Bertha Dudde, br. 5178, 25 Srpanj 1951
ISKUPLJUJUĆA POMOĆ LJUDI ZA DUŠE U ONOSTRANOM…
Nebrojene se duše u onostranom naprežu uspeti (iz ponora/bezdana), i te duše trpe najgoru patnju, jer njihov nedostatak snage čini njihov uspon nemogućim, a njihova realizacija (vlastite) slabosti je za njih neizmjerno bolna pošto ne znaju kako poboljšati njihovu situaciju. Sam ovaj nedostatak znanja je njihova nesreća/bijeda, pošto im se zbog zakona vječnosti može dati jedino ono što žele, i oni primaju u skladu sa njihovom voljom. Ako žele svjetlo, oni će ga primiti, ipak bez da su doživjeli dobrobit svjetla oni niti ne žude za njime. Njihova agonija počiva u činjenici da su oni u neprestanom stanju patnje i više nisu sposobni prikupiti volju da bi ga promijenili. Ako ne koriste svoju volju da bi revoltirali protiv Boga i njihove sudbine, oni pak nastavljaju užasno bijesniti u njihovom okruženju. Ove su duše već u paklenom stanju, budući su neprestano podbadane od strane paklenih sila i za njihovu promjenu i težnju za usponom je i dalje potrebno nevjerojatno dugo vrijeme. Također bi i letargične/indiferentne duše jednako morale trpjeti njihovu bolnu sudbinu jedno izuzetno dugo vrijeme ukoliko ne prime pomoć sa strane, pošto su one zbog njihove slabe volje nesposobne sebi samima pomoći.
A ta im pomoć jedino može biti pružena od strane bića čija ih ljubav želi osloboditi iz tame… od strane ljudi na Zemlji ili bića u onostranom koja su ili već prosvjetljena ili posjeduju tek nešto viši stupanj znanja koji im omogućava pomoći. Tako bezbrojne duše proživljavaju ovakvu nevolju i ljudi bi se nad njima trebali sažaliti… ali posebice će ljudi rijetko pomoći tim dušama, pošto ljudi više ne vjeruju u nastavak dušinog života nakon smrti.. Ljudi bi mogli imati ogromnu sferu aktivnosti na duhovnom nivou da su potpomagali patničke duše u onostranom te su im pomogli uspeti se iz ponora, a pomaganje ovim dušama u onostranom bi zauzvrat opet imalo učinak na ljude kada trpe fizičku i psihološku nevolju… Ipak ljudi vrlo rijetko sudjeluju u ovom iskupiteljskom radu, oni čak ostavljaju njihove voljene u onostranom u velikoj patnji, o kojima bi se posebice trebali brinuti… To je razlog zašto je pozdravljeno sa velikom radošću kada se na Zemlji okupe ljudi koji imaju volju vršiti iskupiteljski rad i žele zapaliti svjetlo mnogim dušama u tami.
Iz ovog razloga svjetlosna bića isto tako igraju iskupljujuću ulogu utoliko što se ona također pojavljuju tamo gdje su se (ljudi) sa ljubavlju ispunjenim mislima prisjetili nesretnih duša u onostranom, i njihova je pomoć očigledna pošto oni zaštitnički okružuju ljude na Zemlji kada gomila mračnih duhovnih bića prijeti dovesti u opasnost iskupiteljski rad. Duše u onostranom baš kao i ljudi na Zemlji imaju njihove anđele čuvare koji će, zavisno o volji prijašnjih, intervenirati kada prijeti opasnost. A neprijatelj će uvijek vrebati tamo gdje ljudi žele vršiti iskupiteljski rad i pokušat će zbuniti one koji bi trebali ponuditi prosvjetljenje dušama u tami. Pa ipak on neće biti sposoban spriječiti da zrake svjetla, koje izbijaju iz iskupljujuće ljubavi, dodirnu duše u tami, koje osjećaju njihovu dobrobit i borave/pojavljuju se gdjegod se ljudi okupljaju sa voljom da bi im pomogli, i ovaj će rad biti blagoslovljen… Jer jednom kada je duša bila dotaknuta zrakom svjetla i ljubavi, ona više nikad neće sići (u ponor/bezdan), ona će tražiti svjetlo i također ga pronaći, jer svaka će duša primiti ono za čim žudi.
AMEN
