J. Lorber – Duhovno sunce 2/12:15–17

Ljubav, spoznaja Boga i vjera

15. Ovo je ispravna "zgrada". A sada imamo pred sobom oblik zgrade. Izgradili ste ga u sebi; Zgrada je postala oblik, i u tom obliku božanske ljubavi i mudrosti vidiš beskrajnu moć i silu, i to je veliko čudo koje uvijek prethodi ljubavi. Zašto onda? Tko se od vas ikada zaljubio u žensko biće prije nego što ju je vidio i divio joj se?

16. Eto, takav je slučaj. Tko bi mogao voljeti Boga ako Ga prije nije poznavao? Dakle, znanje nužno prethodi ljubavi! Ali kako čovjek može upoznati Boga?

17. Kad čovjek čuje Božju Riječ i pogleda Njegova djela, misao o Bogu se budi u čovjeku. Jednom kad se misao prizove, čovjek je više neće izostavljati, već će je sve čvršće držati. To držanje jače je vjera. Kad je čovjek, dakle svojom čvrstom vjerom, dakle, sve većom fiksacijom na ideju Boga u sebi, učinio da je zakoračio nogama u svijet Boga u sebi. U ovom svijetu vidi čuda na čudima.