E. Swedenborg – Dnevnik snova 197, 228-229

5.-6. svibnja u Londonu

[197] Dobio sam batine od krupnog čovjeka i prihvatio sam to za svoje dobro. Tada sam se htio popeti na konja da jašem uz kočiju, ali konj je okrenuo svoju glavu, uhvatio je mene za glavu i držao. Što to znači, ne znam. Možda sam nešto nažao učinio pobožnom postolaru koji je bio sa mnom na putovanju i kod kojeg sam tada odsjeo; ili [to može značiti] da nisam mislio na svoj posao.

30. srpnja – 1. kolovoza.

[228] Dugo sam bio u svetom drhtanju, iako istovremeno u dubokom snu. Pitao sam se hoću li vidjeti nešto sveto i činilo se kao da sam bačen licem na zemlju, ali to ne mogu sa sigurnošću potvrditi. Poslije sam odveden iz ovog [stanja], a iza mojih leđa pronašao sam nekoga s kim se činilo da se poznajem. Bio sam ljut/uzrujan što me je iz toga odveo, a kad se udaljio od mene, rekao sam mu da to više ne smije učiniti. Drhtanje se tada nastavilo, ali dalje nisam ništa vidio. To je značilo da mi je došlo ono što je sveto i na mene utjecalo, te da sam doveden do ovog svog djela koje sam danas počeo pisati: o Osjetilima; i da sam želio da me to ne odvuče od onoga što je važnije.

• Swedenborg komentira dinamiku svog rada na naučnim djelima u odnosu na pojavu Svetoga … ‘razumljivo, jer kroz trenutni rad me priprema ili osvješćuje za moj budući glavni poziv…’

[229] Poslije sam promatrao povorku konja. Došli su i veliki, prekrasni konji, žućkasto-bijele boje, u velikom broju; zatim još konja u prekrasnim parovima, koji su došli k meni; bili su debeli, veliki i lijepi, ukrašeni lijepom opremom. To označava rad koji sam sada započeo; potonji [konji] označavaju rad na Mozgu. Tako sada shvaćam da imam Božje dopuštenje za tu svrhu i vjerujem da će mi On u tome pomoći.

• Ovdje je očito kako se prikazuju njegova djela koja radi ili će raditi a za koja je razvio sistem razmišljanja kojim je zadovoljan … o čemu i sam govori, tj. čega je svjestan …