Lorber – VIE 9

9/97

[14]  Sada smo radosno jeli i pili, a Moji su učenici ispričali istinski pobožnom društvu najbolje od onoga što smo svi doživjeli na svojim unakrsnim putovanjima. To je bilo iznimno ugodno našoj maloj družini, a s obje strane su ispričane mnoge srdačne stvari, a također su prolivene i mnoge suze.

[15] Ali na neki način bilo je nevjerojatno da je naš Juda Iškariotski, kojeg već vrlo dobro poznajemo, iznenada iznio potpuno suprotne primjedbe (opažanja).

 9/98

[1] Gostioničar reče (nota bene: ovo ću vama, novim Salemitima, ispričati nešto opširnije): “Prijatelju, ti si učenik Gospodara i tvoje zanimanje nije ništa drugo nego lončar, i to koliko te dobro poznajem iz tvojih lončarskih proizvoda koji su uvijek bili najlošije kvalitete. Ali kako si uspio doći u društvo ovog Gospodara i Učitelja – dakle praktički u najsavršenije društvo Boga Gospodara – na to nam čak ni arkanđeo Mihael ne bi mogao odgovoriti.”

[2] Juda Iskariotski reče:  “Da, prijatelju, u pravu si što si mi uputio takve riječi. Ja sam doista lončar, ali uistinu nisam neiskusan u Pismu. Mojsija i proroke imam u malom prstu, zahvaljujući jednom pismoznancu, i vrlo dobro znam u čijem sam društvu. Ja zaista ne putujem zajedno s Njim kako bih zaradio nešto svjetovno – što bi ionako trebalo biti dopušteno svima, s obzirom na svjetovne uvjete – već samo da vidim nije li prorok Izaija izrekao ili napisao kakvu neistinu u svojim proročanstvima. Jer iako sam po zanimanju lončar, također sam učen u Pismu, i iz svojih uvijek tihih zapažanja vidio sam  sve uistinu ostvareno u ovom pravom Bogočovjeku što su imenovani prorok, a također i drugi proroci, prorokovali o Njemu.

[3] I također imam dobro pamćenje, i znam svaku riječ koju je Gospodar prorokovao u nekoliko navrata na moju štetu. Ukratko: ja sam vrag u društvu učenika Gospodara, kojeg, unatoč svemu, također priznajem kao takvog, jer znakove koje On čini, nijedno prirodno ljudsko biće nikada nije učinilo. Ali ako to priznajem baš kao i svi ostali, i čvrsto vjerujem u to, pitam: zašto sam onda vrag?

[4] Dobro, ako sam jedan, onda jesam jedan, i moram biti jedan (vrag). Ali ako moraš biti nešto što zapravo nikada nisi želio biti, mogu li ja onda biti okrivljen za sve? Ukratko: odjednom mi ova stvar postaje previše. Ja sam sada, kao i svi drugi, gotovo dvije i pol godine, jedan od prvih učenika Gospodara, i moram postati vrag iz pakla. Ne, to se apsolutno neće dogoditi jer sada sigurno znam što na cijelom svijetu moram učiniti da ne postanem vrag.

[5] Da, u vrijeme kada mi je Gospodar dao takvu izjavu, ja sam i bio takav u Njegovim očima, jer On jedini ispituje srce i bubrege čovjeka. Dakle, On je također znao moje stanje, a i sada će znati moje stanje. Ako se ne uklapam u Njegovo društvo, onda On ima više nego dovoljno moći da me ukloni na licu mjesta. Samo  je On Gospodar i može činiti što god hoće, i nitko Mu ne može reći: ‘Gospodaru, zašto to činiš?’ Ali od nekoga tko je potpuno jednak meni zaista ne volim biti prekoren. Jer svaki čovjek ima svoje slabosti i ima dovoljno posla sa sobom kako bi došao u pravi red, i sve dok se još mora boriti protiv vlastitih slabosti, treba ostaviti bližnjeg na miru i ne bi se trebao radovati njegovim manama – niti ga omalovažavati pred svima.

[6] Poznajem Mojsija i proroke, a sada poznajem i nauk (učenje) Gospodara u kojem je potvrđeno sve ono što su svi proroci od Adama, Sehela i Henoka predvidjeli o Onome koji sada sjedi među nama. I tako da znam i što trebam činiti, a što izbjegavati. Samo bih želio znati zašto se na mene, među nama, učenicima Gospodara, uvijek gleda neprijateljskim očima kao na najmanjeg, kao da želim biti vrag među njima u punom smislu riječi.”

[7] Tada je gostioničar rekao: “Prijatelju, sad si se naljutio samo zato što sam te u svojoj radosti upitao kako se dogodilo da si i ti postao trajni učenik Gospodara. Ni na koji način te nisam htio time prekoriti, a također nisam znao ništa o tome da te je Gospodar jednom pozvao imenom koje ja osobno više ne želim izgovarati. Samo sam izrazio svoje iznenađenje zbog tebe zato što sam predobro poznavao tvoj građanski način života i vidio sam da, unatoč tvom poznavanju Pisma, nikada nisi obdržavao Božje zapovijedi previše ozbiljno ili prestrogo.

