363. Drugim riječima, čovjek može činiti dobro koje je uistinu dobro, tj. koje ‘iznutra/u sebi nema ljubavi prema sebi i svijetu koje od njega čine ‘površinsko’ ili ‘licemjerno’ dobro, tj. dobro koje za svoj cilj nema Gospodinovu slavu i dobrobit bližnjeg već neku osobnu korist, tj. čovjekov ugled, zaradu/nagradu, materijalnu korist te društveno promicanje, tek nakon što je ‘prljavština prirodnog čovjeka otklonjena’, tj. tek nakon što je zloća ljubavi prema sebi i svijetu odstranjena (= do tada se svako dobro koje uplivava od Gospodina, reći će E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama – 3147’, u prirodnom čovjeku onečisti, tj. iskvari, izokrene ili pak uguši.’). Dobro koje čovjek tada čini, tj. dobro koje on tek tada prima (= u tom slučaju može primiti) od Gospodina je predstavljeno sa ‘kruhom’ koji u Riječi predstavlja ‘dobro ljubavi’ a u najvišem smislu Gospodina Isusa Krista Jehovu koji je ‘Nebeski kruh’ ili ‘Sâma Ljubav’(vidi Ivan 6:35, 48, 51).
Više pročitajte na: “Abrahamovo sjeme – zajednica svetih“