Bertha Dudde br. 6720, 23 Prosinca 1956
NEVOLJA KAO SREDSTVO SPAŠAVANJA…
Vi ljudi još uvijek morate proći kroz velike poteškoće, još uvijek ste potpuno posvećeni svijetu i još niste pronašli put do Mene. Pokušavam spasiti svakoga, bacam uže za spašavanje svima, ali hoćete li ga uzeti, ovisi o vama, jer vas ne mogu prisiliti na to. Ali duhovna nevolja nalaže (diktira) da zemaljska nevolja dođe na vas… Jer ne znate što znači kada doživite kraj u ovoj nevolji… Vi vidite samo svijet, posežete za njegovim dobrima i ne shvaćate da vam stopala dodiruju rub ponora… A ako vas želim povući nazad od toga, onda vas mora snaći nevolja koja vas tjera da se osvrnete oko sebe… A kada tada zakoračite unazad, kada vidite ponor i pobjegnete od njega, tada je nevolja bila blagoslov za vas. Uostalom, u kratkom vremenu vi ljudi ćete izgubiti sve što posjedujete u zemaljskim vlasništvima jer se suočavate s velikom prekretnicom, duhovnom prekretnicom koja uključuje prolaženje zemaljskih tvorevina. Ali u ovom kratkom vremenu mogli ste steći veliko blago duhovnih dobara koja su vječna. I želim vam pomoći da to postignete kroz teškoće i patnje zbog kojih želja za zemaljskim dobrima umire u vama… Ja Osobno želim ući u vaš krug misli kroz ove teškoće, želim da se ponovno sjetite Mene, vi koji ste Me zaboravili… Želim da se u velikim zemaljskim nevoljama obratite Onome u Koga niste htjeli vjerovati… da ču Ja, vaš Bog i Stvoritelj, biti prepoznat od strane vas kao posljednje utočište ako više ne znate (za) drugi izlaz. I uistinu bih vam olakšao da vjerujete u Mene kroz neobičnu pomoć koju više ne možete opisati kao slučajnost… Ali Ja uvijek mogu koristiti samo takva sredstva pomoći na vama koja vas ne prisiljavaju. Nevolje su nužne i približit će se vama ljudima na najrazličitije načine, ali imaju samo jednu svrhu da vam dopuste da Me pronađete. Jer bilo da vam se obraćam, šaljem li vam glasnike koji vam donose Moju Riječ, da li se Evanđelje naviješta u svijetu i vi ste obaviješteni o Kraju… ništa od toga ne donosi veliku promjenu u razmišljanju onih ljudi koji su robovi svijeta, koji su toliko pod njegovom čarolijom da im se samo njegova dobra čine poželjnima. I moraju se okrenuti od svijeta kroz opipljive zemaljske poteškoće ako još uvijek žele pronaći spas od uništenja. Ove su riječi nerazumljive svim svjetovnim ljudima, jer oni ne znaju da su im duše u nevolji, da su u strašnom stanju zbog činjenice da ih gospodar ovoga svijeta još uvijek ima pod svojom kontrolom i da ne mogu postati slobodni sve dok se ljudsko biće drži svijeta, sve dok se još uvijek ne može odvojiti od njega. Zbog toga ne vide nevolje kao sredstvo spasenja za svoje duše, ali mogu postati zgađeni svijetom i njegovim dobrima ako ih više ne mogu uživati zbog tjelesnih slabosti ili bolesti ili drugih poteškoća, a onda se njihove misli još uvijek mogu kretati u drugom smjeru. Ali sve dok ih svijet iskušava svojim zadovoljstvima i užicima, oni se neće oduprijeti tim iskušenjima i posljednji dani (tj. vrijeme preostalo) do kraja proći će neiskorišteno za vječnost. Ali velike nedaće još uvijek mogu dotaknuti srca, velike nevolje još uvijek mogu otvoriti oči pojedinačnih ljudi i natjerati ih da prepoznaju ustajalost svijeta i njegovih dobara. I blago onome čije srce dopušta da mu se obrate nevolje… Blago onome koji sada može sam oskudijevati za dobrobit svojih bližnjih u potrebi… Jer on se odvraća od puta kojim je krenuo, i opasnost od pada je izbjegnuta… i blagoslovit će nevolje koje su ga spasile od smrti…
AMEN
