Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

6673 (Odgovor na pitanja o prednostima svjetlosnih bića… I u svezi bezgrešnog začeća…)

Bertha Dudde, br. 6673, 18 Listopad 1956

ODGOVOR NA PITANJA O PREDNOSTIMA SVJETLOSNIH DUŠA… I U SVEZI BEZGREŠNOG ZAČEĆA…

Želim vam pomoći u svoj zemaljskoj i duhovnoj nevolji tako da vjerujete u Moju ljubav, u Moju mudrost i silu … jer Ja vas ljubim, Moje žive tvorevine, beskonačno, i također želim zadobiti vašu ljubav… Ja znam za vašu nevolju i također kako ju dokončati, i Ja imam snage/moći to i napraviti. Ja rado demonstriram Moju ljubav, mudrost i snagu djeci koja se okreću k njihovom Ocu i sa povjerenjem Mu se obraćaju za Njegovu obzirnost i pomoć. Ja želim eliminirati vašu zemaljsku i duhovnu nevolju, pa ipak povremeno Ja zahtjevam vaše strpljenje u zemaljskoj nevolji jer jedino Ja znam zašto vam se to dogodilo. Ali ja ću je maknuti od vas…

Međutim, svatko tko doživljava duhovnu nevolju neće morati čekati dugo, jer čim Me zazove da Mu se posvetim (ili ‘da na njega obratim pažnju’) Ja ću već biti voljan pomoći. Duhovna nevolja se sastoji od sljedećeg: psihološke slabosti, time umanjene volje, duhovne tame i neprestano pojavljujućih sumnji… duhovna nevolja je aktivnost i utjecaj Mojeg neprijatelja (Sotone), koji se vrlo često posebice usuđuje ščepati one koji su već Moji Vlastiti i koje on želi vratiti nazad pod svoju kontrolu… I sve dok ljudsko biće živi na Zemlji on će pokušati izvršiti njegov utjecaj, namjeravajući ga opet i iznova oslabiti. Pa ipak čim Mi se čovjek okrene on će zamijeniti Mojeg neprijatelja, i Ja ću Mojoj snazi dopustiti da teče i dati čovjeku svjetlo i percepciju, Ja ću ispuniti njegov zahtjev da odvratim njegovu duhovnu nevolju…

Trebate znati kako je namjera Mojeg neprijatelja utrnuti blistavo zračenje svjetla istine koje prodire svugdje i rastjeruje mračni predio gdje je jedino Moj neprijatelj sposoban djelovati. Tako će on pokušati utrnuti svjetlo. On će željeti baciti sjene preko njega time što će u čovjeku podizati dvojbena pitanja i na taj način namjeravati zamračiti svjetlo svijesti. Ali Ja neću dozvoliti ovo potonje; umjesto toga, Moje svjetlo istine odgore će zasjati dolje još blistavije, i svjetlo koje je htio pomračiti će osvijetliti noć čak još više… i gdjegod sjena i dalje postoji nju će proždrijeti od Mene proizlazeće sve-prožimajuće svjetlo, jer ništa mračno ne može izdržati ovo svjetlo… i otud će vam ‘Samo Vječno Svjetlo’ proglasiti:

Vi koji živite na Zemlji… baš kao svi duhovi koji su jednom živjeli zemaljski život kao ljudsko biće… vi ste ‘jednom pali duhovi’, sa nekoliko izuzetaka; jer svjetlosna bića sebe također utjelovljuju na ovoj Zemlji. Tako bića iz kraljevstva svjetla silaze k vama ljudima kako bi vam pomogli u ozbiljnoj duhovnoj nevolji. Vi stoga morate praviti razliku između duhova koji su otpali od Boga i izvornih duhova koji su ostali s Bogom… prijašnji se nalaze u ponoru kao sljedbenici Mojeg neprijatelja a potonji ostaju sa Mnom u svom savršenstvu. Nadalje, morate praviti razliku između bića u kojima se i dalje nalazi (riječ je ovdje: u kojima je usidrena) neprijateljeva volja i onih koja su već ušla u Moju volju ali još nisu usavršena i prema tome su i dalje predmetom njegovog utjecaja. I onda ćete biti u stanju razumjeti da potonjima treba pomoći budući su oni preslabi da bi se oduprijeli njegovom utjecaju. Stoga će vam misija ovih svjetlosnih bića, koja također dobrovoljno sebe utjelovljuju na Zemlji kako bi im pomogli, biti razjašnjena. I onda ćete takođe razumjeti misiju ljudskog bića Isusa … Koji je, kao takvo svjetlosno biće, želio ostvariti misiju izbavljenja koja je porazila silu Mojeg neprijatelja…

