani udar od čistog srama tijekom te jutarnje posjete i koja u to vrijeme nije dozvolila biti dodirnutom od strane muškarca, ona koja je odvedena skoro polu-gola na večernji bal i ona dopušta sebi besramno biti hvatana od strane njezinog plesnog partnera i često dopušta sebi biti milovanom po cijelom tijelu. Pitanje: gdje je sada taj osjećaj srama od jutra? Vjerojatno je također ostavljen kod kuće u neprivlačnoj kućnoj haljini. Krenimo dalje.

[12] Pri nekoj prilici na balu, ta ista vrla/kreposna djevojka se nalazi u lijepom društvu ili izmjenjuje poglede tijekom lijepe, nevine šetnje sa čovjekom kojeg nalazi privlačnim. Osjećaj srama je za njega pri svakoj prilici što je moguće više odložen u stranu. Uskoro će naša vrla popratiti poglede njezinog odabranika i obratiti pažnju gdje su njegovi pogledi usmjereni. Onda će se naša vrla gospoja uskoro pobrinuti učiniti da ti dijelovi njezinog tijela budu otkriveni što je više moguće. 

[13] Međutim, kada će odabranik susresti našu vrlu gospoju u društvu gdje ona sebe želi prikazati sa njezine najčasnije strane, on će morati biti zadovoljan kada će mu u dobroj prilici ona uputiti nekoliko skrivenih pogleda, ali u društvu će ona pokušati još jače pokazati mu njezine kvalitete. Jao si ga njemu ako bi se on zaboravio i približio joj se. Ali ako bi se našli zajedno, posebice na mjestu gdje sunce ne sjaji i gdje zvukovi svjetovne buke jedva dopiru ili uopće ne, onda je osjećaj srama bio potpuno prevladan. I naša tako vrla jutarnja gospoja dopušta sebi biti obožavanom od glave do nožnog prsta. I u takvoj prilici slobodno dodirivanje ni najmanje nije smatrano prijestupom/uvredom za njezin djevičanski osjećaj srama. 

[14] Na ovaj način je visoko hvaljeni osjećaj vrlosti/kreposti potpuno izgubljen, i moje je pitanje: gdje je sada učinak ovog visoko hvaljenog osjećaja? On je nestao i pokazao je njegovo istinito lice kada je maska bila otklonjena. I tako svaka osoba zdrave pameti može vidjeti da je on ništa nego zmija u grudima  žene, ili prvo zrno sjemena najnižeg Pakla iz kojeg, jednom kada je sebe razvilo, svi mogući ženski poroci mogu proizaći kao iz roga izobilja. A kako se ovo dogodi, mi ćemo dalje učiniti jasno vidljivim svakom oku, baš kao i ranije.

 

115. Plodovi koji sazrijevaju za Pakao

[1] Vratimo se našoj vrloj gospojici i slijedimo je još jednom u jednom društvu gdje se ona, na temelju njezinih ženskih čari, ponaša poput kraljice. Njezin ljubljeni se također pridružuje društvu. Ali što njegova omiljena gospojica sada čini? Da li ga ona radosno pozdravlja? O ne, ona radosno pozdravlja mnogo drugih posjetitelja i pušta sada sebi biti obožavanom od glave do nožnog prsta. Zapravo zašto?

[2] Budući vrlo dobro poznajem svijet, ja kažem: ona to ne čini da bi bila nevjerna njezinom odabranom ljubljenom, nego jedino da bi mu ukazala kako li je izuzetno vrijedna. Na izvjestan način mu ona indirektno kaže: ‘Budi dobro svjestan kakvu vrstu neprocjenjiva blaga imaš u meni.’

[3] Ali njezin ljubavnik, koji ovo ne razumije, stvar uzima/prima sasvim drugačije. On uskoro postaje obeshrabren/potišten i odvraća njegove oči od tamo gdje njegova voljena dopušta biti obožavanom. Ako on štoviše baci potajan pogled na to fatalno mjesto, onda su njegovi pogledi već ispunjeni sa gorućom ljubomorom.

