Bertha Dudde, br. 6749, 28 Siječnja 1957
SAMOLJUBLJE – LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU…
Jedna mala mjera samoljublja vam je dozvoljena jer je potrebna za samoodržanje i jer vi ljudi bez te mjere ne bi radili sami na sebi nego bi se odnosili potpuno ravnodušno prema vašoj duhovnoj sudbini. No mjera samoljublja treba biti samo mala, pošto se jedino tada Ljubav prema Meni i prema bližnjemu može rasplamsati, ili: ispravna Ljubav prema bližnjemu a time i prema Meni neprestano će potiskivati samoljublje na minimalnu mjeru.
Biće koje je potpuno postalo Ljubav skroz je apsorbirano u brigu za bića koja su još nesretna, uvijek će htjeti samo pomoći i usrećiti i neće više misliti na vlastitu sreću, pa opet, biti će neopisivo sretno jer je postalo Ljubav. No sve dok čovjek boravi na Zemlji ima se za boriti i sa samoljubljem, pa i pored toga može ga imati u jednoj maloj mjeri, inače Ja ne bih (bio) izgovorio Riječi: “Trebaš ljubiti svoga bližnjega kao samoga sebe ….” (Matej 22:39; Marko 12:31)
Čovjek ima pravo brinuti se i za samog sebe, no nikada pritom ne treba zaboraviti svoga bližnjega …. a ako je mjera samoljublja pritom još velika, mora i bližnjemu davati istu mjeru, dakle mora vršiti još puno djelā Ljubavi prema bližnjemu, i njegova duša će pri tome dospjeti do zrelosti …. Tako se dakle može zahtijevati više od života ako se pritom ne zaboravlja bližnje koji pate, dobar i raskošan život čovjeka istovremeno obavezuje na povećanu Ljubavnu aktivnost, ako ovaj želi ispuniti Moju zapovijed …. ako on i pored tjelesnog blagostanja želi sazrjeti i duševno.
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe …. time vam Ja Sâm nikako nisam srezao radosti zemaljskog života jer dok god vašem bližnjemu dajete isto ono što se vama čini poželjno opravdani ste preda Mnom, no sa rastućom zrelošću duše te će žudnje u vama postajati sve manje a Ljubav prema bližnjemu sve veća. Jer posljedica ispravne Ljubavi prema bližnjemu je da Ona tada ispunjava cijelo vaše srce a za sebe samu žudi sve manje ….
Tako Sam dakle Ja mogao postaviti mjerilo kada Sam vam dao zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, jer Ljubav tada sama pronalazi ispravnu mjeru, no prije toga je morao biti dan poticaj koji i samom čovjeku dozvoljava ono što je dužan njegovom bližnjemu. Tko je u sebi već zapalio Ljubavnu iskru on taj poticaj više ne treba jer tada ima drugu vrstu poticaja …. Tada ga Ja Sam iznutra mogu usmjeravati na djela Ljubavi prema bližnjem jer Ja, kao vječna Ljubav, Sam u svakom čovjeku koji je u sebi rasplamsao Ljubav ….
Dakle radi se uvijek o tome da se čovjek odlučuje na Ljubavno djelovanje, da za početak bližnjemu daje istu mjeru koju on želi za sebe jer je na početku utjelovljenja upravo samoljublje još jako, i putem Moje zapovijedi Ljubavi samoljublju je tada postavljena granica koju međutim sam čovjek može odlučiti …. Stoga vi s pravom možete postavljati zahtjeve životu samo ako poštujete Moju zapovijed koja vam kao prioritet na srce stavlja Ljubav prema bližnjemu. Ali ljudi obično zakazuju radi toga što se ne drže te mjere, njihovo samoljublje je daleko jače nego Ljubav prema bližnjemu tako da ni ne osjećaju Ljubav prema Meni jer Moj protivnik njima vlada dok god ih Moja zapovijed ne zanima ….
AMEN