Tko su Petar (časnik) i Matilda?

Časnik je zapravo Matildin bivši učitelj, i to se postupno otkriva.

• Bio je mudri učitelj, duhovan, moralan i duboko povezan s Bogom.
• Nakon protjerivanja iz Matildine kuće:
  • postaje vojnik
  • zatim časnik, pa kapetan
• I nakon smrti ostaje vođa i odgajatelj duša u svijetu duhova.

• On:
  • prepoznaje Matildinu dušu
  • suosjeća s njezinim stanjem
  • vodi je Bogu, ali je ne prisvaja, nego je predaje Bogu
• I sam mora naučiti da:
  • Ljubav prema Bogu mora biti iznad ljubavi prema stvorenju
• On je učenik koji još raste, dok je Matilda u jednom trenutku u ljubavi čak ispred njega.

Matilda je žena plemenita duha i duboke unutarnje čežnje za Bogom.

• Kao djevojčica imala je mudrog, svetog učitelja koji ju je uveo u duhovni život, istinu i ljubav prema Bogu.
• Bila je duhovno iznad svijeta u kojem je živjela, što njezini aristokratski roditelji nisu razumjeli.
• Roditelji su učitelja okrutno protjerali, a time je Matilda izgubila svog „anđela-čuvara“ u životu.
• Nakon toga njezin život ide nizbrdo:
  • prisilni brak
  • rano udovištvo
  • unutarnja borba između čistog duha i ranjenog tijela
  • duboka patnja, krivnja i iscrpljenost
• Iako nikada nije prestala tražiti Boga, dolazi u svijet duhova u vrlo jadnom stanju.
• Pred Bogom iskreno priznaje svoju patnju, ali ne gubi vjeru.
• Ona prepoznaje Isusa kao Krista i Boga ne razumom, nego srcem.
• Na kraju se potpuno predaje Bogu u ljubavi, a ne u strahu.

Matilda simbolizira dušu koja je bila čista, ali slomljena svijetom, i koja se spašava potpunim predanjem Bogu.

***

Poglavlje 241

Značajna životna priča, koja zaokuplja i časnika.

[1] Časnik se zaustavlja te žurno i nestrpljivo pita koja bi mogla biti njezina briga, vjerojatno također beznačajna, kao i prethodne četiri.

[2] Kaže starica: „Moj najdraži gospodine Časniče, život u svijetu za mene je uvijek bio vrlo ozbiljna stvar; sve je u mom kućanstvu bilo tako uređeno da su svi koji su ondje služili morali živjeti na uredan način. Iako su u početku ponekad gunđali, naviknuli su se na to, shvativši da ne bi našli prikladnije mjesto nego upravo kod mene.“

[3] Mnogi me ljudi doista smatraju cjepidlakom, pa čak i napola luckastom, ali to me nije zabrinjavalo. Jer u svojoj mladosti imala sam mudrog učitelja koji je čak imao sposobnost stupati u kontakt s dobrim duhovima. Unatoč mojoj početnoj sramežljivosti pred neobičnim gostima moga učitelja, on je s vremenom ipak uspio u meni pobuditi divljenje prema stanovnicima sfera čiste svjetlosti. Opisivao mi je njihovu ljepotu, šarm i gracioznost tako privlačno da me strah od duhova ubrzo napustio, a u meni se razvila želja za druženjem (interakcijom) sa stanovnicima svjetlosnih sfera.

[4] Moj učitelj – čovjek u četrdesetim godinama – postao mi je toliko neophodan da nisam mogla zamisliti život bez njega, iako mi je tada bilo samo četrnaest godina. Prema svakodnevnim roditeljskim prigovaranjima, ionako nisam bila dobra za svijet. Ali to me nije smetalo, jer su mi riječi iz lijepih usta moga učitelja pružale tisućestruku naknadu za svaki beskoristan svjetovni gubitak.

[5] No kao što u zlom svijetu sve uzvišeno, istinito i plemenito privlači neprijateljstvo, a gdje god je moguće čak i smrt, tako je bilo i u mom slučaju, kao i u slučaju moga gotovo svetog učitelja. Moji inače dobri roditelji počeli su sumnjati u njegovanje snažne ljubavi između mene i moga učitelja. Potajno su pozvali dobrog učitelja u svoju sobu kako bi ga prekorili, što sam ja jasno i s tjeskobom mogla čuti u susjednoj sobi.

[6] Otac, prilično grub čovjek, govorio je: „Prijatelju moj, ti si, doduše, vrlo vješt čovjek, dobro upućen u umjetnosti i znanosti. Ali jedno ti, čini se, nedostaje: poznavanje svijeta i onoga što on ima pravo očekivati od ljudi određenog staleža. Ti našu lijepu i dobru kćer doista pretvaraš u pravu učenjakinju, ali na način koji je najmanje prikladan za visoko društvo kojem pripadamo. Djevojka sada lebdi tko zna po kakvim područjima, navodeći tisuću razloga za nedostojnost smrtnoga čovjeka. Doista nam se ponekad i smije kada joj izlažemo prednosti plemstva. Prijatelju moj, ako našu kćer poučavaš takvim idejama, tada te nikako ne možemo dalje zadržati.”

[7] Štoviše, naišli smo na još jednu tajnu, isprva nevjerojatnu, budući da ste vi čovjek od četrdesetak godina, a naša kći ima četrnaest i četvrt godina te je lijepa i očaravajuća poput anđela. No daljnje promatranje jasno je pokazalo da je djevojka više zaljubljena u vas nego vi u djevojku. Iskustvo vas je naučilo prikrivati svoju ljubav, ali to vas pred nama ne opravdava, jer ste djevojci morali potpuno “zavrtjeti glavu”, tako da čezne samo za vama, a svijet joj bez vas ne znači ništa.

[8] Razumjet ćete da u takvim okolnostima djevojku ne možemo ostaviti pod vašim usmjeravanjem, nego je moramo povjeriti drugim rukama. Stoga napustite ovu kuću još danas i primite ovdje našu naknadu za vaš trud, iako nije u skladu s našim uvjerenjima. No čuvajte se da se ikada više približite našem djetetu, jer bi vas takva drskost mogla skupo stajati! Evo vam vaš novac, i sretan put.

