VIII

U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE SVAKOJAKE VRSTE UBOJSTAVA

ZATO ŠTO SU GRIJESI, U ISTOJ TOJ MJERI ON U SEBI IMA LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU

67. ‘Ubojstva sve vrste’ uključuju neprijateljstva, mržnje i osvete svake vrste, koje u sebi imaju ubilačke namjere, pošto je u njima, poput vatre koja se prikriva u drvu ispod pepela, prikriveno ubojstvo. Paklena vatra u sebi nije ništa drugo, iz čega su proizašle izreke, ‘zapaljen od mržnje’ i ‘gori za osvetom’. To je ono što se podrazumijeva pod ‘ubojstvom’ u prirodnom značenju. Ali u duhovnom značenju, ubojstvo predstavlja svaku metodu ubojstva ili uništavanja čovjekovih duša; a te metode su različite i mnogobrojne. U najuzvišenijem smislu ovih riječi, međutim, ‘ubojstvo’ predstavlja mržnju prema Gospodu. Ove tri vrste ubojstava čine jedno i međusobno su usko povezane, jer osoba koja želi ubiti tijelo jednog čovjeka u ovom svijetu, želi također ubiti i njegovu dušu nakon smrti. Ta osoba također želi ubiti i Gospoda, pošto izgara od bijesa protiv Njega te žudi za time da uprlja Njegovo ime.

68. Ove vrste ubojstava leže sakrivene unutar čovjeka od njegova rođenja, no on ih je od rane mladosti naučio prekriti sa civilnim i moralnim ponašanjem koje je prisiljen pokazivati pred ljudima u svijetu, a u onoj mjeri u kojoj on žudi za počastima i zaradom, u toj istoj mjeri on pazi da se to ne primjeti. Ovakav način života sačinjava njegov vanjski dio, dok te zle požude formiraju njegov unutarnji dio. Takva je u sebi istinska čovjekova priroda. No kako on nakon smrti ostavlja po strani (odbacuje) svoje vanjsko zajedno sa tijelom, te zadržava unutarnje, očigledno je kakav bi on bio vrag ako se ponovno ne formira.

69. Pošto sva gore spomenuta ubojstva, kako je rečeno, leže sakrivena u čovjeku od njegova rođenja, a također i lopovluk svakojake vrste, svakojake laži zajedno sa njihovim požudama (o čemu ćemo govoriti u nastavku teksta), očigledno je da čovjek, u slučaju da Gospod nije osigurao sredstva za njegovo ponovno formiranje, ne bi mogao izbjeći vječno uništenje. Sredstva koja je Gospod osigurao su sljedeća: Da je čovjek rođen u potpunom neznanju; da se on, kad je nanovo rođen, drži u stanju izvanjske nevinosti; nešto poslije u stanju izvanjskog dobročinstva; a nakon toga u stanju izvanjskog prijateljstva; ali u onoj mjeri u kojoj on započne razmišljati iz svoga vlastitog razumijevanja, u toj istoj mjeri je on održavan u određenoj slobodi djelovanja prema tom razumijevanju. To je stanje bilo opisano iznad (pogl. 19), a taj opis ćemo ovdje ponoviti zbog onog što slijedi:

Sve dok čovjek živi u ovom svijetu, on se nalazi između pakla i neba; pakao je ispod njega dok je nebo iznad njega, a on se održava u sredini između neba i pakla te ima slobodu okrenuti se ili prema jednome ili prema drugome; ako se okreće prema paklu onda se okreće od neba, a ako se okrene prema nebu onda se pak okreće od pakla. Ili, što je isto, sve  dok je čovjek u ovom svijetu on stoji između Gospoda i Vraga, te je u slobodi okrenuti se ili jednome ili drugome; ako se okrene prema vragu on se istovremeno okreće od Gospoda; ako se okrene Gospodu on se okreće od vraga. Ili opet, što je isto, sve dok je čovjek u ovom svijetu on se nalazi između dobra i zla, te se održava na slobodi da može birati jedno ili drugo, ako odabere zlo on se okreće od dobra, a ako se okrene prema dobru on odbacuje zlo (vidi također pogl. 20-22).

