1. PRVI DIO.
LJUBAV JE ŽIVOT ČOVJEKA.
Čovjek zna da postoji ljubav, ali ne zna što je ljubav. On zna da postoji nešto poput ljubavi iz uobičajenog govora, kao kad se kaže, on me voli, kralj voli svoje podanike, a podanici vole svog kralja, muž voli svoju ženu, majka svoju djecu, i obrnuto; također, ovaj ili onaj voli svoju zemlju, svoje sugrađane, svog susjeda; i isto tako o stvarima koje su apstrahirane od osobe, kao kad se kaže, netko voli ovu ili onu stvar. Ali iako se riječ ljubav tako univerzalno koristi, rijetko tko zna što je ljubav.
I budući da on nije u stanju, kada razmišlja o tome, sebi stvoriti bilo kakvu ideju (mišljenje) o tome, on kaže ili da to nije ništa, ili da je to samo nešto što dolazi od vida, sluha, dodira ili interakcije s drugima, i tako utječe na njega. On nije svjestan da je ljubav njegov život; ne samo opći život cijelog njegova tijela, i opći život svih njegovih misli, nego i život svih njihovih pojedinosti.
Razborit čovjek to može uočiti kada se kaže: Ako uklonite naklonost koja je iz ljubavi, možete li išta misliti ili učiniti? Ne hlade li se misli, govor i djelovanje u onoj mjeri u kojoj se hladi naklonost koja proizlazi iz ljubavi? I ne zagrijavaju li se u mjeri u kojoj se zagrijava ova naklonost? Ali to razborit čovjek opaža jednostavno promatrajući da je to tako, a ne iz bilo kakvog znanja da je ljubav život čovjeka.
2.Što je čovjekov život, nitko ne zna ako ne zna da je to ljubav. Ako se to ne zna, jedna osoba može vjerovati da čovjekov život nije ništa drugo nego opažanje osjetilima i djelovanje, a druga da je to samo razmišljanje; a ipak je misao prvi učinak života, a osjet i djelovanje su drugi učinak života.
Za misao se ovdje kaže da je prvi učinak života, ali postoji misao koja je unutarnja i više unutarnja, također izvanjska i više izvanjska. Ono što je zapravo prvi učinak života je najdublja misao, a to je percepcija ciljeva. Ali o svemu ovome poslije, kada se budu razmatrali stupnjevi života.
3.Neka ideja o ljubavi, kao životu čovjeka, može se dobiti od sunčeve topline u svijetu. Dobro je poznato da je ova toplina zajednički život sve vegetacije na zemlji. Jer zahvaljujući toplini, koja dolazi u proljeće, biljke svih vrsta izdižu se iz zemlje, kite se lišćem, potom cvjetovima i konačno plodovima, i tako, na neki način, žive.
Ali kad u doba jeseni i zime toplina nestane, biljke gube te znakove života i one venu. Tako je i s ljubavlju u čovjeku; jer toplina i ljubav su međusobno podudarni. Stoga je i ljubav topla.
