Bertha Dudde, br. 7363, 14 Svibanj 1959
NADVLADAVANJE SVIJETA… DJELOVANJE DUHA…
U vrevi svijeta jedva da ćete čuti glas Duha, osim ako ste toliko prožeti Mojim Duhom, da Se On Sam može izboriti i usred svijeta, da vi uvijek obraćate pažnju na Njegov glas, jer vas svijet više ne može vezati (zarobiti) tako da nadjača (pokrije) glas Duha. Ali, to je rijetko, jer čim se osoba nađe sred svijeta, njena su osjetila također od njega zarobljena, iako samo privremeno. Stoga se vi trebate kloniti svijeta svim snagama, i učiniti ga da vam služi samo toliko koliko je nužno za vaš zemaljski život, jer ste postavljeni usred svijeta i također se sada morate u njemu iskazati (dokazati)… A to znači da morate nastojati postati njegovi gospodari, a ne da vi budete sluge svijeta.
Tko ozbiljno teži duhovnome, on također zna koliko svijet ometa (priječi) njegov duhovni razvoj, kako on uvijek iznova biva svladan i njegove misli skreću od onoga što je jedino važno u zemaljskom životu: duhovni napredak. Svjetovni čovjek se potom ne pita, pa čak i duhovno-ambiciozni čovjek odgađa takva pitanja sve dok ga svijet drži zarobljenim, sve dok on nudi tjelesne naslade, koje on sada sebi pokušava ispuniti, jer su one njemu ponuđene. Jedno takvo popuštanje tjelesnim željama ne mora biti grijeh, ali je zasigurno zaustavljanje (prepreka) duhovnog razvoja, jer što se prizna tijelu, za dušu je izgubljeno, jer njena potreba je duhovne prirode, a svjetovno zadovoljstvo, za dušu nije nikakvo osiguranje (zadovoljenje) njene potrebe duše.
Što više je čovjek sada sklon svjetovnome, to više izgladnjuje svoju dušu… Jer ni glas Duha ne prodire, duša ne može sprovoditi svoju volju i izraziti svoju želju, jer ju tijelo gura (pritišće) nazad, i ispunja najprije njegovu vlastitu želju. Ali, ovo ne treba nužno biti trajno stanje, čovjek može ispuniti želju svome tijelu i potom se iznova još gorljivije baviti svojom dušom, i dati joj ono što žudi: duhovnu hranu iz kraljevstva svjetla, kojoj se sada čovjek dobrovoljno opet predaje i nalazi veće zadovoljenje nego od dobara svijeta.
Ali, u ovom je čovjeku već aktivan Moj Duh, koji se ni u vrevi svijeta nije povukao natrag, nego je utjecao na čovjeka, tako da mu je omogućio da se opet brzo mogao odvojiti od svijeta i okrenuti se kraljevstvu koje je dalo hranu njegovoj duši. Stoga, čovjek duhovnih nakana, također će tek rijetko naći zadovoljenje u svijetu, on ga više neće biti u stanju potpuno vezati (opčarati), on mu je već postao stran, a njegovo tijelo sada jedino rijetko traži svoja dobra i zadovoljstva, jer mu duhovni darovi pričinjaju veće radosti, i on je već prepoznao bezvrijednost svjetovnih dobara. Onda će se Duh u njemu očitovati također i usred vreve svijeta, On će ga usmjeravati i voditi, i omogućiti da sve promatra s pogledom na svoj duhovni razvoj, i uvijek će iznova prevladati želja da se povuče u tišinu, jer želja duše prevladava i dopušta tijelu samo ono što je potrebno za njegovo održavanje. Ali, onda svijet više ne predstavlja nikakvu opasnost za čovjeka, onda je već u zemaljskom životu postigao da duša sluša jedino glasu Duha u sebi, i potom svijet više neće moći vršiti veliki utjecaj, jer je Duh u stanju nametnuti se, čak i ako se čovjek treba kretati svijetom.
A tko je jednom doveo do buđenja Duh u sebi, više se neće trebati bojati da će ga ovaj potpuno povući natrag. On će se uvijek iznova izboriti, jer je volja čovjeka da duhovno sazrije, i jer takva volja također znači i dostavljanje snage, tako da će on uvijek biti snažniji i također će poduzimati borbu protiv svijeta i izići odatle kao pobjednik.
AMEN
