13. Nepotrebne brige
24. svibnja 1840.
Pitanje: Ne bismo li Te, o Oče nebeski, mogli zamoliti u dječjoj poniznosti da prestane novačenje, kojim se muškarac odvaja od žene, otac od djece, sin od roditelja, građanin od svojeg obrta, a seljak od obrađivanja svojih polja – i to da bi često bio prisiljen na stanje u kojem se jedva što kršćanskoga može pronaći?s Dokle će, po Tvojoj volji, ovo zlo još trajati? Ako Ti je po volji da od nas tražiš žrtvu, neka tako bude – samo da naši bližnji skinu s nas taj teški jaram, pogled na kojeg nas ispunjava gorkom melankolijom. Ali neka ne bude naša volja, nego Tvoja sveta volja – sada i u vječnosti!
[1] Kao vaš dobri, sveti Otac, uvijek osjećam radost kada Mi se obraćate po bilo kojem pitanju. No, ne trebate Me ispitivati o glupostima, jer vam na takva pitanja ne bih želio odgovoriti, jer bi bilo besmisleno (nerazumno) poticati vas na zabludu ili praznovjerje.
[2] A upravo su takva pitanja ona koja se odnose na određivanje vremena po godini, danu i satu! Jer vidite, Ja nikada ne određujem vrijeme za nešto, nego uvijek djelujem u skladu s okolnostima u kojima se ljudi nalaze – kao Otac prema djeci i kao Bog prema ljudima svijeta. Zar Ja ne bi bio okrutan ako bi rekao: ‘Sljedeće godine Moj Sud će se sručiti na vas!’- i to bi zasigurno učinio čak ako bi se vi radikalno (temeljno i kompletno) promijenili?! Dakle, prosudite sami! A ako ne bi (nakon proroštva o godini, danu, pustio da se najavljeni Sud sruči na vas), ne bih li onda bio goli lažov! I kako bi se to moglo uskladiti sa Mojom Ljubavlju i Svetošću?
[3] Zbog tog istinskog razloga, pozvat ću na odgovornost (tražit ću da polože račune) sve proročke mjeritelje i računatelje vremena – i na kraju će biti posramljeni. Nisam Ja taj koji određuje vrijeme; ljudi će ga, nesvjesno, odrediti vlastitim djelima. A tada ću doći kao kradljivac – u času kada Me najmanje budu očekivali.
[4] Drugo takvo nerazumno pitanje glasi: Kakvom bi Me žrtvom mogli potaknuti na djelovanje? Gle, takvo Me pitanje od Moje djece boli, jer iz njega vidim da Me još uvijek gledaju kao nekakvog idola, umjesto da Me u iskrenosti i ljubavi gledaju kao svoga jedinog, dobrog i svetog Oca, koji od vas ne traži ništa osim vaše djetinje ljubavi. Vaša djetinja ljubav – to je jedina žrtva u kojoj Otac uživa, i u kojoj vaš Bog nalazi najveće zadovoljstvo!
[5] A što se tiče novačenja, to nije najveće zlo od svih, već samo posljedica svjetovne ljubavi – i zato ga treba promatrati više kao posljedicu, nego kao stvarno zlo samo po sebi. Tako je i s vojnom službom, koja će trajati sve dok se svjetovnost rađa iz ljudskog sebeljublja… Zato se ne trebate time toliko zamarati zbog onih koji su novačeni. Jer budite potpuno uvjereni: Moja djeca nikada ne trebaju nositi oružje, jer Ja sam njihovo oružje protiv svakoga zla. A čak i ako bi morali učiniti isto što i djeca svijeta – što se može i hoće dogoditi samo rijetko – vjerujte Mi, Ja ću im tada također biti Otac i snažan Bog, kao oštro, nepobjedivo oružje.
[6] Gle, nije osobito važno što ste u svijetu – bili to seljaci, čuvari gradova, vojnici, knezovi, kraljevi ili carevi. Ono što je doista važno je iz čega to činite – iz sebeljublja, iz ljubavi prema bližnjemu, ili iz Moje ljubavi u vama (tj. iz ljubavi prema Meni i iz nje) prema bližnjemu.
[7] Dobro znam da se u vojnoj službi može naći malo vjere, i da su ondje izopačenosti očigledno veće nego u građanskom životu i da su prijestupi tamo očigledno gori nego u građanskom životu. I tako se mnoge stvari ondje sprječavaju, koje su među građanima često prepuštene slobodnom tijeku.
[8] Uostalom, religija – onakva kakva je općenito među vama – Meni vrijedi koliko i nikakva. Jer gdje nema ničega, još se može nešto izgraditi što može biti dobro. Ali gdje postoji samo zlo, tamo ima malo mjesta za išta dobro. No sve svjetovno istodobno je i pakleno, i stoga ispunjeno svakovrsnom okrutnošću, čija plaća prije ili kasnije neće izostati – bilo kod građanina ili kod vojnika.
[9] Ipak, Moja djeca ne trebaju se brinuti ni za što! Jer Ja imam mnogo toga što mogu dati potlačenima i potrebitima, samo ako žele doći k Meni. A oni koji su zbog Mene u svijetu nešto izgubili — na ovaj ili onaj način — naći će to ponovno, i to u beskrajnoj mjeri, u naručju svoga dobrog, svetog Oca. Amen.