[4] Naša mlada gospoja to vidi, ali ni najmanje ne popravlja svoje ponašanje. Nego ona štoviše pojačava igru da se osveti njezinom ljubavniku koji je upravo započeo potcjenjivati njezinu veliku vrijednost baš u trenutku kada ju je ona njemu željela najviše prikazati. U ovoj prilici ljubavnik pokušava sebe povući koliko god je moguće iz društva sa namjerom u njegovu srcu: ‘Samo pričekaj ti podla gospojice, kada nas dvoje budemo opet međusobno privatno razgovarali, reći ću ti što mislim na način kojeg ćeš upamtiti, budući se sada Ja jedino želim ozbiljno osvetiti poradi tvoje nevjernosti.’

[5] Oni susreću jedno drugog i plod ovog susreta su gnjevna očitavanja bukvice. Rezultat ovog je pretežno razdvajanje voljenih, jedino rijetko pomirenje koje međutim neće trajati, baš kao što prva Ljubav nije trajala. Razdvajanje ili pomirenje, to uvijek dođe na isto, jer ako opet budu zajedno, to je obično u svrhu da jedno drugome čak još više ukažu njihove individualne vrijednosti. Ako neće nastaviti njihovu vezu, oni obadvoje koriste sva sredstva da bi jedno drugome zagorčili život.

[6] Iz čiste osvete mlada gospoja će uskoro prekoračiti sve granice osjećaja srama i postati upadljiva. Ako stari ljubavnik ne dopuže nazad, onda ona iz istog osjećaja osvete postaje bludnica nakon čega će ljubavnik prognati svaki raniji osjećaj iz njegova srca. I naša jednom ranije vrla gospoja je kušala slatki ubod raskalašenosti/bludnosti, onda je to kao da je nikakav bog ne može vratiti nazad k vrlosti. Ako tim putem postane nesretna, onda će sa srcem punim zamjerki uglavnom prebaciti svu krivnju na prvog ljubavnika koji je sramno potcjenio njezine motive i njezinu raniju vrlinu.

[7] I kada pogledamo unazad, što sve ovo znači? Jedino već potpuno razvijen plod najprije tako visoko hvaljenog ženskog osjećaja srama. Ime ploda se zove: najniži savršeni Pakao, ili također: savršeno dozrio Pakao, kada izvanjski pokrov otpadne. Jer što bi takva nesretna djevojka učinila onome koji jeste, premda bespravno/nepravedno, uzrok sve njezine sreće?

[8] Kada bi bilo moguće, u onom trenutku kada ona da potpunu slobodu njezinu bijesu, ona bi ga željela vidjeti rastrganog od strane tisuću plamenih zmija, i ovo bi jedva bila hladeća kaplja rose na njezinom razbješnjelom srcu.

[9] Onaj koji to ne može vjerovati, treba posjetiti takvu nesretnu mladu gospoju i razgovarati sa njom u svezi izvjesne osobe koja ju je učinila nesretnom. U najgorem slučaju, on će reći: ‘Molim te ne govori mi više o tome.’ Ako to čujete, možete zamisliti što će se dogoditi. Sada smo ukazali plodove koji su zreli za Pakao. U onome što slijedi, ovo ćemo prikazati u više detalja.

 

116. U duhovnom stanju sve tajne izlaze na svjetlo

[1] Dogodi se da će takva u/po-vrijeđena mlada gospojica, iz čiste osvete spram njezina ranijeg ljubavnika, oženiti drugu osobu za koju ona ne osijeća nikakvu ljubav. Sa ovim činom ona želi kazniti njezinog prijašnjeg ljubavnika na bolan način, jer on ju je potcijenio. Da, ako bi bilo moguće, ona bi ga čak ubila zbog ove uvrede. Ali što se događa?