[9] Na taj je način moj anđeo bio grubo izbačen iz kuće mojih roditelja. Sveti čovjek, čiji je jedan dah iz usta nadmašivao tisuću svjetovnjaka koji su dolazili i odlazili iz kuće mojih aristokratskih roditelja poput parazita, bio je tako protjeran iz kuće. A ja, jadnica, tada sam dobila učitelje i gospodare koji su mi se svojim dugotrajnim prisnim ophođenjem gadili i zgražali me!

[10] Kaže časnik: „Recite mi, draga gospođo, je li vaš učitelj sve to jednostavno podnio bez otpora? Iznesite nam to, jer me to posebno zanima.

[11] Kaže žena: „Cijenjeni prijatelju, što je taj jadnik uopće mogao reći, znajući koliko se toga može postići s takvim aristokratima. Jedino što sam, slomljena srca, mogla razabrati bilo je da zahvaljuje za sve što je u toj kući doživio – (uplakanim glasom) dodajući na kraju: ‘Milostivi roditelji ovoga najplemenitijeg djeteta, Bog zna da ja nikada nisam tražio vaše kuće, nego ste vi sami nastojali pridobiti me svakovrsnim blještavim obećanjima. Došavši u vašu kuću, jasno sam vam izložio svoj temeljni odgojni sustav. Vi ste s time bili potpuno zadovoljni i privili ste me k srcu, govoreći: „Prijatelju, mi smo bogati i posjedujemo imetak; kod nas ste zbrinuti za cijeli život!”

[12] U vašoj kući sam živio tri godine i kao čovjek postupao s neokaljanom savješću, ne odstupajući ni za vlas od svojih temeljnih načela, a sada sam iz ove kuće izbačen zbog krajnje nepravedne optužbe! No to me ne žalosti, nego me čak raduje; jer mi to daje novi dokaz da me Krist Gospodar, u Kojem živim i umirem (Ivan 14:8, 9), smatrao dostojnim kao jednog od Svojih učenika. On, Sam Gospodar beskonačnosti, bio je od čovječanstva nagrađen najcrnjom nezahvalnošću. I oprostio im je, jer je dobro vidio da ne znaju što čine (Luka 23:34). Zašto bih se ja, grešan, uvrijedio zbog vašeg ponašanja, premda me ono dovodi u nepovoljan položaj u svijetu? Kako pak u svijetu nisam težio takvim prednostima, lako ću to preboljeti.

[13] Ono što me doista najviše boli jest to što me isključujete iz svoga doma, jer sam u vašoj kćeri stekao istinsku prijateljicu u zajedničkom unutarnjem životu u Kristu Gospodaru, nešto što je u prijetvornom svijetu teško postići. Ali i to je malo važno, jer će onaj tko zbog Gospodara nešto izgubi u svoje vrijeme primiti tisućestruku naknadu (Marko 10:29, 30).

[14] Ovaj novac možete zadržati i s njime učiniti što vam je volja! Ono što sam dao vašoj kćeri vrijedi više nego čitavo zlato ovog svijeta. A kad bi ona izgubila sva blaga ovoga svijeta, koja su tek ispraznost, bila bi sretnija s duhovnim blagom koje sam joj dao nego neki Krez* koji si gradi palače od zlata. O čovječanstvo, zar si tako slijepo i slabo, da juriš za noćnim krijesnicama koje zasljepljuju, ali ne griju. Zbogom, možda ćemo se ponovno sresti u onome drugom svijetu.’

[15] Otac, razljućen tim nebeskim riječima moga bogobojaznog (pobožnog) učitelja, uzeo je novac s namjerom da ga silom nametne dobrom učitelju, koji o tome nije htio ni čuti, izlazeći kroz vrata kako bi zauvijek napustio kuću. I to je, nažalost, bio posljednji put da sam ga vidjela.

[16] Kao što sam već rekla, kasniji su učitelji doista bili sramotno glupi, umišljeni i nezanimljivi. Kretali su se bez osjećaja, poput strojeva, a ja sam im bila tek sredstvo za zarađivanje mnogo novca. Od njih nisam naučila ništa, na zaprepaštenje mojih slijepih roditelja. Umjesto toga, kako sam odrastala, nastojala sam tim gorljivije ostvariti (sprovesti u djelo) načela (principe) kojima me moj prvi učitelj i mentor poučio na tako nebeski način.

[17] Nešto kasnije doznala sam da je moj bogobojazni (pobožni) učitelj postao časnik, a zatim i kapetan u vojsci. Nisam mogla utvrditi je li još živ. Nažalost, i sama sam se morala udati već s osamnaest godina te sam potom, sa samo dvadeset i pet, postala udovica. O, kako bih bila sretna da sam pronašla svoga učitelja! Ali Gospodar Bog to nije dopustio. – Nakon toga ostala sam neudana s jednom kćeri, koja mi je u svemu bila vrlo nalik. Prije nekoliko godina ušla sam u ovaj vječni svijet, raspitujući se posvuda o svome učitelju i o tome je li i on već ovdje, ali nisam saznala ništa. Zvao se Petar, no nikada nisam mogla doći do drugih imena, kao ni moji roditelji – to je bila jedina neobičnost vezana uz toga učitelja. Nadam se da ću o njemu nešto doznati u ovome duhovnom svijetu. – Vi ste mudar čovjek – možda imate kakvu informaciju? O, kad bih samo još jednom mogla susresti toga najplemenitijeg duha!

[18] Časnik se na trenutak okrene, govoreći samome sebi: „Je li to moguće? Ova jadna starica trebala bi biti gotovo nebeska kći jednog krajnje zadrtog aristokrata – a sada je ovdje u tako strašnom stanju! – O Bože, ti najbolji Oče, kakav je zločin ovaj anđeo počinio da je morala dospjeti ovamo u tako bezdanom stanju? Glas i držanje još su prepoznatljivi, ali lik! O, jadna Matilda, neka ti Gospodar iskaže milost i milosrđe: njezin najnesretniji brak vjerojatno je tome pridonio – gnjev, ogorčenje zbog aristokratskih ludosti, grubo postupanje, nevjera i surovost sa strane muža mogli su pridonijeti iscrpljenju njezine inače lijepe duše… Pa ipak – Bogu je sve moguće! Ne pripada li ona sada među pozvane? Gospodar će je zasigurno ispraviti (dovesti na pravi put)!”

