Bertha Dudde, br. 3137, 29 Svibanj 1944
ISPRAVNO KORIŠTENA AKTIVNOST RAZUMA… VOLJA…
Dar ispravnog korištenja razuma je neizostavno potreban za viši razvoj duše, jer zbog toga je čovjeku dan razum, tako da on misaono obradi sve što je oko njega i što se događa, i kroz to izvuče zaključke, što mu sada omogućava svjesno traženje vječnog Božanstva. Kroz razumijevanje treba slobodna volja u njemu postati aktivna, jer će čovjek nešto htjeti samo onda kada mu je njegov razum već predočio korist tog htijenja; tako će volja uvijek biti samo posljedica razmišljanja… A sada, ispravno koristiti razum, odnosno htjeti dobro, a gnušati se zla, bezuvjetno mora potpomoći razvoju duše. Ne može se govoriti o ispravnom korištenju razuma, ako ovaj čovjeka potiče na zle postupke, jer onda će darovi razuma biti zloupotrijebljeni. U ozbiljnom razumskom promišljanju čovjek može vrlo lako prepoznati da je na djelu mudra stvaralačka Sila, Koja je omogućila da nastane sve oko njega, i da ova stvaralačka Sila i nadalje održava sve stvoreno. A ako je čovjek za početak dotle stigao, onda razumijevanje također može odlučiti volju da uspostavi vezu sa ovom stvaralačkom Silom, jer on mora sebe samoga vidjeti kao samostalno misaono (koje razmišlja) biće, dakle Njegovo stvorenje, i posljedično prepoznati Stvoritelja kao isto tako misaono Biće u najuzvišenijem savršenstvu, a ta svjesnost je dovoljna da sada uspostavi vezu sa Stvoriteljem. To je misaoni zaključak kojeg svaki čovjek može doseći, ako on koristi svoj razum kako bi došao bliže Istini. Da je njegova misaona aktivnost tada ispravno vođena, djelovanje je Ovog Stvoritelja, čim je čovjek s Njim uspostavio svjesnu vezu. Ali razum je dan čovjeku kako bi do trenutka povezivanja sam bio aktivan, on je stoga pridodan slobodnoj volji, tako da ona može uzeti ispravan smjer koji vodi do cilja, povezanosti s Bogom. Jedini uvjet je da čovjek iznutra želi dobro, onda će ga njegova razumska aktivnost neizbježno dovesti do cilja. Stoga razum treba biti korišten tako da postane aktivna volja da se uspostavi svjesna povezanost s Bogom, ali se najprije ova volja mora odlučiti za Boga, inače razumska aktivnost neće biti ispravno korištena, čim on zanemaruje svako ozbiljno promišljanje, i samo razumski važe prednosti i nedostatke onoga što ga okružuje i što se događa. On onda ne cijeni dar razmišljanja, a odgovarajući je također i rezultat toga… on neće nikada doći do cilja, nego će stalno sumnjati ili lutati (griješiti), budući će sukladno volji biti pod utjecajem dobrih ili zlih sila. Razum, ako je ispravno korišten, može čak i preobratiti zlu volju, a to je također njegov zadatak. Zato čovjek mora također odgovarati, ako on zloupotrebljava dar razuma, ako ga ne koristi za stvarnu svrhu… da dođe bliže Istini, koju Bog ne uskraćuje onome, tko tome ozbiljno teži kroz gorljivu misaonu aktivnost. Sa ispravnom voljom on će postići najveći uspjeh, a sa ozbiljnim razmišljanjem će on također odlučiti svoju volju da stremi istom cilju.
AMEN