106. Posljedice razvrata
[1] Ivan: “Nakon što su naši učenici dobro uvježbani u strpljenju i vrate se sa svoje dužnosti u ovom vanjskom svijetu, obično nakon smrti jedne od njima povjerenih osoba koje su štitili, moraju ostati u njihovoj blizini sve dok ovdje traje prirodno duhovno stanje duše preminule osobe. U trenutku razotkrivanja ili opustošenja kojim je svaki duh jednostavno prepušten sam sebi, vraćaju se duhovnom suncu. Tek odatle odlaze u novu sudbinu. Ali gdje? To je vrlo lako pogoditi kada se uzme u obzir da su naši učenici do sada imali dovoljno prilike praktično promatrati i prepoznati kršenje zakona, prvo kao učenici duhovno, znanstveno, a potom i kao duhovni zaštitnici.
[2] Da nakon ovog shvaćanja postoji još treće, a nakon trećeg četvrto shvaćanje, treba biti jasno svakome tko zna da cilj do kojeg se dolazi sa svakim zlom povlači za sobom i određene posljedice, a samo s tim ciljem da se spozna osnova ili glavni uzrok zla. Jer ako netko još uvijek nije svjestan posljedica grijeha i potpuno ne shvaća uzrok grijeha, tada još uvijek nije toliko slobodan i čvrst da se dovoljno gnuša grijeha. Ali kad jednom shvati da je posljedica rezultat nepromjenjivog zakona i ako prepozna uzrok koji iza nje stoji, tek tada će svojim slobodnim uvidom i svojom voljom u potpunosti postati čvrsti protivnik svakoga zla.
[3] Ali gdje naš učenik mora ići da to shvati? Oni moraju putovati kroz Paklove u pratnji moćnih i vrlo iskusnih duhova, i to od prvog do posljednjeg ili najnižeg. U prvom i u drugom vidimo posljedice zla, a posebno u drugom uzrok zla postaje sve očitiji unutar još uvijek vrlo vidljivih posljedica. Tek u trećem, najnižem Paklu oni spoznaju osnovu ili glavni uzrok svega zla.
[4] Mnogi znaju reći: ‘Posljedica i uzrok dvije su točke kruga koje se spajaju na jednom te istom mjestu, jer nitko neće učiniti nešto a da ne želi ostvariti zacrtani cilj.
[5] Jer ako netko želi na primjer ukrasti nečiji novac, onda ga je ljubav prema novcu i njegova sebičnost potakla na to. To je svakako bio razlog njegovih postupaka. Kad je već ukrao novac, onda je to sigurno rezultat njegovog postupka. Ali to je bio i jest samo inicijalni povod za samo djelo koje je izvršeno.’
[6] Kažem međutim: ako razmatrate stvar s ove točke gledišta, tada će netko samo počiniti izdaju u pogledu vlastitog razumijevanja i time pokazuje da nikada nije razumio unutarnju mudrost. Zato ćemo odmah dati protuprimjer iz kojeg će postati jasno da posljedica i stvarni uzrok postupka mogu biti vrlo različiti.
[7] Prije nego što navedemo primjer, trebali bismo otkriti nekoliko principa koji dolaze iz božanskog reda i u kojima je posljedica svakog djelovanja određena od vječnosti, a u tome uzrok postaje vidljiv u skladu s djelovanjem.
[8] Principi su sljedeći: svako djelovanje ima odgovarajuću posljedicu koju je odredio i odobrio Sam Bog. Ta posljedica je nepromjenjivi sud koji je vezan uz svako djelovanje. Dakle, od Gospodara je određeno da će svako djelo konačno samo sebi suditi.
[9] Međutim, kako se samo Gospodar može smatrati uzrokom svakog dobrog djela, tako vrijedi i za svako loše djelo. Svaki loš postupak ima tako uvijek jedan te isti uzrok. Ovo su doktrine.
