VI
DESET ZAPOVIJEDI NAUČAVAJU KOJA ZLA SU GRIJESI
53. Koja nacija u cijelom svijetu ne zna kako je krasti, počiniti preljub, počiniti ubistvo, te lažno svjedočiti, zlo? Da nacije ovo nisu znale, te da svojim zakonima nisu spriječile da se ova zla počinjavaju, one bi prestale postojati, jer svaka bi zajednica, država ili kraljevstvo bez ovih zakona bila uništena. Nitko ne može pretpostaviti kako je Izraelski narod bio, iznad svih drugih naroda, toliko glup da nije znao kako su ove stvari u sebi zle. Čovjek bi se mogao pitati zašto su onda ovi zakoni, univerzalno poznati po cijelom svijetu, morali biti objavljeni na tako čudesan način sa Planine Sinajske od strane Samog Jehove. No primite k znanju: razlog zbog kojeg su oni bili objavljeni na tako čudesan način je bio da bi ljudi saznali kako ovi zakoni nisu samo civilni i moralni zakoni, već također i duhovni zakoni: te da čovjek koji djeluje sa njima u suprotnosti ne samo da čini zlo svome bližnjemu i svojoj zajednici, već također počinjava grijeh i protiv Boga. Iz toga razloga su ovi zakoni, njihovim objavljivanjem na Planini Sinajskoj od strane Samog Jehove, postali također i zakoni religije; jer očigledno je da sve ono što Jehova Bog zapovijedi, On zapovijedi kao religijski princip, te da isto treba i činiti zbog Njega, a također i zbog čovjeka, da bi se mogao spasiti.
54. Ovi zakoni su bili prvi principi u Riječi, a samim time i prvi principi Crkve koja je trebala biti ustanovljena među Izraelskim narodom. Štoviše, oni su ukratko kompleks svih onih stvari od religije uz čiju pomoć je omogućeno sjedinjenje Gospoda sa čovjekom, i čovjeka sa Gospodom; posljedično tome su oni bili više sveti od bilo čega drugog.
55. Njihova najuzvišenija svetost se može uočiti iz sljedećih okolnosti. Jehova Osobno, to jest, Gospod, je sišao dolje na Planinu Sinaj, u vatri, u pratnji anđela, te objavio te zakone Svojim živim glasom. Ljudi su se pripremali tri dana da bi to mogli vidjeti i čuti. Planina je bila ograđena tako da nitko ne bi prišao bliže i umro. Ni svećenici ni starješine nisu prišli blizu, već jedino Mojsije. Zakoni su bili zapisani na dvije kamene ploče, Božjim prstom. Mojsijevo lice je sjajilo kada ih je s planine donio dolje po drugi puta. Ploče su nakon toga bile položene u kovčeg koji je bio postavljen u najunutarnije svetište šatora. Iznad kovčega je bilo postavljeno pomirilište, iznad kojeg su bili postavljeni zlatni kerubi. Ovo svetište je bilo najsvetija stvar u njihovoj Crkvi, i zvala se Naj-Svetije-Mjesto (Holy of holies). S vanjske strane vela, unutar kojeg je bilo ovo Naj-Svetije-Mjesto, su bile postavljene mnoge stvari koje su reprezentirale nebeske i Crkvene svete stvari, poput zlatnog svijećnjaka sa sedam lampi, zlatnog žrtvenika za paljenice, pozlaćeni stol na kojem je bio prinosni kruh (shew bread) sa zavjesama unaokolo, napravljenim od čistog lana, ljubičastog i crvenog. Svetost ovog cijelog šatora je proizlazila jedino od Zakona koji je bio u kovčegu.
[2] Zbog svetosti šatora, koja je proizlazila iz Zakona u kovčegu, svim ljudima Izraela je bilo zapovjeđeno da se utabore oko njega po određenom redu, prema svojim plemenima, te da marširaju iza njega po određenom redu, dok ga je oblak prekrivao preko dana, a vatra po noći. Zbog svetosti Zakona, i Gospodnje prisutnosti u njemu, je Gospod govorio sa Mojsijem preko pomirilišta među kerubima, zbog čega se kovčeg zvao ‘Jehovino prisustvo’. Dalje, Aronu nije bilo dopušteno ući unutar vela, osim sa žrtvom i tamjanom. Pošto je Zakon bio sâma svetost Crkve, David ga je uveo u Sion. Kasnije je bio postavljen posred Jeruzalemskog hrama gdje je sačinjavao njegovo svetište. Zbog Gospodnje prisutnosti u i oko Zakona su se uz pomoć kovčega činila razna čuda. Tako su Jordanske vode bile podjeljene, i dok je kovčeg odmarao posred rijeke, ljudi su prešli na drugu stranu po suhom tlu. Zidovi Jerihona su pali pošto se kovčeg nosio oko njih. Filistejski bog, Dagon, je pao ispred njega, a poslije je ležao na vratima svoga hrama sa odrezanom glavom. Stanovnici Bet Šemeša, na tisuće njih, je bilo pobijeno zbog njega; pored ostalih čuda. Sve to se dogodilo jedino zbog Gospodnje prisutnosti u Njegovih Deset Riječi, što su odredbe sadržane u Deset Zapovijedi.
