J. Lorber – Robert Blum 2/160:1–12

Pater Ciprijan uvrijeđen Heleninom olujom ljubavi. Gromoglasne riječi o svećeničkoj umišljenosti

1. Nakon što je Helena dugo uživala na mojim grudima u žarkoj ljubavi, pristupi pater Ciprijan govoreći: „Čini mi se da Te ova želi imati samo za sebe! Što će preostati nama? Ova Robertova žena zaljubljena je u Tebe, o Gospodaru, dušom i tijelom, i to se čini nekako pretjeranim! Gle, presveta djevica i mnoštvo drugih prisutnih žena zacijelo Te također ljube iznad svega, ali bez takve pomutnje. Ti si, naravno, Gospodar, i ne bih se usudio savjetovati Te u svu vječnost; ali stvar se čini čudnom, jer ova je uistinu zagrizla za Tebe! Ne, takvu zaslijepljenost još ne vidjeh u svom životu! Ona neće posustati!”

2. Kažem ja: „Zar te to ne čudi! A i gnjev se u tebi budi. Ali kažem ti: onome tko se o Mene sablazni, ne piše se dobro! Tko Me ne ljubi kao ova Helena, uistinu će imati slabašan udio u Mome kraljevstvu!

3. Da Me ljubiš poput ove, njezina ti se ljubav ne bi činila pretjeranom. Ali budući da si mnogo siromašniji u ljubavi od nje, njezino veliko bogatstvo trn ti je u oku. Što se Mene tiče, kažem ti da Me njezina velika ljubav ni najmanje ne zbunjuje. Ali tvoje su Me primjedbe doista počele smetati!

4. To što majka Marija i mnoštvo drugih žena ne pokazuju svoju najdublju ljubav prema Meni tako uočljivo u raju, jest zato što one, kao nebeska bića već dugo vremena, u sebi nose istu onu ljubav koju ova Helena sada očituje izvana; sada znaš dovoljno! A sada se povuci malo unatrag, inače ova neće moći dati slobodan tijek svojoj iskrenoj, toliko željenoj ljubavi!”

5. Kaže franjevac, oklijevajući još malo: „Gospodaru, hoću li morati ostati u pozadini čak i ako je i moje srce zapaljeno tako revnom ljubavlju prema Tebi?”

6. Kažem ja: „Prava je ljubav ovdje odlučujuće mjerilo koje određuje koliko mi se tko može približiti! Ako imaš pravu ljubav koja je lišena svakog samoljublja, tada si mi najbliži. No što više iskri samoljublja bljeska iz tvoga srca, to je tvoj položaj udaljeniji od Mene.

7. Gle, rimski biskupi upravo sada drže konklave na Zemlji o svojim crkvenim poslovima, kao što su novac, njihov ugled i povlastice, kako bi još više pomračili ljudsko stanje; samoljublje ih na to goni. Stoga su neizmjerno daleko od Mene, a njihova zasjedanja i vijećanja ostat će besplodna i uzaludna. Kažem ti: oni koji sami sebi prisvajaju prvenstvo ispred Mene, ti su uistinu posljednji!

8. Tko se pretvara da Me ljubi, a pokazuje ljubomoru prema Mojoj Ljubavi za druge, nije Moj prijatelj i nije dostojan Moje Ljubavi! I tko kaže: 'sako kroz ovaj ili onaj način pokore možeš si osigurati Božju Ljubav i vječni život u nebu', lažac je i pripada paklu, zajedno sa svim svojim sojem! Jer ja sam Gospodar i ljubim koga hoću, i milostiv sam kome hoću, i činim blaženim koga hoću! Ja se ne vežem za častohlepne i sebične, utovljene proroke koji neprestano drže slabašno čovječanstvo u najtežem ropstvu. Jao svima koji imaju drskosti odmjeravati Moju Ljubav čovječanstvu kao da na to imaju pravo! Njihova će prava uskoro biti drastično skraćena!

9. Gle, moj prijatelju Ciprijane, baš kao što rimski biskupi sada drže svoje sabore s ciljem da održe svoju drevnu moć i sjaj, dok im dobrobit mojih naroda malo znači – upravo tako ima nečeg tipično rimokatoličkog u tebi, što bi zavidjelo i ometalo ljubav moje drage kćeri prema Meni. Stoga ti neću izravno zabraniti da ostaneš, budući da si već prošao određene ispite pročišćene ljubavi prema Meni. Ako možeš ostati, ostani! Ali ako ti tvoja zavist i gnjev to ne dopuštaju, onda idi!”

10. Na ove riječi franjevčevo se lice pomrači, te reče u sebi: „Pa, nikada ga ne bih smatrao tako strogim! Moj Bože i moj Gospodaru, što će biti sa mnom ako mi pokaže vrata? On je uistinu vječno u pravu; nema ni jedne dobre vlasi na glavama nas pastira. Ali što će biti s nama ako nam kaže da odemo? Ali također je rekao da mogu ostati! No jesam li sposoban ostati bez zavisti i gnjeva? Nažalost ne, ali to se mora i hoće promijeniti! Gospodar je doista jednom rekao da duše i tijela čovječanstva potječu od palog i osuđenog Sotone, i to od ovog ili onog dijela kneza laži. Ja zacijelo potječem od njegovih rogova, jer se u mome srcu ne miče ništa doli odvratnih stvari. A i druge stvari bit će iz Sotonina najopakijeg srca, jer se čini da se sastoje ni od čega drugog doli od zavisti, zloće, gospodarenja, oholosti i mnogih drugih đavolština. O Gospodaru, istjeraj Sotonu i iz mene!”

11. Kažem ja: „Sada ćeš moći ostati s Ludvigom i njegovim prijateljem! Ali porazgovaraj i sa svojim kolegom Tomom i njegovim prijateljem Dizmom; oni će istjerati ostatke Sotone iz tebe.”

12. Ciprijan učini tako s vedrijim licem; ja pak pozovem Roberta.