[8] Kada su ljudi razgovarali s tobom, uvijek si znao sve puno bolje od bilo koga drugog, ali kada bi te pitali vjeruješ li ti sam u to kao neupitnu istinu – jer tvoj način ponašanja često nije bio baš hvalevrijedan – tada si rekao: ‘Nitko nikada nije vidio Boga niti čuo glas usta Njegovih, ali u svako vrijeme bilo je ljudi s različitim talentima i sposobnostima, a Mojsije i svi proroci bili su samo ljudi s kojima mi sami nikada nismo razgovarali. Ono što su naučili i zapisali bilo je dobro za njihovo vrijeme, ali od tada su se vremena strahovito promijenila, pa smo se i mi i naše potrebe također potpuno promijenili, i stoga nam Mojsije i proroci više nisu od koristi u mnogim pogledima (aspektima). A tko to ne shvaća iz vlastitih iskustava, zavarava sam sebe, jer čini prijestup (griješi) o svoju zemaljsku sreću života radi postizanja Neba, što je naša sudbina, ali u koju nemamo ni najmanje sigurnosti.’ Vidiš, prijatelju, da i ja još uvijek imam dobro pamćenje.

[9] Dakle, ja te vrlo dobro poznajem, i tvoji životni principi nisu mi bili nepoznati, i upravo zato sam se sada iznenadio činjenicom da boraviš u ovom najcjenjenijem (najčasnijem) društvu, jer što se tiče tvoga vjerovanja bio si u cijelosti Saducej, a također si se držao pseće mudrosti Grka o kojoj si često govorio da je ona najbliža prirodi čovjeka, ako smo već kao dijete bili obrazovani u tome.

[10] A sada mi i sam reci zašto se ne bih iznenadio što si i ti postao trajni učenik Gospodara i što si se odrekao svog prijašnjeg posla s kojim si zarađivao mnogo novca, iako tvoji lončarski proizvodi nikada nisu bili najbolji. Zašto si to učinio, ti kao stručnjak najbolje ćeš znati. Ali ovdje se jasno pokazuje da te nikada nisam imao namjeru omalovažavati, a još manje prekoravati.

[11] Ali zašto se uvijek smatraš najmanjim među učenicima Gospodara, to je tvoja stvar. Međutim, u usporedbi s drugim učenicima, ne primjećujem da ti je dodijeljen niži rang.

[12] Međutim, mišljenja sam da se takva misao može pojaviti samo u umu nekoga tko – iz određenog ponosnog mišljenja o sebi u onome što prakticira – uvijek više voli biti prvi i najpoznatiji nego biti najmanji i podređeni u onome što radi. Ali netko tko je već iznimno sretan što može biti najmanji od najmanjih u takvom društvu i tko može biti sluga slugama Gospodara, nikada se neće žaliti na to, niti će biti potajno povrijeđen zbog činjenice da sebe smatra najmanjim u tom društvu.

[13] Koliko sada znam značenje učenja Gospodara – o kojem sam puno razgovarao s Kisjonom i s Filopoldom iz susjednog sela Kane koje se nalazi u zemlji koja se izdiže i proteže iz Samarije duboko u našu zemlju, ali i prije samo nekoliko tjedana s 2 učenika koje sam sreo u Kafarnaumu, koji su bili poslani iz Jeruzalema – smisao tog učenja je najveća poniznost, krotkost (blagost) i samoodricanje, jer bez takvih kvaliteta uma ne mogu se zamisliti istinska i čista Ljubav prema Bogu i bližnjima.

[14] Ali netko tko još uvijek može biti povrijeđen ili uvrijeđen slabostima svojih bližnjih još uvijek nije prodro do istinske točke života, gdje bi Gospodar želio reći ili mogao reći o njemu: ‘Gledajte, ovo je čovjek po Mom srcu.’

[15] Sada sam ti iskreno rekao svoje mišljenje, i to zato što si me na to prisilio. Sada možeš ponovno iznijeti svoje primjedbe, ako imaš što reći protiv toga.”

[16] Juda Iskariotski osjećao se vrlo povrijeđenim zbog tih vrlo pametnih riječi gostioničara i isprva nije znao što bi mu odgovorio.

[17] Tek nakon nekog vremena reče (Juda Iškariotski): “Da, da, vjerojatno si u pravu, jer si doista duboko prodro u duh učenja. Ali kad bi ti Gospodar sada rekao: ‘Ti si vrag’, kakvog bi ti ukusa bilo takvo svjedočanstvo iz Njegovih usta?”