[19] Ako se, međutim, ovdje sklapaju nebeski brakovi, tada ću ovdje od Gospodara zatražiti za ženu nju, pa makar njezin lik ostao nepromijenjen, jer je njezin duh još uvijek pun uzvišenih misli, kao u vrijeme kada je bila moja učenica – nije li to bilo slavno vrijeme! Tada sam bio u dodiru s duhovima neba, doista sam razgovarao s anđelima. I ona je tada bila anđeo. O, kakav tok svjetlosti i njezin odsjaj s nebesa! O, sveti trenuci zemaljskog zanosa (ushita)! Božja nebesa moraju doista biti neizrecive ljepote, no i Zemlja je lijepa onome koji prepoznaje Boga u svome srcu, ljubeći Ga istinski svom svojom snagom. – O, Matilda, ono što si bila na Zemlji – sunce među lijepim bićima svoga spola. A što si sada – bijedna sjena uvelog čička, koja svijetli polusvjetlom opadajućeg mjeseca (ili: obasjana tek slabim svjetlom mjeseca na izmaku)! O, Gospodaru, zar bi bića koja se nakon stotinu godina dižu iz svojih grobova mogla izgledati još izopačenije?

[20] Nakon ovoga monologa sa samim sobom, časnik se ponovno okrene Matildi i kaže: „Razmotrio sam tvoj upit i doista sam pronašao toga čovjeka. Naći ćemo ga, ali ti ćeš morati steći strpljenje i odreći se svega što miriše na strast. Svu svoju ljubav moraš usmjeriti prema Gospodaru i pustiti Petra da bude Petar; tada će se Gospodar pobrinuti za tvoje blaženstvo, jer je s Bogom sve moguće! Nekada si se bojala Boga, i to je bilo dobro, jer je strah Božji prvi korak prema mudrosti (Mudre Izreke 4:7; 9:10); Psalam 110:10). Sada, međutim, moraš ljubiti Boga iznad svega, što će ti podariti najviše blaženstvo, zajedno s vječnom nebeskom ljepotom!

* Krez – kralj Lidije; kraljevstvo iz Željeznog doba u zapadnoj Maloj Aziji (današnja Turska).