Svi su bili djeca Moje ljubavi… pala bića baš kao i oni koji su ostali sa Mnom, ali bića nisu ostala ista, ona su sada postala drugačija… oni su bili radijantna/sjajna i mračna bića koja nisu mogli ostati zajedno u istim sferama. I tako su ‘kraljevstvo svjetla’ i ‘kraljevstvo tame’ postali prebivališta za ta bića različitih priroda. I nikakav most nije postojao između ta dva carstva do dolaska Isusa, jednog od Mojih pre-ostalih anđeoskih duhova, Koji je želio i uspio u premošćavanju te udaljenosti kroz jedinstveni čin samilosti. Bića koja su jednom bila izgubila njihovo savršenstvo uslijed njihovog buntovništva protv Mene su zahtjevala nekoga da im pomogne, budući su sami po sebi bili preslabi premda je veza bila uspostavljena, jer Moj neprijatelj (Sotona) je također imao veliku moć koju je također bio sposoban koristiti protiv njegovih ranijih sljedbenika. Ali bića koja su ostala sa Mnom su također bila snažna, budući su oni neprestano dozvoljavali da budu prožeti snagom Moje ljubavi… Time bi snaga ne-palog anđeoskog duha bila potpuno dovoljna kako bi se ostvarila pobjeda nad Mojim neprijateljem i da se od njega izbave njegovi sljedbenici… Ipak to je proturječilo Mojem zakonu vječnog reda, s obzirom da bi slobodna volja bića koji su jednom sljedili Mojeg neprijatelja bila zanemarena/ignorirana, i takva jedna postignuta pobjeda bi onemogućila bićima da postanu savršeni.

Posljedično tome, morao je biti pronađen drugi put… ‘Ljubav’ je morala podnijeti žrtvu, i na svakom je palom biću morala biti odluka da se okoristi ovom žrtvom, time da želi da je ona također bila podnešena/izvršena za njega… Ali jedino ljudsko biće može ponuditi žrtvu; biće svjetla može doista imati volju sebe žrtvovati, ali u tom slučaju ono tu žrtvu mora izvršiti kao ljudsko biće, jer biće svjetla je nesposobno patiti i također ima toliko puno snage na svojem raspolaganju da je u stanju sve napraviti.

Ljudsko je biće, međutim, slabo, nesavršeno biće i osjetljivo je na patnju i mučenje, koje mora sakupiti ogromnu količinu snage volje kada ono dobrovoljno prihvati patnje i mučenja kako bi nešto postignulo, ne za sebe već za svoje bližne, i koje želi udijeliti njegovu ljubav bijednoj ljudskoj rasi… Ono mora prinjeti žrtvu za svoja bližnja ljudska bića kao ‘tek ljudsko biće’ … Ono mora biti sposobno patiti i umrijeti…

I tako ćete razumjeti da ljudskom biću zvanom Isus nije bilo dozvoljeno demonstrirati ikakve prednosti koje bi Ga karakterizirale kao izvanrednu osobu, premda je Njegova duša bila svjetlosni duh … Iako ona nije prošla kroz stvaranje poput duša ljudskih bića, pale braće; unatoč tome, ova duša, kada je ušla u tijelo od mesa… koje je, poput tijela drugih ljudi, bilo s/na-kupina nezrelih duhovnih supstanci, time također podložna istim osjećajima, stremljenjima i strastima… je morala naučiti prevladati ove kao Isus ljudsko biće tijekom Njegovog zemaljskog života. Jer je Njegova misija, pored spasenja … iskupljenja najteže krivnje grijeha… bila ljudima primjerom ukazati jedini način života koji bi im garantirao povratak k Meni (Ivan 14:6). Na taj način, ako bi se od ljudi koji su bili potpuno neadekvatni, slabi i zarobljeni od strane strasti tražilo nešto napraviti njima bi bilo moguće ostvariti ovaj zahtjev… A ako je čovjek Isus želio služiti kao primjer On je morao biti baš poput Njegovih bližnjih ljudskih bića (Hebrejima 2:17; 4:15).