[2] Prvi se ljubavnik ne osijeća uvrijeđenim ni najmanje nego radosno traži drugu ljubavnicu, i često bolju osobu od prve. Koji je rezultat ovog na njegovu prvu ljubav koja je do sada udata? Ona postaje zlovoljna i šutljiva. Njezin je muž pita za uzrok, ali uzalud. Što ju pritišće je preveliko, preteško i presumnjivo ispred njezinog novog muža tako da se ona ne usuđuje to mu reći. Premda ona ne poduzima daljnje korake da bi gnjavila njezinu staru ljubav ili mu postavila klopku, ona zakopava uzrok njezina gnjeva sve dublje u njezinu srcu. Nekoliko godina prolazi, i pošto je, kao obično, vrijeme najbolji plaster za iscjeljenje mnogih rana, također se i ova iscjeljuje. Takvi ljudi često i dalje mogu postati dobri prijatelji.

[3] Čovjek će reći: ‘Dobro, u tom slučaju, Pakao će izvući kraći kraj (will have received its last part), jer kada je staro neprijateljstvo promijenjeno u prijateljstvo, onda će nebo zasigurno nadomjestiti Pakao na prikladan način.’ To je kako se čini izvani, ali to je poput vojnika čije je tijelo bilo ozlijeđeno na mnogim mjestima. Njegove su rane bile iscjeljene kroz medicinu i vrijeme. Kada je vrijeme lijepo naš vojnik hoda uokolo sretan i teško primjećuje da je njegovo tijelo puno ožiljaka. Ali sada dolazi loše vrijeme. Njegovi ožiljci izbijaju i kada se vrijeme pogorša njegovi ožiljci postaju više bolni. On se očajno prevrće po svojem krevetu. On proklinje rat, sve generale, cara, da čak i Boga, njegove roditelje i dan kada je bio rođen.

[4] Gledajte, ovdje možemo vidjeti sada dobru sliku takvih moralno zakrpanih prijateljstava koja su rezultat zemaljskog vremena koje čini da čovjek zaboravi. Ali jednom kada se vrijeme okrene na loše, to znači: neka se duhovi takvih prijatelja nađu zajedno u onostranom u trenutku kada su sagriješili jedno spram drugoga na Zemlji. Onda u trenutku u kojem mogu vidjeti, kroz jasnu viziju njihova duha, štetu koja je bila prouzročena kao rezultat njihovih obostranih grijeha, i pored toga, također prednosti koje su mogli imati da nisu bili sagriješili, vidjet ćemo da će oni tretirati jedno drugog sa najvećim prezirom i užasnim kletvama. To onda također nije pravo Nebo kako izgleda nego čisti Pakao u njegovom najgorem potencijalu.

[5] To je zašto je također izjavljeno u Pismu da svatko treba sebe pažljivo ispitati, i ako ima nešto bez obzira kako skriveno i tajno u čovjeku, jednom će to biti glasno proglašeno sa krovova (Luka 12:2, 3). To znači: bez obzira koliko će duboko čovjek nešto sakriti, to je izaći vani i biti vidljivo otkriveno u jednoj apsolutnoj duhovnoj formi. Prema tome, svakome je izričito savjetovano da brižljivo ispita svaki prijateljski i neprijateljski odnos u kojem je ikada bio i pogleda kakvu će reakciju imati na um ako bi on bio povraćen u tu istu situaciju. Jer svaka živa osoba ovdje na Zemlji treba biti pripremljena da bude na živ način postavljena nazad u onostranom u apsolutno duhovnom stanju u sve fatalne situacije koje su za njega ovdje najveće uvrede/prijestupi. Gospod Osobno nam je u ovome dao jedan primjer.

[6] On je jednom bio osuđen od strane Njegovih neprijatelja i raspet između kriminalaca. Nakon toga, njegova aktualna duša nije smjesta uzašla na Nebo nego je sišla do Pakla gdje su Ga očekivali Njegovi najgori neprijatelji, premda je tamo bilo također mnogo starih prijatelja poput starih praotaca i mnogo proroka i učitelja.