Poglavlje 242

Nastavak Matildine životne priče. Tužna otkrića

1. Kaže Matilda, kao da govori sama sebi: „To su upravo riječi moga nebeskog učitelja! ‘S Bogom je sve moguće’ bila je njegova omiljena izreka. A zatim ona slavna rečenica: ‘Ljubiti Boga savršenstvo je mudrosti i stoga najviše blaženstvo’ — i to je opet posve u stilu moga učitelja! On mu i vrlo nalikuje, samo mi se čini nešto mlađim, kakav je možda bio s dvadeset godina. Kladila bih se u sve da je to on, ali ti, srce moje, nemoj me odati. Samo slijedi njegov nauk i požnjet ćeš zlatni plod! O Bože, to može biti samo on! Takva se učenja mogu roditi samo u njegovu čistom srcu i potom dozrijeti u blagoslovljeno djelovanje!”
2. Časnik kaže samome sebi, nakon što je u sebi čuo te riječi: „O, kakav uzvišen duh u ovoj strašnoj duši! Kad bih barem mogao razabrati njezinu nevolju; kako je takav uzvišen duh mogao do te mjere zapustiti svoju dušu. Doista, čisto srce puno ljubavi, istine, tolerancije i poniznosti trebalo bi samo po sebi iznjedriti savršenu dušu (trebalo bi samo po sebi voditi k savršenstvu duše). Pa ipak, ovdje dokazi govore drukčije — neobično, veoma neobično! Čini se da joj se u kasnijim vremenima moralo nešto dogoditi. Kao djevojke sjećam je se kako joj je tijelo bujalo od raskoši, a sada je ovdje slika najveće propasti i oskudice. Krpe koje prekrivaju njezin kostur jedva pokrivaju njezine stidne dijelove. Bože moj, iskaži ovom jadnom biću milost i milosrđe!”
3. Nakon toga ponovno joj se prijateljski okrene i kaže: „Čuj, draga prijateljice, bi li mi bila sklona povjeriti kako je tvoja duša mogla dospjeti u ovakvo stanje? Sjećam se da sam te nekoć viđao ovdje u Beču, negdje u punom cvatu tvojih zemaljskih godina, i bila si pravi primjer ženske punine i raskoši; a sada?! Reci mi razlog propadanja tvoje duše, ako te to ne dovodi u preveliku nelagodu, unatoč tako uzvišenom duhu!”
4. Kaže Matilda: „Plemeniti prijatelju, koji mi pokazuješ toliko suosjećanja, ovdje u duhovnom svijetu nemam nikakva razloga uljepšavati samu sebe, gdje se način nečijeg zemaljskog života razglašuje s krovova. Istina je da moj duh nije bio niti jest među najgorima. Ali taj je duh, nažalost, bio rođen zajedno s pretjerano raskošnim tijelom, koje je zbog izobilja postajalo sve pohotnije. Moj društveni položaj nije mi dopuštao da si pomognem na prirodan način (u smislu da zadovolji svoje tjelesne nagone), kao što bi to mogla kakva prostitutka. Djelomice zbog pogrešnog druženja s djevojkama moga staleža, a djelomice zbog moje osjetilne naravi, posegnula sam za umjetnim sredstvima samopomoći. Zbog toga sam se savjetovala s jednim liječnikom za drugim, i pljuštali su recepti i lijekovi koji su moju narav još više poticali, tako da sam u očaju morala još više pojačavati svoju samopomoć.
5. Dvaput sam bila na rubu da si oduzmem život. Već u svojoj sedamnaestoj godini moje je tijelo postalo tako senzualno da sam osjećala poriv rezati s njega meso komad po komad. Da se iste godine nisam udala po savjetu jednoga pametnog liječnika, već bih sljedeće godine bila pronađena kao osakaćeno truplo.
6. Kroz cijelo to vrijeme, začudo, moj je duh neprestano ostajao bistar i pun najboljih nakana, ali one nisu mogle odoljeti nasrtajima moga tijela. Moja nenormalna narav često bi me tjerala da plačem poput djeteta — uzalud. Trebala sam muškarca, koji je doista izliječio moje tijelo time što me već u prvoj godini učinio trudnom, izvukavši posljednji plod iz moga izopačenog tijela — a zatim je on sam ubrzo nakon toga umro.
7. To me donekle otrijeznilo i opet sam izgledala kao prije (riječ na ovom mjestu je “appearance” što bi više naglašavalo ne samo izgled, nego kao povratila je cjelokupnu svoju pojavnost kao osoba što je gubila kroz sve te krize). Ipak, u svojoj sam duši osjećala neugodnu nemoć, koja se očitovala u primjetnom prijeziru prema svemu lijepom, dobrom i istinitom. Socijalizirala sam se, posjećivala kazališta, koncerte, ljeti putovala iz jednoga lječilišta u drugo i oko sebe okupljala krug najduhovitijih žena i muškaraca, ali sve uzalud, jer se groznica moje duše nije dala otjerati.
8. Jedino je sjećanje na moga nekadašnjeg učitelja moglo mojoj duši na trenutke dati uzlet. Moj je duh doista ostao isti, pun dobre volje, ali je tjelesna strana moje duše postala slabašna, i nisam se mogla oporaviti ni uz najbolju volju, ni na Zemlji, a još manje ovdje u duhovnom svijetu.
9. Sada znaš sve i moći ćeš pretpostaviti kako sam dospjela u ovako jadno stanje. Da nisam izgubila svoga učitelja koji je bio uz mene, stvari bi bile drugačije. Ali se, vjerojatno, Bogu Gospodaru nije svidjelo gledati kako anđeo propada u kući punoj arogancije, pa je zato maknuo anđela čuvara te kuće, nakon čega je kuća potonula u svakovrsne aristokratske poroke, zajedno sa mnom, njezinom jedinom kćeri. Naravno, i sama sam ovamo dospjela u krajnje jadnom stanju. A kako i gdje su moji roditelji i moj muž, to samo Otac na nebesima zna. Ipak, svima im želim bolje postojanje nego što je moje, ali, nažalost, nije vjerojatno da im je bolje nego meni!”
10. Kaže časnik: „Draga moja, stvari su za tebe doista krenule lošim putem, ali ne očajavaj i pođi sada sa mnom k Gospodaru. On je ovdje i pomaže svima koji zazivaju Njegovo ime i okreću se Njemu. Slijedi me bez straha i bez strahopoštovanja (na eng.”awe”), jer samo je s Njim sve moguće!”
11. Časnik sada žurno dolazi k Meni s Matildom i kaže: „Gospodaru, ne moram Ti govoriti što muči ovo biće, jer Ti od vječnosti najbolje znaš sve stvari. Stoga Te mogu samo zamoliti iz svoga najdublje suosjećajnog srca da ovoj jadnoj ženi pokažeš milost i milosrđe! Oče, neka bude Tvoja sveta volja!”
12. Kažem Ja: „Ženo, što hoćeš da učinim za tebe? Govori!” Kaže Matilda: „Gospodaru, Ti svemogući, vječni Bože, Stvoritelju svih stvorenja i najsvetiji Oče svih ljudi i anđela! Ti ovdje pred sobom vidiš veliku, potajnu (skrivenu) grešnicu i najbolje znaš koji su đavli izudarali moje tijelo, a preko njega i moju dušu. Nisam to bila ja sama, jer je moja volja uvijek bila protiv toga i uvijek sam svakoga upozoravala na pošast samorabljenja (samozadovoljavanja). Ja, duhovno njegov najveći neprijatelj, bila sam određena za žrtvu ovoga zmaja tjelesne strasti.”
13. Ovo je strašno, o Gospodaru: tko je zasadio takav razarajući trn u moje tijelo? To nisam mogla biti ja, jer sam bila njegova jadna žrtva, na to gonjena kao užarenim bičevima (gorućim mukama…eng.”glowing scourges”)! I što sam odlučnije u Tvoje ime naumila da više neću činiti ovo zlo, to je požuda za tim rasla deseterostruko, i padala sam u taj poriv gore nego ikada. Za takvim glupim zadovoljstvom slijedili su samoprijekor i kajanje, razdirući u krpe svaki trag bolje nade (uništavajući svaki tračak bolje nade). O Gospodaru, o sveti Oče! Zašto sam bila izabrana da budem tako nesretna?
14. Zar nisam bila čista nevinost, kojoj nije bilo ravne, sve do svoje šesnaeste godine? Zašto sam morala izgubiti svoga pravog (istinskog) anđela čuvara – učitelja? Zašto je onda Sotoni bilo dopušteno da mi umjesto anđela da paklene duhove! O Bože, Ti milosrdni, zašto sam morala postati tako nesretna, vremenito i možda vječno?
15. Kažem Ja: „Pa dobro, kćeri Moja, već odavna znam kakva si i kakva si bila, i također na koji način i zašto! Nisam te pitao za to, nego samo što želiš da Ja za tebe učinim! A na to pitanje Mi još nisi odgovorila. Stoga, draga Moja, reci Mi to prvo! Poslije će se naći vremena da ti razjasnim sve što se događalo u tvome zemaljskom životu!” Kaže Matilda: „O Gospodaru, najsvetiji Oče, Ti najbolje znaš što mi je potrebno! Ako je to Tvoja volja, tada mi pomozi ondje gdje mi nedostaje, jer Tebi su jedinom sve stvari moguće!
16. Kažem Ja: „Ali vjeruješ li doista da sam Ja uistinu pravi, vječni Bog, Stvoritelj i Otac? Jer gle, Ja sam samo čovjek, kao i mnogi ovdje, baš poput Mene! Kako može čovjek ličiti na Boga, ili je Bog također samo čovjek?”
17. Kaže Matilda: „Ti si Krist, po imenu Isus, Spasitelj svih ljudi, i svaka Riječ iz Tvojih usta ima u sebi život. Kome Ti daješ Svoju Riječ, taj je od Tebe također primio vječni život; Tvoje Riječi nisu poput ljudskih. Ali ako Tvoje Riječi daju život svakomu tko ih primi, kako onda Ti ne bi bio Onaj Koga svi anđeli, sunce i svjetovi štuju kao svoga pravog, vječnog Oca, Boga, Stvoritelja i Suca!? Jer Ti si jedini izvor njihova postojanja – po Svojoj svemogućoj Riječi!”
18. Kad si Ti, o Gospodaru i Oče, hodio Zemljom uzevši na Sebe put tijela (koje je podložno ljudskoj sudbini i smrtnosti) iz Svoje svemoguće savršenosti, Mudrosti i Ljubavi, rekao si i kao čovjek: „Tko vidi Mene, vidi Oca, jer Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 14:9; 10:30)– Ako si Ti, Gospodaru Isuse, tada u tijelu bio jedno s Ocem, kako sada ne bi bio? Ti Sam si Taj (Ti si jedini Onaj); moje mi srce govori da si Ti vječna Ljubav. I zato me primi u Svoju Ljubav po Svome milosrđu, Ti sveti Oče!

