50

Dvadeset i četvrta nedjelja nakon Trojstva

Stišavanje oluje na moru

Sv. Matej 8:23-27: ‘Kad uđe u lađu, pođoše za Njim Njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A On je spavao. I Njegovi učenici pristupiše i probudiše Ga govoreći: “Gospode, spasi, pogibosmo!” Kaže im On: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: “Kakav je to čovjek da Mu se čak i vjetrovi i more pokoravaju?“

(1. svibanj 1872.)

1. Ovo Evanđelje govori kako Sam se jednom ukrcao na brod i zaspao, kad je velika oluja nastala i Moji su Me učenici probudili da bi mogao umiriti oluju i more.

2. Ovo se dogodilo jedino pred očima Mojih učenika, premda su ljudi na kopnu, također promatrali kako su se, samo na Moju Riječ, valovi umirili a oluja prestala. Na taj način Sam Ja Mojim pratiocima dao još jedan dokaz kako Ja nisam bio jedino Gospodar života i smrti, već također i Gospodar cijele vidljive prirode.

3. Premda je ovaj čin trebao otvoriti oči mnogih po pitanju toga Tko Sam Ja u stvari bio, jedino nekolicina je shvatila kako Sam Ja bio više od čovjeka, da Sam Ja bio Sin Božji ili Bog Osobno. Kako je oluja dobivala na snazi, Moji su se učenici obeshrabrili i probudili Me skroz zaplašeni, misleći kako je došao kraj. Oni nisu to trebali misliti vidjevši Me kako tako mirno spavam! Međutim, koncept ‘Sina Božjeg’ njima još nije bio sasvim jasan i to je razlog što ih u različitim prilikama vidite kako gube hrabrost i sumnjaju u Moju svemoć, unatoč činjenici kako su Me oni upravo bili vidjeli vršiti djela koja ni jedan običan čovjek nije mogao izvršiti, već jedino Onaj Koji, daleko iznad svega što je fizičko/materijalno, čvrsto drži u Svojim rukama konce sveg stvaranja.

4. Ja Sam često Svoju moć razotkrivao učenicima kroz čudesa, ali oni se i dalje još nisu mogli naviknuti na ideju da nisu imali posla s običnim smrtnikom, već s božanskim čovjekom. Uvijek Sam uredio okolnosti na takav način da su pored Mojeg učenja Moja djela trebala još jasnije svjedočiti o Njemu Koji Me poslao. Čak kada Sam se vratio nakon Svoje smrti bilo je tamo i dalje sumnjičavaca, kao na primjer, Toma.

5. Ono što je već bilo tako teško u tim vremenima pod Mojim direktnim, vidljivim utjecajem, je sada kada vam govorim ili kroz posebice odabrane pisare ili kroz čovjekovo srce, postalo čak još više teško i upitno. Sada Moje Riječi jesu i moraju biti dovoljne, pošto je vrijeme prisilnog vjerovanja prošlo i više se čuda ne vrše niti su dozvoljena kroz sudjelovanje drugih ljudi. Većina onih koji sada vjeruju u Moju Riječ nisu ni najmanje uvjereni u njezinu apsolutnu izvjesnost. Na najmanju opasnost, ono što se dogodilo Mojim učenicima se također događa njima danas, to jest oni također, sumnjaju u Moja obećanja, u Moje Riječi.

6. Situacija kakva je bila dok Sam bio na brodu sa Mojim učenicima korespondira sa svačijim vlastitim brodom života, u kojem Ja spavam kao Božanska Iskra sve dok svakojake nesreće ne prisile osobu da u Meni pronađe utočište.

7. Kod većine ljudi je isto kako je bilo s Mojim učenicima. Dok nisu u opasnosti, oni ne dolaze k Meni. Moji su učenici vjerovali kako su bili izgubljeni i pozvali su Me. U teškim situacijama, kada mu krhkost svih stvari otkrije očitu stvarnost ne zamaskiranu, čovjek traži utjehu i mir unutar svoga srca, koje on uzalud očekuje iz izvanjskog svijeta. Do onda Sam Ja spavao također unutar njega. On Me nije smatrao za nešto bitno (ili ‘prijeko potrebno’) i stvarno, već kao nešto imaginarno, nestvarno i kao pričinjanje što su drugi, obično svećenici, podučavali ljude jedino iz razloga da bi povećali njihovu vlastitu moć, dok je čovjekova duhovna dobrobit bila ignorirana.