70. Dakle, pošto su zlo i dobro dvije suprotnosti, baš kao pakao i nebo, ili kao vrag i Gospod, slijedi da će čovjek, u slučaju da odbacuje od sebe zlo zato što je grijeh, ući u dobro koje je suprotnost tome zlu. Dobro koje je suprotno zlu na koje se misli kada kažemo ‘ubojstvo’, je dobro dobročinstva.

71. Pošto su ovo dobro i to zlo suprotnosti, slijedi da se ovo potonje odstranjuje uz pomoć prijašnjeg. Dvije suprotnosti ne mogu postojati jedna pored druge, baš kao što ni pakao i nebo ne mogu postojati jedno pored drugog. Ako bi bili zajedno onda bi postojalo to ‘mlačno’ stanje u svezi kojeg je u Otkrovenju zapisano:

‘Ja znam… da ti nisi ni hladan ni vruć; Bilo bi mi draže da si hladan ili vruć, ali pošto si mlak, ni hladan ni vruć, Ja ću te ispljunuti iz Svojih usta.’   Otkrovenje 3:15, 16.

72. Kada čovjek više nije u zlu ubojstva, već u dobru dobročinstva, onda je sve ono što čini dobro te ljubavi, i stoga dobro djelo. Svećenik koji je u ovakvom dobru čini dobro djelo svaki puta kada naučava i vodi ljude, pošto on djeluje iz ljubavi koja želi spasenje njihovih duša. Sudac koji je u ovakvom dobru čini dobro djelo svaki puta kada odlučuje ili donosi sud, pošto on onda djeluje iz ljubavi prema svojoj zemlji, zajednici i svojim sugrađanima. Isto je i sa trgovcem; ako je on u ovakvoj vrsti dobra, svaka njegova trgovinska izmjena je dobro djelo; u njoj je onda dobročinstvo, a bližnji su njegova zemlja, njegova zajednica, njegovi sugrađani, a također i njegove sluge za čiju se dobrobit on stara kada osigurava samog sebe. I radnik, koji je principjelno u takvom dobru, je također pod utjecajem tog dobra, te pod njegovim utjecajem vjerno radi za sebe i za druge, plašeći se oskudice u koju bi mogao upasti bližnji kao da je njegova vlastita. Razlog zbog kojeg su djela takvih ljudi dobra djela je zbog toga što, u onoj mjeri u kojoj netko odbacuje od sebe zlo, u istoj toj mjeri on čini dobro, prema generalnom zakonu kojeg smo objavili iznad (vidi pogl. 21), a onaj koji odbacuje zlo zato što je grijeh, ne čini dobro od sebe već od Gospoda (pogl. 18-31).

Sasvim drugačiji slučaj je sa osobom koja raznorazne vrste ubojstava, što su neprijateljstva, mržnje, osvete, i mnoge druge, ne smatra grijehom. Bila takva osoba svećenik, sudac, trgovac ili radnik, što god činio u sebi nije dobro djelo, pošto svako njegovo djelo sadržava zlo koje je unutar njega, jer je njegov unutrašnji dio ono što rađa takva djela. Izvanjski dio (onaj koji se vidi u svijetu) može biti dobar, ali samo što se tiče ostalih (za druge), ne i za njega samog.

73. Gospod naučava dobro ljubavi na mnogim mjestima u Riječi. U Mateju ga naučava onime što je rekao u svezi pomirenja sa bližnjim:

‘Ako doneseš svoj dar na oltar, i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred oltarom, idi svojim putem i najprije se pomiri sa svojim bratom, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Budi dobrovoljan prema svom neprijatelju brzo, dok si još sa njime na putu, da te ovaj ne bi predao sucu, a sudac stražaru, i da te ne bace u zatvor. Stvarno ti govorim, nikako nećeš odatle izaći sve dok ne platiš i posljednji novčić.’    Matej 5:23-26.

‘Pomiriti se sa svojim bratom’ znači odbaciti od sebe neprijateljstvo, mržnju i osvetoljubivost; a isto tako je jasno da ih treba odbaciti kao grijeh. Gospod također naučava u Mateju:

‘Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima, u tome je sav Zakon i Proroci.’   Matej 7:12.

I stoga, da čovjek ne bi trebao činiti zlo. On isto to naučava na mnogim drugim mjestima. Gospod isto tako naučava, u Mateju 5:21, 22, kako je nagla ljutnja na brata ili bližnjega, te neprijateljstvo prema njima, isto kao i ubojstvo.