Poglavlje 246

8. (Narednik): Ljubav je najveće blago Neba i čovjek za njom mora čeznuti. Nakon što je stekne, ne smije je dati cijelom svijetu, iako je ljubav prema bližnjemu jednaka ljubavi prema Bogu. Ali to se mora činiti samo radi Boga, a ne izravno iz plamena srca, usmjereno bližnjemu samo kroz Boga, inače to slabi ljubav prema Bogu. Pogledajte svoju lijepu Matildu; u vašem srcu ona prima tri četvrtine onoga što ima samo Gospodar; vidite li razlog slabosti vaše ljubavi?”

Poglavlje 247

Ljubav prema Bogu i prema ženama; svaka ljubav treba proizaći iz Božje Ljubavi.

1. Kaže časnik: „Dragi brate, zahvaljujem ti na ovom sjajnom objašnjenju; u pravu si, moja ljubav prema stvorenju još je uvijek mnogo jača od moje ljubavi prema Bogu Gospodaru, koji je zasigurno iskonski temelj svake ljubavi! Ali ženama je lakše voljeti Boga nego nama muškarcima, jer one također imaju beskrajno najsavršenijeg muškarca u Bogu, nešto što se dobro slaže s njihovom egocentričnom prirodom. Stvari su donekle drugačije s nama muškarcima! Nikada ne bismo mogli biti toliko zaljubljeni u savršenog muškarca kao u žensko biće, jer je to utemeljeno u prirodi.“
2. Stoga vjerujem da mora postojati bitna razlika između ljubavi prema ženi i ljubavi prema Bogu. Čovjek je dužan voljeti Boga, najviše iskonsko biće, potpuno drugačije od žene. I stoga vjerujem da skromna ljubav prema divnoj ženi može lako postojati uz moćnu ljubav prema Bogu. Ljubav prema Bogu mora biti najveće čistoće, dok ljubav prema ženi uvijek može sadržavati određenu senzualnost. Ljubav prema ženi uglavnom je usredotočena na formu, dok je ljubav prema Bogu najčistije unutarnje razmatranje beskrajnih savršenstava Božanstva, zajedno s uzvišenom hvalom Njegove najčišće ljubavi i dobrote! Mislim da bi za Boga bilo najuvredljivije kad bi se Boga voljelo istim osjećajima kao i ženu.
3. Stoga vjerujem da sada spašena Matilda ne može ni najmanje umanjiti moju ljubav prema Gospodaru, već naprotiv može mi pomoći da Ga još više volim.”
4. Kaže narednik: „Vjera doista može učiniti blaženim, ali ja sa svoje strane težim isključivo blaženstvu iz čiste ljubavi prema Bogu. Čovjek ima samo jedno srce i stoga može imati samo jednu istinsku ljubav iz koje, nakon što glavna ljubav sazrije, mogu proizaći i druge sporedne ljubavi unutar božanskog poretka. Stoga tvrdim da se prvo mora čvrsto stajati u svojoj ljubavi prema Bogu, tek nakon čega se sve ostalo još uvijek može – usvojiti u najljepšem skladu. Ako je, međutim, ljubav prema Bogu još uvijek neodlučna i čovjek ne zna kako se može voljeti Boga više od žene najljepših oblika: prijatelju, istinska mudrost duha još je uvijek na razdaljini!“
5. Gle, srce ima samo jednu komoru za ljubav, i to mora biti za Boga kao i za bližnjega, i obrnuto. Ako istinski voliš, onda ne možeš voljeti Boga ni na koji drugi način osim kao ženu, a pravu ženu ne drugačije nego Boga, jer je muško srce sposobno samo za jednu pravu ljubav. Sve što je osim toga pripada samoljublju i nije prikladno za Božje Kraljevstvo.
6. Na koji su način Ivan, Jakov, Petar ili Pavao voljeli Boga? Kako je Magdalena i tisuću drugih? Gle, oni su bili potpuno zaljubljeni u Gospodara, čak i jače nego što si ti u svoju Matildu. I takva zanosna ljubav prema Gospodaru stvorila je temelje da pravi ljubitelji Gospodara odmah postanu Njegovi vatreni prijatelji i učitelji Ljubavi i Mudrosti. Tamo, iza Gospodara, stoje Petar, Pavao i Ivan; pitajte ih jesam li rekao i jedan pogrešan slog!”
7. “Časnik kaže: Što je to? Ovdje – Pavao, Petar i Ivan, koji je napisao uzvišenu knjigu Otkrovenja, ta prva tri istinska čovjeka iza Gospodara?” Kaže narednik: “Doista, baš kao što su nekoć živjeli.” Kaže časnik: “Pa, u tom slučaju moram otići i odati im počast, iako to ne shvaćam ozbiljno, – ali opravdani su u redu i ne smije se uskratiti; čast tamo gdje je zaslužena!”
8. Kaže narednik: „Prijatelju, ovdje, kako mi srce govori, postoji samo jedan kompliment, koji se za svakoga sastoji u ljubavi! Imajući ljubav prema Bogu Gospodaru, s njom grliš Petra, Pavla i Ivana, zajedno sa svim nebesima, zemaljski komplimenti ovdje ne znače ništa. Stoga se trebaš brinuti samo o Gospodaru, ostale stvari će se same pobrinuti za sebe.“
9. Kaže časnik: „U pravu ste i morate biti, jer ste inicirani u najdublju mudrost; ipak, ne bi trebalo škoditi započeti prijateljski odnos s trojicom najistaknutijih Gospodarevih učenika. Zar ne bismo trebali pretpostaviti da su ta tri duha, nakon Boga Gospodara, tri najistaknutija duha sve beskonačnosti. Stoga bi, po mom mišljenju, bilo prikladno barem se predstaviti i pozdraviti ih kao Gospodareve najuglednije prijatelje!“
10. Kaže narednik: Čini kako ti se čini prikladnim; sada sam ti rekao što je ovdje poželjno. Ali Sam Gospodar sada ti daje znak: idi tamo! Samo iz Njegovih usta izvire najdublja mudrost; prihvati je u svom srcu i živi u skladu s tim.“