Njegovo izvanredno porijeklo, poput onog utjelovljenih svjetlosnih bića na Zemlji koja žele biti od pomoći ljudima, u nikojem slučaju ne pretpostavlja neobične sposobnosti ili prednosti koje bi zahtjevale manje oštru/striktnu borbu sa sobom samim kako bi se na taj način sjedinio sa Mnom na Zemlji, što je cilj i zadatak svakog ljudskog bića na Zemlji za koje je čovjek Isus ukazao primjerom da se ono može ostvariti. Sve prednosti koje je Isus imao kao duh svjetla je On odložio prije Njegovog utjelovljenja kao ljudsko biće, ili Njegovo djelo ne bi bilo ono što jeste; žrtva podnešena iz ljubavi, čiji blagoslov svim ljudima treba koristiti… Ali niti se ikad može negirati kako je ‘Bog Osobno’ podnio/izvršio ovu žrtvu budući je odlučujući činbenik bila ljubav koja je tako prožela ljudsko biće Isusa da Sam tako Ja bio sposoban biti u Njemu nakon što je On, kao ljudsko biće, sebe dobrovoljno oblikovao tako da Sam se Ja mogao nastaniti u Njemu, da je postao posuda za Mene i tako je On onda posjedovao snagu i svjetlo u izobilju… što je opet postupak koji se nije mogao odviti jedino u Isusu ljudskom biću nego kojeg svi ljudi trebaju i jesu u stanju postići pošto oni sada imaju pomoć kroz Božanskog Iskupitelja Isusa Krista… pošto je zahvaljujući Njegovom činu Spasenja kao ljudsko biće On zadobio jednu količinu milosti koja je sada dostupna svakom čovjeku… I svatko tko se okoristi njome će također ostvariti svoj cilj. On će se također sjediniti sa Mnom na Zemlji, on će biti u stanju primiti svjetlo i snagu bez ograničenja…

Unatoč tome, vi ćete nastaviti primate razjašnjenje, jer sve dok se u vama pojavljuju pitanja također je nužno priskrbiti vam ispravan odgovor. I što više iskreno žudite za ovim odgovorom skorije ćete ga primiti.

Duše koje evoluiraju (postepeno se uzdižu) iz bezdana mogu očekivati, kao posljednju etapu njihovog razvoja na Zemlji, da će biti utjelovljene kao ljudsko biće, onda će proces razvoja biti kompletiran i duša će ući u duhovno carstvo, neovisno o tome kako je oblikovana kada odbaci svoju fizičku čauru. Otud te duše nastavljaju/prosljeđuju u skladu sa Božanskim redom, one sebe oslobađaju od tvrde materije posredstvom služenja i polako se uzdižu… Svjetlosne duše utjelovljene na Zemlji, međutim, jedino silaze na Zemlju u svrhu misije, one se odmah nastanjuju u ljudskom tijelu ali one onda doista putuju njihovom zemaljskom stazom poput svake druge osobe i time su također predmetom prirodnog zakona te se jednako tako moraju boriti/naprezati na Zemlji… Njihova izvanjska čaura (= tijelo od mesa) će pred njih postavljati iste zahtjeve, budući je sastavljena od i dalje potpuno nesavršenih duhovnih supstanci, od sićušnih dijelića duše jednom palog prvotnog duha koji je i dalje u potpunom protivljenju (ili ‘potpuno suprotstavljen’) Bogu a koje najprije moraju biti umirene i promijenjene od strane duše, što je uvijek borba/napor. Duša nije svjesna svojeg ranijeg svjetlosnog stanja, zemaljsko tijelo je prouzročilo njezino vlastito zamračenje, jedino će se ljubav uzdići skorije i intenzivnije/silnije u takvoj osobi i također brže/ranije raspršiti tamu…

Duša odgore će također uvijek okrenuti svoje oči nagore prema Bogu, Kojeg vrlo brzo nauči prepoznati. Takva duša obično neće trebati dugo vremena da bi sebe ujedinila sa Božanskom iskrom unutar sebe, koja na nju lako može izvršiti utjecaj i onda će duh i duša pokuša(va)ti i uspjeti izvršiti utjecaj također na njihovu izvanjsku čauru. Ipak, činjenica da duša putuje stazom kroz Zemlju je uvijek povezana sa podrazumijevajućom činjenicom da se duša mora boriti, budući ona neprestano mora prevladavati prepreke u ovom zemaljsko-materijalnom svijetu kako bi postigla duhovni cilj.

