Bog je Duh, i oni koji Ga obožavaju, moraju Ga obožavati u duhu i u istini (Ivan 4:23, 24)

Bog je Duh, i oni koji Mu se mole (ili ‘koji Mu se klanjaju’) moraju Mu se moliti (ili ‘klanjati’) u duhu i u istini!

A za to (= tu molitvu) nije potrebna ni planina ni ikakav/ikoji hram/crkva (= nije se potrebno penjati ni na planinu niti ići u hram/crkvu), već jedino što je više moguće čisto srce, puno ljubavi i poniznosti. Ako je srce ono što bi trebalo biti, naime posuda za Božju ljubav, posuda prepuna blagosti i poniznosti, onda takvo srce drži/posjeduje cijelu istinu. A gdje je istina, tamo je svjetlo i sloboda, jer svjetlo i istina oslobađaju svako srce. Jednom kada je srce slobodno, cijeli čovjek je također slobodan.

Prema tome, osoba koja voli Boga sa takvim srcem je istinski obožavaoc Boga Oca, i Otac će uvijek čuti/uslišiti njegovu molitvu. On će uzeti u obzir/gledati samo srce svakog čovjeka i neće se obazirati na mjesto (ili ‘neće primjetiti mjesto obožavanja’), koje je poprilično ne-važno, bila to planina ili Jeruzalem, jer Zemlja je Božja svugdje (ili ‘Zemlja svugdje pripada Bogu’). Mislim da ste Me sada trebali razumijeti.  

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/24:13-15’ J.Lorber