XIII

ČOVJEK TREBA ODBACITI OD SEBE ZLA ZATO ŠTO SU GRIJESI,

TE SE BORITI PROTIV NJIH, KAO SAM OD SEBE

101. Božanski je red da čovjek mora djelovati iz svoje slobodne volje u skladu sa vlastitim razumom, pošto je djelovati iz slobodne volje u skladu sa vlastitim razumom, djelovati od sebe samog. A ipak te dvije sposobnosti, Sloboda i Razum, nisu čovjekove (ne pripadaju čovjeku), već su Gospodnje unutar čovjeka; a u onoj mjeri u kojoj je on čovjek one mu se ne oduzimaju, pošto bez njih ne bi mogao biti duhovno obnovljen, jer bez njih se ne bi mogao pokajati, ne bi se mogao boriti protiv zala, te na kraju dati plodove vrijedne pokajanja. Sada, kako je od Gospoda da čovjek posjeduje slobodu i razum, i kako čovjek djeluje od njih, slijedi da on ne djeluje sam od sebe, vec ‘kao’ sam od sebe*.

*Da čovjek ima slobodu od Gospoda se može vidjeti iznad u poglavljima 19-20; a također i u knjizi ‘Nebo i Pakao – 589-603’. Što sloboda jest se može vidjeti u knjizi ‘Novi Jeruzalem i njegova nebeska doktrina – 141-149’, koja je izdana u Londonu, 1758.

102. Gospod ljubi čovjeka, te žudi za time da živi sa njime; ipak, On ga ne može ljubiti i živjeti sa njime ako nije primljen i ako mu ljubav nije uzvraćena, što je jedini mogući uvjet za sjedinjenje. Iz tog razloga Gospod daje čovjeku slobodu i razum, slobodu misliti i željeti kao sam od sebe, te razum u skladu sa onime što može misliti i željeti. Ljubiti nekoga i biti sa njime sjedinjen a da taj isti ne uzvraća tu ljubav (a da ta ljubav nije uzajamna), nije moguće; niti je moguće ući te ostati sa nekime tko tu ljubav ne uzvraća. Pošto su primanje i uzvraćanje u čovjeku od Gospoda, stoga Gospod kaže:

‘Ostanite u Meni, i Ja u vama.’  Ivan 15:4.

‘Onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj rodi mnogo roda.’  Ivan 15:5.

‘U taj dan ćete znati da Sam Ja u Svom Ocu, a vi u Meni, i Ja u vama.’  Ivan 14:20.

Da je Gospod u istinama i dobrima koje čovjek prima, i koje su u njemu, On također naučava:

‘Ako ostanete u Meni, i ako Moje riječi ostanu u vama… Ako držite Moje zapovijedi, ostat ćete u Mojoj ljubavi.’    Ivan 15:7, 10.

‘Onaj koji ima Moje zapovijedi, i izvršava ih, taj Me ljubi… i Ja ću njega ljubiti… i nastanit ću se kod njega.’    Ivan 14:21, 23.

Stoga Gospod boravi u čovjeku u onome što je Njegovo vlastito, a čovjek u onim stvarima koje su od Gospoda, i stoga u Gospodu.

103. Pošto je u čovjeku, od Gospoda, prisutna ta sposobnost uzvratiti ljubav, a dosljedno tome i uzajamnost, Gospod kaže da čovjek mora činiti pokajnička djela, koja nitko ne može činiti osim ‘kao’ sam od sebe:

‘Isus reče: Ako se ne pokajete svi ćete izginuti.’   Luka 13:3, 5.

‘Isus reče: Kraljevstvo Božje je blizu; pokajte se, i vjerujte u Evanđelje.’  Marko 1:14, 15.

‘Isus reče: Ja Sam došao pozvati sve grešnike na pokajanje.’    Luka 5:32.

‘Isus je rekao Crkvama: Pokajte se.’            Otkrovenje 2:5, 16, 21-22; 3:3.

Također je rečeno:

‘Ali oni se nisu pokajali zbog svojih zlodjela.’  Otkrovenje 16:11.

104. Pošto u čovjeku postoji, od Gospoda, mogućnost uzvraćanja, te dosljedno tome uzajamnost, Gospod kaže da čovjek mora vršiti Njegove zapovijedi, a također i da mora davati ploda:

‘Zašto Me zovete Gospode, Gospode, a ne činite ono što vam kažem?’  Luka 6:46-49.

‘Ako znate sve ove stvari, blaženi ste ako ih i činite.’  Ivan 13:17.

‘Vi ste Moji prijatelji, ako činite stvari koje Sam vam zapovjedio.’  Ivan 15:14.

‘Tko god bude činio i naučavao te zapovijedi će se zvati veliki u kraljevstvu nebeskome.’  Matej 5:19.

‘Svaki onaj, dakle, koji čuje ove Moje riječi, i vrši ih, se može usporediti sa mudrim čovjekom.’  Matej 7:24.

‘Donesite, stoga, plodove vrijedne pokajanja.’  Matej 3:8.

‘Dobrim učinite stablo, a i plodove njegove.’   Matej 12:33.

‘Kraljevstvo će se dati narodu koji donosi ploda.’  Matej 21:43.

‘Svako stablo koje ne daje dobrog ploda se posječe, i baci u vatru.’  Matej 7:19.

A također i na mnogim drugim mjestima u Riječi iz čega se vidi da čovjek mora djelovati sam od sebe ali od Gospodnje sile, za koju mora zamoliti. Jer to je djelovati kao od samog sebe.

105. Kako u čovjeku, od Gospoda, postoji ta sposobnost uzvraćanja, a dosljedno tome i uzajamnosti, čovjek će morati priložiti račun za svoja djela, te će mu u skladu sa tim računom biti i plaćeno (njegova nagrada će biti u skladu sa njegovim djelima). Jer Gospod kaže:

‘Sin Čovječji će doći, te će svakome čovjeku dati prema njegovim djelima.’  Matej 16:27.

‘Izaći će iz grobova: oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a oni koji su činili zla, na uskrsnuće u sud.’   Ivan 5:29.

‘Prate ih njihova djela.’  Otkrovenje 14:13.

‘Svaki čovjek je bio suđen prema njegovim djelima.’  Otkrovenje 20:13.

‘Pazite, Ja dolazim i Moja nagrada je sa Mnom, da dam svakom čovjeku prema njegovim djelima.’   Otkrovenje 20:12.

Da u čovjeku kojim slučajem nije bilo mogućnosti uzvraćanja, čovjeka se ne bi moglo kriviti nizašto.

106. Kako u čovjeku postoji mogućnost primanja i uzvraćanja, crkva naučava da se čovjek mora ispitati, priznati svoje grijehe pred Gospodom, te se od njih suzdržavati, i voditi novi život. Može se vidjeti iznad, u poglavljima 3-8, da to naučava svaka crkva u Kršćanskom svijetu.

107. Da čovjek u sebi nije imao mogućnost primanja a također i ‘kao’ vlastitog razmišljanja, ništa ne bi moglo biti rečeno o vjeri, jer ni vjera se ne začinje u čovjeku. Bez te mogućnosti bi čovjek bio poput pljeve na vjetru, te bi stajao kao beživotna lutka sa otvorenim ustima i rukama koje vise uz njegovo tijelo, čekajuci upliv, ne razmišljajući ništa i ne čineći ništa po pitanju onih stvari koje se tiču njegova spasenja. On, uistinu, i ne čini ništa po tom pitanju, ali on odgovara kao sam od sebe. No ove stvari će biti prikazane na jasnijem svjetlu u raspravi o Anđeoskoj Mudrosti.