Poglavlje 248

Prava ljubav prema Bogu. Prispodoba o uskim vratima i teškom teretu. Nebeska molitva Gospodnja.

1. Časnik Mi žurno prilazi govoreći: „Presveti Oče, zoveš me i stojim pred Tobom pun ljubavi, čekajući Tvoju najsvetiju volju iz Tvojih usta.“
2. Kažem Ja: „Dragi Moj Petre, ne moraš uvijek reći svet i presvet! I moraš potpuno napustiti zemaljsko davanje komplimenata, jer ovdje gdje su svi jednaki i postoji samo jedan Gospodar, svaki kompliment je budalast. Narednik ti je ispravno objasnio životne uvjete u Mojim nebesima. Pa ipak, ti ​​si stalno tiho odgovarao s kvalifikacijama, a to je neprimjereno. Ako ti Ja osobno preporučim savjetnika, onda samo trebaš poslušati i urediti svoj život u skladu s tim. Ako, međutim, nastaviš smatrati druge odabire dobrima i prikladnima, što ne može biti potpuno ispravno zbog Mog vječnog reda, onda nikada nećeš postići svoje prosvjetljenje.
3. Narednik ti je, između ostalog, rekao kako prava Ljubav prema Meni mora biti utemeljena da bi urodila plodom, ali ti se nisi slagao; pa ipak, stvari moraju biti onakve kakve ti je narednik jasno rekao.
4. Gle kako tako strastveno voliš svoju lijepu Matildu da si jedva možeš pomoći. Pa ipak, na početku moraš potpuno odustati od Matilde i pripadati samo Meni, baš kao i Matilda sa svoje strane; inače nikada nećeš ući s njom u Moje kraljevstvo.
5. Ako ne primiš Matildu iz Mojih ruku, ona neće moći koristiti tvom spasenju i snazi od (iz) Mene, već će ti naprotiv naštetiti i znatno te oslabiti.
6. Stoga idi, vodi je i predaj Meni, tek nakon čega ćeš biti slobodan primiti pravu Ljubav od Mene.”
7. Kaže časnik: „Gospodaru i Oče, ne treba ni govoriti da ću odmah poslušati Tvoju riječ. Ali ipak bih Te molio da dodaš nekoliko riječi o tome zašto bih Ti prvo trebao predati Matildu prije nego što ona konačno postane moja iz Tvoje ruke. U ovom duhovnom kraljevstvu ona ionako ne može postati moja žena, budući da se prema Tvojoj Riječi ovdje ne žene niti udvaraju jedno drugome (Matej 22:30; Marko 12:25). Ti si mi je doista Sam dao za daljnji razvoj u Tvom kraljevstvu, kao dar iz Tvoje ruke; i kao najnebeskije drago biće ja je doista volim, ali bez i najmanjeg nagovještaja senzualnih misli i s čistom savješću.“
8. Gospodaru, oprosti meni jadnom grešniku takvo pitanje, ali ne mogu si pomoći a da ne želim imati razlog prije nego što djelujem. Doista sam svjestan potrebe da odmah izvršim Tvoju volju, budući da uvijek želiš najbolje za Svoju djecu. Ipak, u meni postoji taj poriv da tražim temelj i cilj svega što radim. Stoga bi mi savjet od Tebe bio najpoželjniji.”
9. Kažem Ja: „Ali ne i Meni, dragi prijatelju i sine, jer da je bilo potrebno, već bih ti rekao razlog. Vjerujem da Me smatraš dovoljno mudrim da znam što je bitno, a što nije. Ali ti ovo ne govorim iz najboljih razloga; hoćeš li i tome prigovoriti?
10. Ako noseći teret znatne veličine dođeš do uskih vrata koja vode do postizanja životne svrhe, što ćeš učiniti s glomaznim teretom na svojim ramenima kako bi postigao uzvišeni cilj?”
11. 11. Nakon nekog vremena, časnik širom otvorenih očiju kaže: “Ako ne mogu provući teret kroz uska vrata, ostaviti ću ga pred vratima, pokušavajući se progurati bez njega; jer je životna svrha važnija od izuzetno vrijednog tereta.” – Kažem Ja; “Dobro, sine Moj! Idi i čini tako i živjet ćeš!”
12. Časnik odmah odlazi do Matilde i govori: „Matilda, Gospodar te želi vidjeti! Pođi sa mnom da te predam u Njegove svete ruke.“ Matilda kaže: „Ja sam samo nedostojna sluškinja Gospodareva, ali neka bude Njegova najsvetija volja!“
13. Časnik Petar dovodi Matildu k Meni govoreći: „Gospodaru moj, Bože moj i Oče moj sveti, evo one koju si tražio: Predajem Ti je s preradosnim srcem, jer znam da ćeš joj pružiti najveću životnu sreću; samo je Tvoja volja sveta.“
14. Matilda, međutim, ispunjena i strahom i ljubavlju prema Meni, kaže: „Sveti Oče Koji prebivaš na nebesima, Tvoje ime neka se sve više prepoznaje i svetkuje! Tvoje kraljevstvo Ljubavi, Mudrosti i vječnog života neka dođe k svima nama! Tvoja volja, jedina sveta, neka se najstrože vrši od strane svih slobodnih duhova, bića i ljudi, i na nebesima i na svemirskim tijelima! Daj, o Oče, svoj djeci da jedu nebeski kruh čistim ustima! Oprosti nam i naše slabosti i grijehe kao što mi opraštamo svima koji su nas ikada uvrijedili! Ne uvedi nas djecu, još uvijek opsjednutu svim vrstama slabosti, u iskušenja koja nadilaze naše snage, ali ako nam prijeti zlo, onda ga odvrati i izbavi nas od svega. Jer samo je Tvoja sva moć i snaga zauvijek! Samo Tebi sva veličina, čast, hvala i štovanje! Samo Tebi sva naša ljubav i hvala zauvijek: Amen.“

Poglavlje 249

Gospodar o molitvi Gospodnjoj. Nadmetanje na  Gospodnjim grudima. Helenino viđenje Boga i bratske ljubavi.