56. Takva moć i svetost je počivala u Zakonu zato što je on obuhvaćao sve stvari od religije; pošto se sastojao od dvije ploče, jedne koja je sadržavala sve stvari koje se odnose prema Bogu, i druge, koja je sadržavala sve stvari koje se odnose prema čovjeku. Stoga su odredbe Zakona nazivale Deset Riječi. One su se tako nazivale zato što ‘10’ predstavlja ‘sve’. No, na koji način Zakon obuhvaća sve stvari od religije će biti objašnjeno u poglavlju koje slijedi.
57. Pošto se posredstvom ovog Zakona ostvaruje sjedinjenje između Gospoda i čovjeka te, čovjeka sa Gospodom, on se naziva ‘Savez’, i ‘Svjedočanstvo’, ‘Savez’ zato što sjedinjuje, a ‘Svjedočanstvo’ zato što svjedoči, jer ‘savez’ predstavlja sjedinjenje, a ‘svjedočanstvo’ njegovu ovjeru. Iz tog razloga su bile dvije ploče, jedna za Gospoda a druga za čovjeka. Sjedinjenje ostvaruje Gospod, ali jedino onda kada čovjek čini stvari koje su bile zapisane na njegovoj ploči. Jer Gospod je neprestano prisutan i djelotvoran, te želi ući; ali je čovjekova zadaća da u slobodi koju dobija od Gospoda, otvori; jer Gospod kazuje:
‘Pazi, Ja stojim na vratima i kucam; ako bilo koji čovjek čuje Moj glas, i otvori vrata, Ja ću ući k njemu, i večerati sa njime, i on sa Mnom.’ Otkrovenje 3:20.
58. Na drugoj ploči, koja je za čovjeka, nije rečeno da čovjek mora činiti ovo ili ono dobro, već je rečeno da on ne smije činiti ovo ili ono zlo kao, ‘Ne ubij,’ ‘Ne učini preljuba,’ ‘Ne ukradi,’ ‘Ne svjedoči lažno,’ ‘Ne žudi za imovinom svoga bližnjega.’ Razlog tome je da čovjek ne može sam od sebe učiniti nikakvo dobro, ali kad on ne počinjava (ta) zla, onda on čini dobro, i to ne od sebe već od Gospoda. Da je čovjek u stanju silom Gospodnjom odbaciti zla od sebe, ako preklinje za tu silu, će biti ukazano u nastavku teksta.
59. Ono što je iznad (poglavlje 55) bilo rečeno u svezi proglašavanja, svetosti, i sile Zakona, se može pronaći u slijedećim odlomcima iz Riječi:
Da je Jehova sišao na Planinu Sinaj u vatri, i da se planina tresla i dimila, i da su se čuli gromovi, vidjele munje, zatim gust oblak i zvuk trube, u Izlasku 19:16, 18; Ponovljenom Zakonu 4:11; 5:22-26.
Da su se prije Jehovinog silaska ljudi pripremali i posvećivali u trajanju od tri dana, u Izlasku 19:10, 11, 15.
Da su granice bile postavljene oko Planine da netko ne bi prišao ili dodirnuo njezinu granicu, i umro; a čak ni svećenici nisu smjeli pristupiti, već jedino Mojsije, u Izlasku 19:12, 13, 20-23; 24:1, 2.
Da je Zakon bio objavljen sa Planine Sinajske, u Izlasku 20:2-17; Ponovljenom Zakonu 5:6-21.
Da je Zakon bio zapisan prstom Božjim na dvije ploče od kamena, u Izlasku 31:18; 32:15, 16; Ponovljenom Zakonu 9:10.
Da je Mosijevo lice, kada je po drugi puta spustio te ploče sa planine, sjajilo, u Izlasku 34:29-35.
Da su se ploče čuvale u kovčegu, u Izlasku 25:16; 40:20; Ponovljenom Zakonu 10:5; 1 Kraljevi 8:9.
Da je iznad kovčega bilo postavljeno pomirilište, a iznad njega zlatni kerubi, u Izlasku 25:17-21.
Da kovčeg, zajedno sa pomirilištem i kerubima, sačinjava najunutarnije u šatoru, a da su zlatni svijećnjaci, zlatni oltar sa miomirisnim tamjanom i pozlaćeni stol na kojem su bili prinosni kruhovi, sačinjavali vanjski dio hrama, dok su deset zavjesa od najfinijeg ljubičastog i crvenog lana sačinjavali njegov najizvanjskiji dio, u Izlasku 25:1-do kraja; 26:1-do kraja; 40:17-28.