8. Ali kada je mali brod života bacan uokolo od strane svjetovnih oluja, onda se javljaju briga, sumnje i strahovi. Sve doktrine koje su kroz njegovo obrazovanje stalnim ponavljanjem bile usađene u čovjeka se vraćaju u pamćenje, ali on otkriva da niti dogme niti lijepi aforizmi ne uspijevaju donijeti spokojstvo i mir njegovoj preplašenoj duši. Onda se čovjek okreće uspavanom Božanskom duhu unutar njega, tražeći potporu u do tad zanemarenom unutarnjem centru ljudskog života, tako da ne budne satrt pod silom okolnosti. I kada je otkrio ovo unutarnje blago, kada je shvatio koliko su samo malo vrijedne materijalne stvari kad ih usporedimo sa jednim jedinim bljeskom misli iz ovog svetišta, onda će se valovi umiriti, vjetrovi strasti i tjeskobnosti/uznemirenosti će biti utišani i spokojnost i mir će se povratiti izvanjskom svijetu. U stvari, sâm ovaj izvanjski svijet nije bio poremećen, jedino pogled na njega (= čovjekovo gledište na stvari koje mu se događaju). Onda Božanska iskra probuđena u čovjekovom srcu kaže uplašenoj duši: ‘Ali zašto si tako neodvažan kada u sebi nosiš takvog Gospodara nad svime što je fizičko?’

9. Gledajte, to je duhovna korespondencija s pojedinačnim ljudskim životom tog čina na moru.

10. U životu nacija, također, postoji iskra Božanske motivirajuće sile koja im često uzrokuje razmišljati, tako da baš kao i pojedinac, cijela nacija može postati svjesna svoje misije na ovoj Zemlji. Jer sve što se događa u ovom vidljivom svijetu je jedino jednostavan učinak ljubavi određene da izvede/otkrije ono što pripada duši i duhu u čovjeku.

11. Ovaj se proces također odvija u životu životinja, biljaka i kamenja, gdje je, međutim, vidljiv jedino očima duha. Formiranje, oblikovanje i rastapanje/razlaganje sve materije je ništa nego impuls probuđenog duha koji je ležao zavezan i uspavan u materiji. Napredak i samo usavršavanje iz etape u etapu se ne bi mogao odvijati ako tamo unutar materije ne bi boravio duh probuđen kroz izvanjske okolnosti.

12. Kako je u onim vremenima mali brod s Mojim učenicima i sa Mnom Osobno predstavljao cijeli svijet koji je bio bacan uokolo po vodi, promjenjivom elementu, tako je pobuđivanje/prodrmavanje kroz izvanjske učinke duh unutar materije taj čimbenik koji potiče spram napretka i savršenstva. Napredak Mojih učenika u vjeri i povjerenju je morao biti ostvaren putem različitih događaja. Oni su trebali postati snažni tako da u budućim olujama života oni ne bi sumnjali već imali čvrsto povjerenje.

13. U čvrstoj materiji duh je jedan nesvjestan impuls koji se, u životinji, očituje kao instinkt, a u čovjeku kao najviše razvijena Božanska iskra. Čovjek će postati sve više i više svjestan da on nije jedino smrtno, već univerzalno biće koje, stojeći između dva svijeta, ima svoj materijalni omotač na ovoj Zemlji, ali istovremeno je on također duhovna slika Najuzvišenijeg Bića, Stvoritelja, Koji boravi u beskonačnosti visoko iznad svega što je prolazno. On želi podučiti Njegove potomke onome za što ih je stvorio. Naime, za pročišćavatelje materije, produhovitelje grubog i čvrstog i vječne prebivatelje u carstvu duha odakle je materija jednom proizašla i gdje mora i hoće pronaći svoje konačno odredište.

14. Prema tome, vi također morate uložiti svaki napor da bi u sebi probudili Božansku iskru, da bi ju kultivirali i razumjeli, tako da na grubim životnim morima i u olujama strasti, okolnosti i događaja, vi ne izgubite hrabrost kao što su jednom Moji učenici na bordu, već bez prestanka imate na umu da je vaš Otac sa vama. Njegov se glas možda neće uvijek čuti, no On ne spava, baš kao što Moja Božanska Iskra nije spavala u malom brodu Mojih učenika, već je strpljivo čekala na još jednu neodvažnost koja bi otkrila slabost Mojih učenika.

15. Tamo Sam Ja ukorio vjetrove i more, tako da su utihnuli; tako će osoba koja će Me tražiti unutar sebe imati, zahvaljujući Božanskom probuđenom duhu unutar njega, spokojnost i mir – najprije u svom vlastitom srcu i onda će ga biti u stanju prenijeti također na vanjski svijet.

16. Sjetite se ovoga i ne očajavajte u trenutku kad vaše želje nisu smjesta ispunjene na način kako bi vi to voljeli! Vi, također, morate postati snažni u vjeri i imati pouzdanje u Božanski duh unutra u vama!  Amen