1. Ja rekoh Matildi i časniku: „Tako je; takva Mi se molitva sviđa, jer u njoj je sadržano ono što treba svaki čovjek, svaki duh i čak najsavršeniji anđeo. Dođi k Meni, Matilda, i okrijepi svoj život na Mojim grudima; jer, gle, iz ovih je grudi proizašlo sve što ispunjava beskonačni prostor. Zato dođi, kćeri Moja, i pij pune gutljaje vječnoga života, ispunjenog ljubavlju, mudrošću i snagom!“
2. „Vidiš li, sine Moj Petre, kako Mi je Matildin govor najviše ugodio i kako ju je to dovelo najdalje; ti si, međutim, htio biti mudar prije nego što je tvoje srce bilo sposobno podnijeti pravu mudrost, pa si sada daleko iza Matilde, iako si bio ispred nje. Pazi stoga da tvoja ljubav prema Meni dostigne njezinu snažnu ljubav – tada će te ona dovesti ondje gdje je Matilda sada.“
3. „Ti pak, Moja najljepša kćeri, nemoj se uznemiravati zbog toga što sam Ja najviše božansko Biće; jer upravo zato sam ujedno i najnježniji, najponizniji, najprijateljskiji, najljubazniji i najbolji duh i čovjek. Samo dođi i ne boj se!“
4. Matilda zadrhti od slatkog straha i goruće ljubavi, ali se ne usuđuje prisloniti uz Moje grudi, koje joj se čine odviše svetima. Zato pozovem Helenu i zamolim je da joj pokaže kako to čine izabrani na nebu.
5. Helena se odmah, raširenih ruku, nasloni na Moje grudi govoreći: „O, Ti moj najslađi Oče, ovo sam već neizrecivo dugo čeznula! O, moj dragi, moja jedina ljubavi! O, kako je slatko počivati na ovim Tvojim grudima i upijati najveće sile života!“ Zatim ponovno klone na Moje grudi i, takoreći, zaroni u njih.
6. Vidjevši to, Matilda reče: „Ali, moj Bože i Oče, nema li ona hrabrosti kakvu vjerojatno nema ni arkanđeo Mihael?! Kakvom se žestinom privija, kao da želi ući u same presvete grudi! Nije li to previše? Ja bih, doduše, htjela učiniti isto kad bih imala hrabrosti. Ne, doista, ona ide predaleko!“
7. Ja rekoh: „Pa onda, Matilda, dođi i učini isto!“ Matilda ne čeka ni trenutka, nego se odmah prisloni uz Moje grudi i tiho kaže Heleni, koja se gotovo posve rasprostrla preko Mojih grudi: „Ali, draga, najljepša sestro, ostavi mi malo mjesta – i ja sam pozvana ovamo.“
8. Helena odgovori: „Tko prvi dođe, prvi služi! Kad si pozvan na nešto dobro, ništa te ne smije zadržati; a gdje ponestane hrabrosti, treba je posuditi. Samo se malo pomakni i obje ćemo imati dovoljno mjesta! Jer, gle, na ovim grudima ima mjesta za mnoge u isti čas!“
9. Matilda, naslonivši glavu na lijevu stranu Mojih grudi, reče: „Sada mi je dobro; o Bože, o Bože, kakav slatki počinak! Da, tko se želi istinski odmoriti, neka se odmori u Bogu! O, Ti svete grudi! Ah, preusko je moje srce da obuhvati puninu ovoga svetog, prejakog osjećaja! Ali tko će ikada moći shvatiti dubinu takve milosti i Ljubavi?“
10. Helena reče: „To nije potrebno, jer prava Ljubav ne traži razloge. Trebale bi nam vječnosti da proniknemo koliko su ove grudi svete i uzvišene, a takav bi trud bio luđi od filozofa koji bi htio rastaviti svoj kruh na atome prije nego što utaži glad – i u tome umro. Tko pita što je ljubav, sigurno ne ljubi istinski. Prava Ljubav malo govori, ali se čvrsto hvata za svoj predmet poput polipa za svoj plijen, a tek potom dolazi nešto filozofije. Zato uživaj u onome što ti se pruža, inače ćeš kod mene proći lošije.“
11. Matilda reče: „Ne brini se; i ja znam ljubiti i pobrinut ću se da ne ostaneš zakinuta. Na Zemlji sam bila mnogo mučena ljubavlju, čistom i nečistom, ali nikada nisam našla zadovoljstvo. Sada sam zadovoljna i moje srce više ne čezne. Kad sam jednom za stolom, znam kako jesti – osobito za ovim stolom, gdje bezbrojna mnoštva upijaju svoj oživljujući nektar!“
12. Helena reče: „Manje poezije, draga sestro, jer sam na Zemlji bila obična žena i ne razumijem takve uzvišene izraze. A ni Gospodaru to nije osobito drago. Što je jednostavnije, to Mu je ugodnije, jer se u takvom uzvišenom govoru često skriva taština. Jednostavnost je ono što se Gospodaru sviđa, najljepša sestro!“
13. Matilda reče: „U redu – samo mi napravi malo više mjesta!“ Helena reče: „Ah, draga sestro, još ti nije dovoljno mjesta? Mislim da želiš posve zauzeti ove presvete grudi! Dobro, malo ću se pomaknuti zbog tvog lijepog lica, ali me onda više ne ometaj u mojoj blaženosti, draga, najljepša sestro!“
14. Matilda reče: „Ne, sada obje imamo dovoljno mjesta; mnogo ti zahvaljujem što si mi dala hrabrost i pokazala put. Prije nisam imala pojma kako Boga valja ljubiti, pa sam se čudila kad me Gospodar i Bog pozvao na Svoje blažene grudi. Smatrala sam takav pristup zauvijek nemogućim, ali sada vidim da je s Bogom sve moguće; zato sva moja ljubav pripada Njemu zauvijek!“
15. Helena reče: „I zar onda ništa više za Petra? Kako će on to progutati? Ili je i u tom pogledu sve moguće?“ Matilda odgovori: „Ali, najljepša sestro, zašto se uvijek moraš podsmjehivati – pruža li ti to zadovoljstvo? Nadam se da će Petar slijediti moj primjer, jer mora shvatiti da Boga – jedinog pravog Oca – treba ljubiti više od ijednog, ma kako savršenog stvorenja. Kad se jednom pronađe pravi, prvobitni temelj Ljubavi, štoviše sama najčišća i najistinitija Ljubav, tada je zauvijek završeno s ljubavlju prema stvorenju – razumiješ li?“
16. Helena reče: „Oh, to vrlo dobro razumijem; ali ipak to nije posve kraj. Jer ljubav prema bližnjemu preduvjet je ljubavi prema Bogu. Kao što se Boga ne može ljubiti ako se mrzi brat, tako se ne može istinski ljubiti brat ako se nema ispravna, ili se ima čak i pogrešna ljubav prema Bogu, kakvu nalazimo kod mnogih uskogrudnih zanesenjaka.“
17. „I sama sam nekoć bila dovoljno glupa da vjerujem kako mi svećenik može biti nebo. Kad sam kasnije spoznala kakva duha su svećenici, moje se mišljenje promijenilo. Godine 1848. sama sam stajala na bojišnici, naoružana i protiv svih neprijatelja istine i slobode, i ondje sam našla svoju tjelesnu smrt.“
18. „Zato je, najdraža sestro, ispravno da sada tako silno ljubiš Boga Gospodara, našeg presvetog Oca, da si ispražnjena od svake ljubavi prema stvorenju. Ali moraš ostati svjesna i toga da zbog ljubavi ne zaboraviš jadnu braću i sestre koji još dugo neće imati sreću uživati u oživljujućoj blaženosti na izvoru Ljubavi.“
19. Matilda reče: „Uistinu si u pravu i stekla si mnogo mudrosti. Nadam se da ću uskoro biti tako mudra, ali sada mi je srce prepuno ljubavi prema Gospodaru i mudrost će morati pričekati.“

