Razumijevanje razloga prvobitnog stvaranja

[1] Pisar je rekao: “Ali kako ti vragovi mogu postati svjesni toga? Mogu li vidjeti ovu Zemlju i nas ljude, kao i ono što radimo?”

[2] Rekao sam: “O da, ali samo ono što je slično njima. Kažem ti: također se i zli strvinari brzo okupljaju tamo gdje postoji dobar zalogaj.

[3] Ja Sam znam od vječnosti što je potrebno da od jedne misli iz Mene napravim slobodno biće, i to s potpunom pobožnom neovisnošću. Stoga sam Ja jedini koji znam što je nužno za potpuno postizanje ovog najvišeg djela. Tiče li se smrti, suda, ljudskog bića ili anđela: u Mojim je očima sve ovo za postizanje glavnog cilja Moje Ljubavi i mudrosti jedno te isto. Jer, znate, Vječni uvijek ima dovoljno vremena za to. Sigurno je David rekao da je 1.000 godina za Boga jedva jedan dan (Psalam 90:4), ali kažem tebi koji si sada Moj pisar i prijatelj: 1.000 puta 1.000 godina za Mene je jedva jedan trenutak.

[4] Gledaj, vi postojite u ovom trenutku, a brojna vremena bezbrojnih stvaranja poput ovih već su završena iza nas prema prirodnom redoslijedu. Kako biste Me mogli kriviti što sam dopustio da ste se vi rodili tek sada u ovo najskorije vrijeme? I dalje, kakav bi Mi prijekor mogli uputiti oni kojima ću dopustiti da se rode nakon eona dugih vremena i vječnosti?

[5] Jer Ja sam Gospodar nad Svojim vječnim mislima i idejama i mogu ih dovesti u samosvjestan život kad god poželim. Jer Ja vječno nisam pod nikakvim zakonom, jer sam od pra-vječnosti Ja Sam zakon. I tako, u moralnim pitanjima mogu donijeti zakon koji dolazi samo od Mene i koji leži u Mojoj volji, kako i kad god Ja to želim učiniti iz Svoje Ljubavi i Svoje mudrosti.

[6] Tko još osim Mene to može predvidjeti? I tko Me može prisiliti i natjerati Me da djelujem, osim Ja sam Sebe iz Svog vječnog reda?

[7] Moja vječna potpuna slobodna volja je zakon nad Mojim mislima i idejama koje uistinu od vječnosti imaju samo svoje vidljivo postojanje u Meni. Međutim, ako bi mi prema Mojoj Ljubavi bilo drago da ih dovedem do čvrstog i neovisnog postojanja, tada Moja mudrost postavlja Moju volju kao zakon nad Mojim mislima i idejama, a zatim ove postaju stvarnosti, kao da su izvan Moga Bića. Nadalje, one moraju i dalje postojati kao vanjske neovisne stvarnosti dok god Moja Ljubav i mudrost dopuštaju Mojoj volji kao zakonu svih zakona da vlada stručno i učinkovito nad njima.

[8] I gledaj, tako je i opstanak vragova zakon koji je u njih postavljen, pored još uvijek osobne slobodne volje. Sve dok me ne žele priznati kao Onoga koji sam bio od vječnosti, još uvijek Jesam i vječno Ću biti, dotle se Moj zakon prisile također neće odmaknuti od njih, jer ako bih Ja oduzeo Moj zakon prisile, tada bi njihovom neovisnom postojanju došao kraj.

[9] Ako jedno već neovisno postojeće biće poboljša svoj život iz svoje slobodne volje sada ili tek nakon za vas nezamislivo jako dugog vremena, i okrene se Kraljevstvu istine, Meni je svejedno. I zbog toga Ja neću promijeniti Svoj vječni red ni za dlaku. No, onaj tko želi drugačije može i to učiniti, jer su mu za to dana sva sredstva.

