Bertha Dudde br. 4780, 13 Studenog 1949
ŽIVOT PROTIVAN BOŽANSKOM PORETKU… POTONUĆE… RAZLAGANJE MATERIJE…
Velika je opasnost u kojoj čovječanstvo lebdi, a ono je ne prepoznaje. Nije svjesno da stoji na rubu provalije. Ludilo užitka ne rađa misli o vječnosti; živi i uživa ili čezne za uživanjem u životu. Prevladava želja za svijetom, a ljudsko biće u svom srcu rijetko nosi misli o vječnosti, a Kraj je blizu. Svjetski poredak mora ostati, a to zahtijeva preobrazbu onoga što i kako je u svijetu. Čovječanstvo živi protiv Božanskog poretka jer više ne prepoznaje Boga i ne predaje se Njegovom vodstvu, jer više ne vjeruje u Njega.
Život protiv Božanskog poretka može rezultirati samo propadanjem, raspadom, tako da se Božanski poredak može iznova uspostaviti. I taj se raspad uvijek može očekivati kada je Bog isključen iz ljudskog razmišljanja, jer to znači i povlačenje snage koja dolazi od Boga i koja ima za cilj oživjeti čovjeka kako bi mogao nastaviti svoj duhovni razvoj. Povlačenje snage, međutim, jednako je hlađenju tvari, odnosno njezinom stvrdnjavanju, što opet znači beživotnost svega što je u sebi imalo život…. prestanak svih aktivnosti, potonuće onoga što je nekoć bilo živo u mrtvu materiju.
Oni ne znaju niti vjeruju da ljudi sami uzrokuju to stanje svojim načinom života, koji je potpuno okrenut od Boga, i stoga ih se ne može uvjeriti da promijene svoje misli i namjere. Oni također nisu dostupni poduci jer niječu sve duhovno, nastavak života nakon smrti i povezanost s stvaralačkom snagom, stoga su potpuno svjetovni, odnosno zemaljski nastrojeni, a takav stav je također uzrok kraja Zemlje u svrhu novog oblikovanja u skladu s vječnim poretkom, bez kojeg svijet ne može postojati.
Jer premda je propadanje duhovno uočljivije i može se utvrditi prividni zemaljski uspon, duhovno je to ipak čin propadanja, raspada i propasti, jer je stvarna svrha cijelog stvaranja sazrijevanje ljudske duše, no to sada postaje potpuno nemoguće i stoga se odvija duhovna kretnja (kao kada jaka riječna struja nosi) prema tami do takve mjere da Bog to dokončava i razlaže djelo stvaranja kako bi ga pustio da se iznova pojavi u Njegovom vječnom poretku, kao sazrijevajuća stanica duhovnog, kakva jest i ostaje svrha ove Zemlje…
AMEN
