Lorber – VIE 1/96

Gospodar umiruje razbješnjelog Tomu i poziva ga da oprosti, da bude slobodan u sebi. Toma pripovijeda o Judinim prepirkama s Ivanom Krstiteljem i o njegovoj duhovnoj umišljenosti. Gospodarevi migovi o Judi. Dolazak u Kafarnaum.

[1] Ove Judine britke riječi toliko su razljutile Tomu da je bio sav izvan sebe od ljutnje i bijesa i želio se svom silom pozabaviti Judom. Ja sam pak, već skoro na pola puta do Kafarnauma, pristupio Tomi i rekao:,,Brate, dokle god Me vidiš mirnoga i opuštenoga, ostani i ti takav, kao što vidiš Mene samo ako Me dovoljno često pogledaš! Da, kada Me jednom vidiš udarati, tada brzo priskoči i udaraj po svemu, svom svojom snagom, što ti se nađe pod rukama! Ali sada to još ni izdaleka nije potrebno. Noć ostaje noć; ti pak možeš učiniti što želiš, ali Juda će ostati Juda! On inače na to nije osuđen kao noć, koja je prirodna sjena zemlje, ali ako želi ostati Juda, neka to i ostane; mi pak ostanimo to što jesmo! Nastavak će pokazati koliko će daleko doći sa svojim Judom (duhom)!”

[2] Toma reče: ,,Ali, Gospodaru, ipak bi mogao učiniti da ga odstraniš od Sebe, inače će nam praviti još svakovrsne skandale; ima naime svinjska i zlobna usta!”

[3] Ja mu odgovorih: ,,Ja mu nisam rekao da dođe, i također mu neću reći da ode; ako pak želi otići kako je došao, nećemo plakati za njim! Ti se pak drži daleko od njega; jer vas dvojica nećete učiniti jedan drugome ništa dobra. Oprosti mu dakle sve, kako mu i Ja opraštam, i tako ćeš imati slobodno srce!”

[4] Toma reče: ,,S moje strane nema nikakve prepreke za opraštanje, jer sigurno nisam nikada bio ljut na njega, premda sam ga zapravo uvijek poznavao kao onoga s kojim čovjek nije mogao lako izaći na kraj, pa čak niti prorok Ivan, s kojim se više puta prepirao! Posve otvoreno moram priznati da bi mi bilo neusporedivo draže da ne pripada našoj družbi!

[5] Kada sam prekjučer bio kod kuće, svojim sam poznanicima naravno štošta ispripovijedao o Tvojim djelima, kojima se nisu mogli dovoljno načuditi. To je pak došlo i do Judinih ušiju; i tko je prije njega odlučio da postane Tvojim učenikom?! Jer Ivanov nauk ga nije zadovoljavao, jer nije naviještao ništa drugo nego najstrožu pokoru, najstroži Božji sud svima koji se ne bi željeli istinski pokoriti. Zbog toga je također više puta došlo do prepirke između njega i Ivana.

[6] Ivan je bio sama pokora, a Juda pak njegova čista suprotnost! Ivanu je posve ozbiljno ulice rekao da je takozvana pokora u vreći i pepelu najveća nerazumnost čovječjeg života; neka se čovjek popravi u djelovanju, a ne pak u vreći i pepelu.

[7] Ivan inače nije zahtijevao vreću i pepeo kao nužno potrebne stvari za istinsku pokoru. U svojim govorima je nekom vrstom prispodobe predstavio i htio prikazati potpuno ozbiljno poboljšanje čovjeka koji je postao sluga grijeha; ali Juda, koji je sve želio bolje znati i razumjeti, nije dopustio da netko poučava u prispodobama i slikama, nego bi se već kod tako važnih stvari, o kojima je ovisno spasenje ljudi, uvijek izražavali jasnim i razumljivim riječima!

[8] Za njega su proroci bili sami magarci, jer su govorili u prispodobama, koje je moguće tumačiti kako tko želi; time su oni sami pokvarili svećenike, kraljeve i cijeli narod! Ukratko, za njega je magarac svaki čovjek, visok ili nizak, koji ne misli ili ne postupa poput njega; i zato mislim da nije primjeren za našu družbu.“

[9] Ja odgovorih: ,,Moj dragi Tomo! Što si Mi rekao, već sam odavno znao; unatoč tome ti pak kažem: Ako želi otići, neka ide; ako pak hoće ostati, neka ostane! O njemu znam još mnogo više i znam čak što će učiniti Meni samome; ali unatoč tome neka ostane, ako želi ostati! Jer njegova duša je vrag i hoće se od Boga naučiti mudrosti; ali takvo htijenje će toj duši donijeti loš dobitak! Sada pak dosta o tome! Prije ili kasnije će se već pružiti prilika kada ćemo ga pošteno prstima i zubima ispitati! – Sada smo već stigli pred obzid Kafarnauma i već vidim kako nam od gradskih vrata žuri ususret rimski satnik u društvu Kornelija i kraljeva službenika; ondje je potrebno opet iscijeliti bolesnika.”