Bertha Dudde, br. 4914, 15 Lipanj 1950
BOG GOVORI… SAM BOG JE RIJEČ…
Da može biti uspostavljena veza između neba i zemlje, od duhovnog kraljevstva do ovog zemaljskog, ne sumnja nitko tko ozbiljno zadire u Božju Riječ… Božja Riječ mora doći od Njega Osobno i biti dovedena ljudima, a za to Se Bog služi Njemu predanim ljudima, koji su stoga čuli Njegov glas, te ga prenose dalje bližnjima. Božja Riječ je zvučni izraz Njegove volje, koja mora biti objavljena Njegovim stvorenjima, inače ne bi mogli živjeti u skladu s Njegovom voljom. Ako je sada ova Njegova Riječ predajom sačuvana, ako se čita iz drevnih Spisa… ona je jednom morala biti izgovorena od strane Boga, i ljudi su je morali čuti izravno od Njega, da bi je potom dali dalje bližnjima po Njegovom nalogu. Za onoga koji je čuje od Njega, Božanska Riječ je nepobitan dokaz Njegova postojanja, ali ako je on sada predaje dalje bližnjima, vjera već mora ustanoviti postojanje jednog Bića, Koje Se želi otkriti Svojim stvorenjima. Ali, vjera mora iznova postati uvjerenje, i sad je stvaranje ovog uvjerenja, zadatak čovjeka za vrijeme zemaljskog života. Ali, u tome Bog Osobno pomaže svakom čovjeku koji Ga želi prepoznati. Njegova Riječ međutim, najprije treba biti priznata kao prva, odnosno ozbiljno uzeta u obzir, inače čovjek nije sposoban za prosudbu, što njemu može dati unutarnje uvjerenje. Njegova Riječ mora biti ozbiljno promišljena i potom isprobana (provjerena), odnosno, čovjek mora živjeti u skladu s Božjom Riječi koja objavljuje Božju volju, a zatim, kao rezultat njegovog načina života, njegovo ja će biti sposobno prosuđivati, on će se na neki način prepoznati kao stvorenje jednog nadasve savršenog Bića i njegova vjera u ovo Biće će se sada uvjeriti (ispuniti, potvrditi), odnosno biti živa, jer za čovjeka više nije nevjerojatno da postoji veza između duhovnog i zemaljskog kraljevstva; onda će on sam uskoro u sebi moći čuti Božji glas, jer Bog Sebe otkriva svakome tko vjeruje u Njega i želi čuti Njegovu Riječ. Uvjerenje da Bog Sebe objavljuje kroz Riječ, rijetko se nalazi među ljudima, koji bi se međutim, samo trebali vratiti prvobitnom izvoru onoga što je među ljudima postalo rasprostranjeno kao „Božja Riječ“. Čim je čovjek jednom prepoznao da je Bog govorio i da je Njegova Riječ, Pismo, i predavanje, proizašlo iz Njega, onda je također neopravdana pretpostavka da Se On sada više ne izražava; naprotiv, stalno rastuća duhovna nevolja, povod je za Boga Ljubavi, mudrosti i svemoći, da Se uvijek iznova jasno pokaže, da osnaži slabu vjeru ljudi, da je oživi i da obznani Sebe Samoga. Tko u Boga vjeruje, njegova vjera je jedino onda uvjerenje, ako on ujedno drži mogućim očitovanje (izražavanje) Božjeg Bića, jer živa (djelotvorna) vjera također smatra neporecivim odnos Stvoritelja sa Njegovim stvorenjima, a iz tog odnosa pripadnosti (zajedništva, združenosti), može proizaći i prijenos ili objava Božje volje, koja sada jednako objavljuje i dokazuje Božje Biće. Bog Osobno je Riječ, i kroz Riječ je On ljudima dao dokaz Svoga postojanja… I tako je On uspostavio vezu između neba i zemlje, ali uvijek jedino pod uvjetom da čovjek sa zemlje traži vezu s nebom, odnosno da je voljan ući u ispravan odnos, koji mu donosi zvučni izričaj Boga… Bog otkriva Sebe kroz Svoju Riječ onome tko želi prepoznati Boga i tko sebe učini vrijednim Njegove Ljubavi i Njegove milosti.
AMEN
