36. Dobro je od volje, istina je pak od razumijevanja. Iz ljubavi prema dobru u volji proizlazi ljubav prema istini u razumijevanju; iz ljubavi prema istini proizlazi percepcija istine; iz percepcije istine proizlazi misao o istini; a od svih njih zajedno dolazi spoznavanje istine koje se u svom istinskom obliku (smislu) naziva – VJERA. Da je ovo napredak od ljubavi spram dobra prema vjeri, će biti ukazano u raspravi o Božanskoj Ljubavi i Božanskoj Mudrosti.
37. Pošto dobro nije stvarno dobro, kako je bilo rečeno prije, sve dok se ne sjedini sa istinom, slijedi da stvarno (istinsko) dobro prije takvog sjedinjenja ne postoji. Ipak ono neprestano teži k postojanju, te stoga, sa ciljem da bi moglo postojati, žudi za istinama te iste sebi priskrbljuje, jer od njih ono dobija svoju hranu i svoju formu. To je razlog zbog kojeg čovjek ljubi istine u istoj mjeri u kojoj je u dobru, a posljedično tome, u istoj mjeri u kojoj odbacuje zla zato što su grijesi, jer u onoj mjeri u kojoj čovjek odbacuje zla zato što su grijesi u istoj mjeri je on u dobru.
38. U onoj mjeri u kojoj je čovjek u dobru, a iz dobra u ljubavi prema istini, u tolikoj mjeri on ljubi Gospoda, pošto je Gospod sâmo Dobro i sâma Istina. Gospod je stoga sa čovjekom u dobru i istini Ako se istina ljubi iz dobra onda čovjek ljubi Gospoda, drugačije ne. To Gospod naučava u Ivanu:
‘Onaj koji poznaje, i izvršava Moje zapovijedi, taj Me ljubi… Tko Me ne ljubi, izvršava Moje zapovijedi.’ Ivan 14:21, 24.
I na drugom mjestu:
‘Ako budete vršili Moje zapovijedi, ostat ćete u Mojoj ljubavi.’ Ivan 15:10.
Gospodnje odredbe, riječi i zapovijedi su ISTINE.
Više pročitajte na: “IV. U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA…“