[7] Ako netko u ovom svijetu neće otplatiti do posljednjeg novčića, on neće biti sposoban ući u Kraljevstvo Nebesko (Matej 5:23-26). To je zašto je tako važno ovdje gorljivo pretražiti svaku staru knjigu dugova. Posebice one koje nose riječ ‘ljubav’. Dugovi ljubavi su najteži. Pljačka milijuna će biti puno lakše izbrisana iz duhovnog pamćenja nego dug ljubavi. Zašto? Budući je takva plačka milijuna jedino jedan izvanjski dug koji ne afektira duh, ali dug ljubavi je najbliže povezan sa cijelim duhom budući je sva ljubav stvarna priroda duha. Prema tome, ništa nije tako opasno u ovom svijetu kao tako-zvano ‘za-ljubljivanje’, jer ovo stanje zahvaća cijeli duh. Ako onda postoje prepreke zbog kojih prerana seksualna ljubav između obadva spola nije ostvarena, emocionalno povrijeđeni duhovi se povlače i dopuštaju da nanijete rane budu površno iscjeljene kroz svakojake svjetovne užitke, ali one nisu ni najmanje iscjeljene.

[8] Kada kasnije loše vrijeme nanovo dođe, ove će se rane ponovno otvoriti. Ovo drugo stanje će biti puno gore nego prethodno, kao što Pismo ukazuje gdje je zapisano u svezi 7 duhova koji su bili otjerani. Također je i u ovom slučaju kuća očišćena sa izvanjskim sredstvima nakon čega zli neprijatelj tumara uokolo kroz suhe pustinje i pustare, ali budući tamo ne može pronaći nikakvog smještaja, on uzima 7 drugih duhova koji su gori od njega i useljava se opet u njegovu staru, očišćenu kuću.

[9] Stara, očišćena kuća je duh u ovom svijetu koji je očišćen izvanjskim sredstvima. Zli duh je loše stanje u kojem je čovjek ikada živio na ovoj Zemlji. Ovaj je potpuno očišćen posredstvom izvanjskih sredstava. Sada on luta uokolo kroz suhe pustinje i pustare. To znači: duh čovjeka iscjeljuje njegove rane i one postaju ožiljci, tako da se njegove rane sasušuju i više ne krvare. Ali zao duh se vraća sa 7 drugih. To znači: u apsolutno duhovnom stanju sve rane opet postaju vidljive i otvaraju se sa puno većim intenzitetom, i ovo je stanje koje je gore od prethodnoga (Matej 12:43-45).

[10] I svugdje gdje možete vidjeti jednu osobu kako djeluje protiv druge u najstrašnijem, opakom bijesu, tamo je također već u potpunosti prisutan najniži Pakao.

[11] Prema tome, ja, Ivan, kao vrlo iskusan, vječni sluga i pomagač Gospodnji, savjetujem svakoga, ali posebice roditelje da ih svih upozore protiv tako-zvanog zaljubljivanja. Koliko puno duh trpi od toga, vi možete već zamjetiti na prirodan način po svakom mladom studentu koji se prerano zaljubi, budući je život takvog mladića zasigurno degeneriran i on više nije sposoban razviti sebe duhovno. Bez obzira kakve druge strasti on inače mogao imati, one sve mogu biti kontrolirane sa dobrim vođenjem, i tako čovjek od njega još može napraviti dobru osobu. Ali izvjesnu živu maštariju (fantasy image), jednom kada je sebe učvrstila u duhu, je teže otkloniti iz mladog uma – muškog ili ženskog – nego što je pomaknuti planinu.

[12] I temelj takvog preranog zaljubljivanja je baš najveća duhovna raskalašenost/besramnost, jer raskalašenost i blud su one stvari koje kao cilj imaju obmanu duha.

[13] Budući je ljubav poglavito stvar duha, obmana ljubavi ili jasan prijestup spram nje je istinska duhovna raskalašenosti/besramnost najgoreg i najnižeg stupnja, ili aktualni najniži Pakao.

[14] Svatko treba dobro i vrlo savjesno primiti k srcu što je bilo rečeno do sada. Nakon ovog će slijediti više i sličnih opažanja.

Spread the Truth