[18] Gostioničar je rekao: “Prijatelju, kad bi mi Gospodar dao takvo svjedočanstvo, rekao bih Mu u svom srcu: ‘O Gospodaru i Učitelju života, zahvaljujem Ti, potpuno shrvan Tvojom slavom, što si mi pokazao kakav sam još uvijek veliki grešnik u Tvojim očima. Ali molim Te: budi milosrdan i oprosti mi i istjeraj iz mene vraga oholosti (ponosa), laži, prijevare i bijedne sebičnosti, i ispuni me duhom istinske poniznosti, krotkosti (blagosti), samoodricanja, istinske Ljubavi prema Tebi i nesebične Ljubavi prema bližnjem.’ I vjerujem da mi Gospodar sigurno neće odbiti dati takvu milost ako bih Ga iz svoje najpotpunije (najdublje) životne ozbiljnosti zamolio za to.

[19] A sada se obraćam Tebi, Gospodaru i Učitelju, i molim Te da me milostivo ukoriš ako sam rekao nešto pogrešno tijekom svojih riječi.”

GOSPODAR O JUDI ISKARIOTSKOM

9/99

[1] VRLO prijateljski rekao sam gostioničaru: “Kako si mogao reći nešto pogrešno i stoga nepravedno, kad sam Ja stavio riječi u tvoja usta i u tvoje srce? Rekao si ovom učeniku, potpuno u Mojem Duhu i u Moje ime, iskreno i izravno punu istinu u lice. Bit će dobro za njega ako ih uzme k srcu za svoj život.

[2] O, ja vrlo dobro znam da je učen u Pismu, a također znam za svo njegovo znanje i iskustvo iz drugih mjesta u kojima on daleko nadmašuje sve Moje druge učenike. Ali kakva mu je korist od toga, ako putuje sa Mnom gotovo dvije i pol godine, uglavnom da bi Me pomno promatrao u svemu što radim, kako bi vidio može li pronaći nešto što nije u skladu s Pismom? Zbog toga se njegov skriveni ponos, kojeg se stoga još uvijek nije odrekao, kao i njegova sebičnost i moguća težnja za zaradom, uvijek iznova hrane.. Zato ostaje takav kakav jest i ne dopušta nikome da ga potpuno i istinito prekori kako bi mu poboljšao  život, jer uvijek misli u sebi: ‘Što me vi, jadni i neuki ribari, želite naučiti dok sam ja učen u Pismu?’

[3] Ali ja kažem: samo po sebi je vrlo dobro biti učen u Pismu, ali Meni je netko tko malo zna o Pismu, ali živi i djeluje u vjeri u skladu s njim, mnogo draži od nekoga tko je vrlo učen u Pismu, a samo kritizira  Pismo,  koji jedva i naposljetku uopće ne vjeruje u Njega, i stoga ne živi i ne djeluje prema Pismu, već samo prema savjetu svoga svjetovnog razuma.

[4] Jednom kada se čovjek napuše ispraznošću (taštinom) svog velikog znanja, u duhu je slijep kao i svi oni izuzetno mudri Židovi, farizeji i pismoznanci u Jeruzalemu.. Čak i toliko da na jakom dnevnom svjetlu ne može vidjeti šumu među drvećem, pa je stoga i dalje traži, a dok stoji usred nje, pita: ‘Da, ali gdje je ta šuma koju sam tražio i htio vidjeti?’

[5] A s duhovnog gledišta, nije li to isto kao i s nekim tko usred svog života pita živi li doista i od čega se zapravo sastoji njegov život?

[6] Budalo, tvoja koža i tvoje tijelo i vanjski svijet koji ti je jednak, naravno ti to neće moći reći, jer sve to samo po sebi nije život, već samo rezultat života. Uđi u svoju nutrinu kroz vjeru, kroz ljubav, poniznost, krotkost i pravo samoodricanje, i postani kroz to samostalan život s Božjim životom u sebi, tada ćeš iskusiti da si doista živ i što je život.

[7] Doista, zašto ljudi ne traže zlato u mrtvim stijenama? Ali na mjestu gdje su otkrili tragove tog metala, prodiru u dubine planina i u njima skupljaju veliko blago. Ako ljudi to čine bez straha i suzdržanosti kako bi osvojili zemaljska blaga koja su mrtva kao takva, i koja također donose smrt mnogim ljudima, zašto onda to ne čine u sebi i sa sobom kako bi osvojili zlato života koje je skriveno u njima? Oni već na svojoj koži imaju najjasnije tragove unutarnjeg i pravog zlata života.

[8] Jednom kada čovjek postoji i živi, ali kao nezreli plod života još uvijek nije svjestan zašto postoji i živi, trebao bi, u svojim djelima, stajati u svjetlu od Boga. Time bi trebao snažno prosvijetliti sebe i ugrijati se u svom srcu, tada će kroz to doći do unutarnjeg oslobođenja i istinske životne zrelosti. U tome će jasno biti svjestan kako i zašto postoji i živi, i što je i tko je život u njemu.”