[10] Sada ćemo to objasniti primjerima. Uzmimo bludnika[1]. Sve dok je živio činio je neobuzdanu i nemilosrdnu razvratnost[2]. Izvana nitko nije mogao vidjeti posljedice zla na njemu, jer se to ne može uvijek vidjeti na tijelu. Ipak, svojim grešnim postupcima ovaj čovjek je svoj duh u potpunosti snizio na grubu tjelesnu materijalnu ljubav i time materijalno i duhovno rasipao svoje životne snage. Što je još ostalo od njega? Ništa osim života polipa za njegovu dušu. Doći će u onostrano samo sa svojom senzualnom, tjelesnom žudnjom za užitkom. Njegova težnja je ista kao težnja polipa, što znači neprestano žuđenje na vlastiti način. Nema govora o duhovno vođenoj reakciji, jer je tijekom njegova života u tijelu duh bio sjedinjen s osjetilnom dušom i to do posljednje kapi.
[11] Pitanje: Hoće li takva duša u onostranom još uvijek biti dostupna ili sposobna za viši oblik života? Tko stvarno želi znati, neka izvadi polip iz mora i vidi može li ga natjerati da skoči u zrak. Takav zadatak sigurno neće uspjeti, jer čim on pokupi polip iz njegovog blatnog elementa i donese ga na suho mjesto na čistom zraku, polip će ubrzo odumrijeti, smežurati se, propasti i konačno se osušiti i postati ilovasta gruda.
[12] Vidite, to je upravo tako s takvom razvratnom, pohotnom dušom. On je blatni polip koji ima samo jednu želju koja budi život, a to je žudnja za užitkom. Cijela njegova inteligencija usmjerena je ka stjecanju ovog zadovoljstva. Koja je posljedica toga? Ništa osim jadnog i vrlo žaljenja vrijednog stanja same duše, naime da zauvijek ponovno padne u najobičnije i najniže životinjsko stanje. I to je sada upravo ovo stanje koje se zove prvi Pakao. Dakle, ovo je uprvo prirodna posljedica koja je dobivena prema pravednom redu, tako da će se ovim zabranjenim načinom djelovanja duša konačno vratiti u niže, životinjsko stanje iz kojeg ju je Gospodar izveo u ranijim vremenima kroz tolike stupnjeve prema gore do slobodnog ljudskog bića.
[13] Međutim, ovo rezultirajuće stanje Gospodar održava vrlo jadnim s obzirom na žudnju za užitkom, tako da bi se duh koji je još uvijek prisutan u duši mogao sve više i više odvojiti od razvrata. Ovo je jedini postupak kojim takva duša sa svojim duhom još uvijek može biti spašena, jer ako bi duša bila sve više i više hranjena, njena želja bi postala sve jača i tada zauvijek više ne može biti upitno da se duh spasi.
[14] U najgorem slučaju, koja je druga posljedica ovog nužnog tretmana?
[15] Slušajte, budući da je duh takve duše bio potpuno jedno s njom, također se njegova cijela ljubav pretvorila u požudu njegove duše. Sada, ako postane slobodan putem posta duše, bit će uvrijeđen i povrijeđen jer je morao malaksati zbog uskraćivanja hrane kako bi obuzdao vlastitu dušu.
[16] Budući da je uvrijeđen i povrijeđen, duh postaje bijesan i traži naknadu. Ali gdje to može pronaći? U drugom Paklu.
[17] Što je sad ovaj drugi Pakao? Samo posljedica prvog. I ovom posljedicom pravi uzrok prve radnje već postaje vidljiv.
[18] Jer ljutnja nije ništa drugo nego plod pretjeranog samoljublja i to ima svoje korijene u žudnji za vlašću koja je motivacija svakog zla, a njen dom je treći ili najniži Pakao. Kako će se konačno iz drugog Pakla razviti treći Pakao i kako će naši učenici sve to vidjeti i doživjeti u praksi, vidjet ćemo dalje.
[1] Bludnik:
1) Nevjenčana osoba, muško ili žensko, koja ima odnose s drugim spolom;
2) Oženjen muškarac koji ima seksualni odnos s neudanom ženom (preljub).
(Christian Post Dictionary- Kršćanski Rječnik).
[2] Razvratnost: nezakonito prepuštanje seksualnoj požudi.