Time slijedi da se ni jedna duša nije u stanju uzdignuti bez boli, čak ni svjetlosna duša, pošto se na početku svojeg utjelovljenja morala spustiti u bezdan, u stanje neznanja, ograničenja i slabosti… Ovo dakle uvijek treba biti uzeto u obzir kada se pretpostavlja kako je zemaljski život utjelovljenog svjetlosnog bića lagan. Zemaljsko tijelo jeste i ostaje jaram za dušu sve dok ga ona ne napusti.

A ipak čak i tijelo se još može razlikovati. Tijelo može i dalje biti ogrezlo u grijeh, time i dalje utjelovljavati unutar sebe puno Luciferovog ako je rođeno iz grijeha, ako su ljudi koji stvaraju novi život jedino kontrolirani sotonskim karakteristikama. I onda opet, biće, novo-probuđeno u život, može dugovati svoj život urgiranju ljubavi u dvoje ljudi, prevladavajuće dobri instinkti su prema tome također ušli u ovo biće, i na taj način će izvanjska čaura biti prikladne naravi… Ona će nositi puno ‘genetskog make-upa’ unutar sebe i više ili manje će se morati boriti teško u zemaljskom životu i stoga će također pristići do svojeg cilja sa više ili manje poteškoće … Ipak postojanje ni jednog ljudskog bića nije lišeno borbe … Zemaljski život svjetlosnog bića je u stvari vrlo često izuzetno težak, pošto duša nesvjesno doživljava svoj ostanak u zemalljskom svijetu kao mučenje i, poradi svoje misilje, često također prihvaća vrlo mukotrpnu zemaljsku sudbinu.

Proces stvaranja/začeća je sada, zbog Adamovog neuspjeha, neblagoslovljen, jer on nije korespondirao sa voljom Boga, Koji je prvom ljudskom biću želio dati Njegove blagoslove u pravo vrijeme… Lucifer je sudjelovao u rađanju ljudi, i on se isto tako nikad neće odreći ovog prava (koje mu je bilo podareno kroz Adamovu volju)… On će uvijek sudjelovati u nastajanju novog života, čak ako ga stupanj ljudske ljubavi može držati nesposobnim djelovati do te točke da je Božja zaštita spram njega zatražena… I sada ćete vi razumjeti kako se Bog Osobno, međutim, suprotstavlja Njegovom neprijatelju, kada On stvara tjelesnu čauru za Sebe za koju želi da Ga posjeduje jednog dana i koja Mu treba poslužiti kao boravište već u vrijeme rođenja. Jer Bog Osobno se nikad neće sjediniti sa Njegovim neprijateljem i Njegovom aktivnošću… I isto tako On neće dozvoliti prirodnom nositelju Njegove čaure (tijela) da bude zauzeta/zarobljena od strane Njegovog neprijatelja… Jer On, Bog i Stvoritelj od vječnosti, Koji je sve doveo u postojanje, Koji je svemu odredio svrhu i sudbinu, uistinu ima snagu/moć postaviti izvan Sebe (eksternalizirati) sve što hoće… tako će za Njega zasigurno biti moguće stvoriti ljudsko biće van zakonskog reda začinjanja (Ivan 1:20); i biti će za Njega doista moguće držati Njegovog neprijatelja na udaljenosti (tako da ne može djelovati) sve dok se Njegova volja ne ostvari…

Jer Bog se jedino sklanja unutar čistog omotača/zaklona, On se neće ujediniti sa nečim nečistim… što, međutim, ne isključuje da je ljudsko biće u ovom kraljevstvu nesavršenstva, u kraljevstvu koje pripada Njegovom neprijatelju, unatoč tome podložno/predmetom nasrtaja i da njegov zemaljski napredak prema tome nije manje napaćen i pun sukoba poput onog u njegovih bližnjih ljudskih bića. Jer bez borbe ne bi bilo pobjede… Božji je neprijatelj, međutim, morao biti poražen, i Isus je doista vojevao najtežu borbu koja je ikada bila vođena na Zemlji.. i On je u njoj pobijedio kao ljudsko biće, ne kao Bog.

AMEN

Spread the Truth