1419. ‘I uzveličat ću tvoje ime.’ (Postanak 12:2) Da to označava slavu, očito je bez objašnjenja. U prirodnom značenju, “stvaranjem imena”, i “slavom”, naznačava se nešto ovozemaljsko (svjetovno); a u duhovnom značenju, nešto nebesko. Ovo nebesko nije težiti biti najveći, već biti najmanji, u služenju svima; kao što je Sam Gospodar rekao u Mateju:

Matej 20:26-28

26 Među vama neka ne bude tako! Nego tko među vama hoće da bude velik, taj neka bude vaš sluga,

27 i tko među vama hoće da bude prvi, taj neka bude vaš sluga!

28 Tako ni Sin čovječji nije došao, da mu služe, nego da služi i da život svoj dadne u otkup za mnoge.

Marko 10:44-45

44 I tko hoće da bude prvi među vama, taj neka bude svima sluga!

45 I Sin čovječji nije došao, da mu služe, nego da služi i da dadne život svoj u otkup za mnoge.

Nebesko je od Ljubavi ne željeti samo svoj (živjeti za sebe), već pripadati svima (živjeti za druge); tako da želimo dati drugima sve što je naše vlastito; u ovome se sastoji suština nebeske Ljubavi. Gospodar, Koji je sama Ljubav, ili suština i život Ljubavi sviju na nebesima, želi dati ljudskom rodu sve stvari koje su Njegove; što je označeno Njegovom izjavom da je Sin Čovječji došao da svoj život da kao otkupninu za mnoge.

Iz ovoga je očito da se u duhovnom značenju “ime” i “slava” potpuno razlikuju od onoga što su u prirodnom značenju. Stoga su na nebu svi odbačeni koji žele postati veliki i najveći; jer to je suprotno suštini i životu nebeske Ljubavi, koji su od Gospodara. Otuda je također da ništa nije više protivno nebeskoj Ljubavi od ljubavi prema sebi. Što se tiče tih stvari, pogledajte što je povezano s gore navedenim iskustvom (br. 450, 452, 952).