Bertha Dudde, br 3258, 16 Rujan 1944
PRERANI ODLAZAK SA OVOG SVIJETA…
Ljude se stalno podsjeća (ili ‘ljudi se stalno opominju’) kako/koliko su prolazne stvari ovog svijeta. Opet i iznova se oni suočavaju sa smrću kada mnogobrojni ljudi prerano umiru. Oni su bespomoćni protiv takvih događa(n)ja. To im donosi bol i žalost. Ali oni se ne kaju niti razmišljaju o stvarnom/istinskom razlogu za patnju i (pre)ranu smrt.
Tako patnje postaju još bolnije. Ljudi će sa strahom gledati u nadolazeće događaje u svijetu i skamenjeni su od straha nad/pred velikim uništenjem koje ih okružuje. Oni vide bijedu vremena (u kojem žive), a ipak ostaju u potpunosti ne-impresionirani i (iz svega toga) ne postižu nikakve koristi za svoje duše.
Zato Bog koristi najsnažnije načine da ih protrese iz njihove nezainteresiranosti/indiferentnosti. Čak kada su ljudi suočeni sa fizičkom patnjom njihova duša i dalje ostaje nedodirnuta, oni ostaju indiferentni pred udarima (ili ‘na udare’) sudbine, ili bi se u suprotnom (= jer u protivnom bi se) pokušali promijeniti kada shvate da je (baš) njihov duhovni stav uzrok povećane patnje na Zemlji.
Zato/tako ljudska bića moraju biti uklonjena/udaljena prerano iz ovog života. Duži ostanak bi bio više na štetu/gubitak nego na korist za njihove duše. Pošto oni razmišljaju samo o svojim zemaljskim životima i mogli bi u potpunosti izgubiti vjeru.
Zbog toga Bog dozvoljava da bezbrojna ljudska bića izgube svoje živote unatoč manjku njihove (duševne) zrelosti (= zemaljski život je dan duši da bi se pročistila tj. da bi sazrijela, prema tome, ako je taj život skraćen duša ne postiže, tj. nije postignula dovoljni stupanj zrelosti), zato da bi spriječio otklizavanje unatrag. Zemlja im nije skrivena i (od) tamo mogu promatrati daljnja usavršavanja/sazrijevanja i doći do zaključka da su ljudi sami odgovorni kroz ne-brigu za spasenje svojih duša, zbog krivog načina života, i kroz ne-vjeru i sebičan način razmišljanja.
Međutim, ti ljudi koje je Bog prerano pozvao (k Sebi) mogu, kada se suoče sa smrću, doći do razumijevanja i još/ipak se iskreno/odano ujediniti sa Bogom. Oni i dalje mogu biti pročišćeni kroz bol/žalost. Tako im je sve to dalo viši stupanj zrelosti što ne bi moglo biti postignuto dužim životom na Zemlji. Takav pre-rani odlazak sa Zemlje je za njih bio blagoslov. Samo nekolicina ljudi to prepoznaju; bez obzira koliko velika bila patnja na Zemlji, ona/to je ipak (ili ‘i dalje’) samo sredstvo za pri-dobijanje (winning) duša. Veličina njihovih potreba bi ih trebala dovesti do Boga, Koji može otkloniti takvu potrebu ako ljudi, u vjeri, očekuju Njegovu pomoć.
Međutim, gdje je patnja i dalje neuspješna (= gdje ni putem te metode, znači patnjom), gdje ljudi i dalje grde/vrijeđaju Njega, onda su oni u velikoj opasnosti da postanu u potpunosti izgubljeni. Onda će Bog završiti mnoge zemaljske živote i dozvoliti ono što (na površini) izgleda kao ljudska bijeda/mizerija, pošto On neprestano brine za njihove duše i želi ih spasiti. Iako tijelo nestaje, sve je za dobrobit i blaženstvo ljudske duše, pošto ništa što On čini nije pogrešno/krivo.
AMEN