Poglavlje 255

Gospodareve završne riječi: ostanite u Duhu Ljubavi. Iz Ljubavi dolazi Mudrost – i obratno. Vječni poredak života u Bogu.

1. Tada se Matilda Ilija ponovno vraća sa svojim Petrom te Mi još jednom gorljivo zahvaljuje što sam joj ponovno dao njezina nekadašnjeg učitelja kao trajnog učitelja i u nebeskom kraljevstvu.
2. A Ja joj rekoh: „Vi ste dobro jedno za drugo, i ti njemu i on tebi; samo neka vaš duh ljubavi više nikada ne bude određen vanjskim oblikom! Jer i oblik se na nebu može mijenjati, ovisno o rastu ljubavi ili o zahtjevima nekog unaprijed određenog djela ljubavi – dok samo to djelo ostaje vječno nepromjenjivo. Osim toga, lijep oblik s navikom gubi na privlačnosti; ljubav pak, koja neprestano rađa novu mudrost u čudu za čudom, postaje sve privlačnija. Zato se držite unutarnjeg duha ljubavi; on će vam biti pravi nebeski kruh i postupno vas jačati, jer taj duh u vašim srcima jest Moj Duh.“
3. Matilda Ilija, duboko ganuta Mojom poukom, reče Petru: „Plemeniti brate, jesi li čuo ovu svetu istinu i shvatio je?“ Petar odgovori: „Zašto pitaš? Zar se bojiš da bih mogao učiniti nešto protivno volji Gospodarevoj? Ne brini se: urezah Očeve svete Riječi duboko u svoje srce i sada živim jedino po Njegovoj Riječi u sebi. Sada mi je nemoguće misliti ili htjeti išta drugo osim onoga što Gospodar želi. Ako bih u nečemu još bio manjkav, ti ćeš to nadoknaditi; a isto ću i ja učiniti tebi, ako zatreba. A ako bismo oboje u nečemu manjkali, tada ćemo se ujedinjeni obratiti Svetom Ocu, i On će nam dati sve što nam je potrebno iz svoga nepresušnog izvora. Zato budi bez brige, najdraža Matilda – tvoj Petar je dobro razumio.“
4. Matilda reče: „Doista je tako, jer nisi li ti moj učitelj u svemu – i u Mudrosti i u Ljubavi! Iako si na Zemlji svojom mudrošću zapalio moju ljubav prema tebi, sada mi se čini da čista i velika ljubav u tvome srcu u meni pali mudrost; što ti kažeš na to?“
5. Petar odgovori: „Gle, nije li to upravo onaj krug u kojem se sve kreće i živi: Ljubav kao vječna životna toplina Božanstva – ako je toplina ona koja se u nama razvija. A toplina pak raste razmjerno svjetlu, pri čemu jedno uvijek proizlazi iz drugoga: svjetlo iz topline, a toplina iz svjetla.
6. Kao što ti praiskonski elementi svakog života međusobno neprestano rađaju, hrane, jačaju i održavaju jedni druge, tako smo i mi, u najmanjoj mjeri, pozvani da se međusobno jačamo ljubavlju i mudrošću. To je Gospodareva vječna volja i poredak. Zato se ne boj, jer sada, po Očevoj milosti, znam kako se živi ispravan život u Bogu.“
7. Tada Ja rekoh: „Amen! Tako jest i tako se život ispravno razumije! U tome ostanite svi. A sada je, dragi prijatelji, vrijeme da nastavimo naše putovanje. Poredajte se u određeni red. Roberte, sve se ovo još događa u tvojoj kući i ti si domaćin; stoga je na tebi da ponovno povedeš cijelo veliko društvo. Ali povedi sa sobom prijatelja Petra s njegovom Ilijom, kao i svoju Helenu – oni će na putu pružiti korisnu službu.“