Duhovna iskustva 164 (48:44…)

Ponekad sam razmišljao kakvo je stanje duhova kada su zajedno s osobom koja živi svakodnevni život; jer čak sam i ja ponekad sumnjao da postoje duhovi i anđeli oko ljudi kao što su oni bili sa mnom, iz jednostavnog razloga što ih nisam osjetio, uvjeren također iz uobičajenog razloga (a to je) da ih nisam vidio. I doista sam primijetio da je obično njihovo stanje kada su prepušteni sami sebi, kakvo je kada osoba [s kojom su] spava, na različite načine bilo slično snu, dok je kada je osoba bila budna, promijenjeno, ali još uvijek posve drugačije od njihovog stanja kada su sa mnom, o čemu se govori drugdje [207]: Mislim da kada je neka osoba razgovarala ili bila u interakciji sa mnom, to su bila instrumentalna sredstva, na takav način da nisu bili svjesni onoga što su čuli ili vidjeli, kao što su (i sami) priznali. Neposredno nakon verbalne razmjene, kad sam se u sebi/na unutra ogledao u svom duhu, tada kao da su došli sebi i shvatili da su oni postojanja/životi sami po sebi, odvojeni i odvojivi od ljudi.