[10] Budući da sam vam sada naznačio gdje su prebivališta zlih i zlonamjernih duša – koji su zapravo osobni vragovi – trebali biste ih izbjegavati kad se i dalje osjećate prilično slabo, jer na takvim mjestima još uvijek postoji opasnost za onoga koji je slab. Onaj tko se izloži opasnosti dok je još slab, također će lako propasti ili barem neće lako pobjeći bez da mu se našteti.

[11] Stoga, pripazite da ne biste žudjeli sve nečiste i nezrele stvari ovoga svijeta, jer ste sada već na posljednjoj stepenici završetka unutarnjeg života, i sve to je već iza vas. Težite uvijek ići naprijed, a ne više prema onome nezrelom što ostaje iza vas. Tada ćete lako i brzo postići pravi životni cilj i više nećete osjećati želju da se još jednom osvrnete na ono nezrelo što ostaje iza vas. Jeste li to sada svi dobro razumjeli?”

[12] Pisar je rekao: “Gospodaru i Učitelju, i ovo nam je sada postalo jasno, a s tim u vezi sada znamo što možemo očekivati. Ali, među ljudima postoji još toliko priviđenja (utvara) o kojima još uvijek nemamo puno jasnoće. Tako, na primjer, i sam znam za nekoliko starih utvrda i starih kuća u zemlji Židova koje možda već nekoliko stoljeća više nisu naseljene ljudima. Ta su mjesta često toliko strašno opsjednuta da se nijedno ljudsko biće – ma koliko hrabro ono bilo – ne bi usudilo približiti se, čak ni iz velike daljine. I teško onome tko bi se – možda slučajno ili iz neznanja o toj užasnoj situaciji – približio takvim mjestima, jer će ta osoba biti jako zahvaćena (ščepana). A ako bi netko namjerno otišao na takvo mjesto, njemu će biti još puno gore. Pa sad, takva mjesta, koja zapravo nisu tako rijetka, već dugi niz godina nije posjetio ni jedan veliki grešnik, ni jedan ni drugi. Pa opet, nitko ih ne može posjetiti. Koji je smisao svega toga?”

[13] Rekao sam: “O moj prijatelju, nije uvijek ono što misliš, već uglavnom nešto puno drugačije. Neka su takve zloglasne utvrde i farme okružene skupinom hrabrih vojnika, tada te uvjeravam da će se zbog toga tvoje inače toliko opasne utvare povući na takav način da niti jedan vojnik ni najmanje neće primijetiti njihovo eventualno postojanje.

[14] Iako, tu i tamo postoje mjesta na kojima žive duše ljudi koji su davno umrli, a povremeno privlače pažnju susrećući ljude na ovaj ili onaj način. To su duše koje su tijekom svog fizičkog života bile previše zaljubljene u svoj zemaljski posjed, i da bi ga povećale počinjale su mnoge nepravde. Takve duše koje su u isto vrijeme postale vrlo materijalističke, ostaju, dakle, nakon odbacivanja svog tijela na tim mjestima koja su ljubile iznad svega i koja su im bila dragocjena tijekom njihovog fizičkog života, i to često toliko dugo dok se i svaki trag njihovog toliko dragocjenog posjeda nije izgubio. Tek tada dolaze sve više sebi u onostranom, jer u sebi počinju shvaćati da je svo zemaljsko i vremeno vlasništvo i besposličarenje bilo i ostalo isprazna iluzija (varka).

[15] Ali takve duše nikada ne mogu prerasti u previše opipljivu zlobu i njihovo krajnje ograničeno i nemoćno postojanje ne može nikome nanijeti nikakvu moralnu štetu. Naprotiv, činjenica da se povremeno očituju, vrlo dobro djeluje na nevjeru mnogih svjetovnih ljudi, koji zbog toga postaju vjernici i mijenjaju svoj svjetovni život, jer postaju svjesni postojanja duša ljudi nakon tjelesne smrti, koja im se ne čini tako osobito dobrom i blaženom.