Da se mjesto na kojem je bio kovčeg zvalo Naj-Svetije-Mjesto, u Izlasku 26:33.
Da se sav Izraelski narod utaborio oko Prebivališta po redu prema njihovim plemenima, te su tako marširali iza njega svako prema svom rodu i porodici, u Brojevima 2:1-do kraja.
Da je nad Prebivalištem bio oblak po danu a vatra po noći, u Izlasku 40:38; Brojevima 9:15-do kraja; 14:14; Ponovljenom Zakonu 1:33.
Da je Gospod govorio sa Mojsijem sa mjesta iznad kovčega, između keruba, u Izlasku 25:22; Brojevima 7:89.
Da je kovčeg, zbog Zakona koji je bio u njemu, bio zvan ‘Jehova-tamo’, jer kada se kovčeg kretao naprijed, Mojsije bi rekao, ‘Ustani, o Jehova’; a kada se odmarao, ‘Vrati se, o Jehova’, u Brojevima 10:35, 36; a vidi također 2 Samuel 6:2; Psalam 132:7, 8.
Da zbog svetosti toga Zakona Aronu nije bilo dozvoljeno ući unutar vela osim sa žrtvom i sa tamjanom, u Levitskom Zakoniku 16:2-14, itd.
Da je kovčeg bio donešen u Sion od strane Davida sa žrtvama i uz povike, u 2 Samuelu 6:1-19.
Da je tom prilikom, Uza, koji je dodirnuo kovčeg, umro, u 2 Samuelu 6:7.
Da je kovčeg bio postavljen posred Jeruzalemskog hrama, gdje je sačinjavao svetište, u 1 Kraljevima 6:19 i dalje. 8:3-9.
Da su zbog Gospodnjeg prisustva i sile u Zakonu koji je bio u kovčegu, vode Jordana bile razdvojene, dok su ljudi, sve dok je kovčeg mirovao posred rijeke, prolazili na drugu stranu po suhom tlu, u Jošui 3:1-17; 4:5-20.
Da su se zidine Jeriha, kada se kovčeg nosio oko njih, srušile, u Jošui 6:1-20.
Da je Dagon, bog Filistejaca, pao na zemlju pred kovčegom, nakon čega je obezglavljen ostao ležati pred vratima hrama, u 1 Samuelu 5:1-4.
Da su zbog kovčega ljudi Bet Šemeša bili pobijeni, i to na tisuće njih, u 1 Samuelu 6:19.
60. Ploče od kamena, na kojima je Zakon bio zapisan, su se zvale ‘Ploče Saveza’, dok je kovčeg zbog njih bio zvan ‘Kovčeg Saveza’, a sâm Zakon se zvao ‘Savez’, kako se može vidjeti u Brojevima 10:33; Ponovljenom Zakonu 4:13, 23; 5:2, 3; 9:9; Jošui 3:11; 1 Kraljevima 8:21; Otkrovenju 11:19; i na mnogim drugim mjestima.
Razlog zbog kojeg se Zakon zvao ‘Savez’ počiva u tome što ‘savez’ predstavlja sjedinjenje; i baš zbog toga je rečeno o Gospodu da će biti:
Savez narodu (Izaija 42:6; 49:8); te se naziva:
Glasnikom saveza (Malahija 3:1); a Njegova krv:
Krvlju saveza (Matej 26:28; Zaharija 9:11; Izlazak 24:4-10).
I zbog toga se Riječ naziva ‘Stari Savez’, i ‘Novi Savez’. Štoviše, u savez se ulazi zbog ljubavi, prijateljstva, druženja, i stoga zbog sjedinjenja.
61. Zapovijedi Zakona se nazivaju Deset Riječi, kako vidimo u Izlasku 24:28 i Ponovljenom Zakonu 4:13; 10:4. One se tako zovu zato što ‘10’ predstavlja ‘sve’, dok ‘riječi’ predstavljaju ‘istine’; tamo, naime, ima više od 10 riječi. Kako ‘10’ predstavlja ‘sve’, stoga je:
Zavjesa u šatoru bilo 10. Izlazak 26:1;
A iz istog razloga je Gospod rekao:
‘Kako je jedan čovjek, koji je trebao ići osvojiti kraljevstvo, zvao desetoricu od svojih slugu, te im je dao 10 funti da sa njima trguju.’ Luka 19:13.
A iz istog razloga je Gospod također,
Usporedio Kraljevstvo nebesko sa deset djevica. Matej 25:1.
Iz istog razloga je također,
Zmaj opisan da ima deset rogova, a na njima deset dijadema. Otkrovenje 12:3.
A na isti način i zvijer koja je izašla iz mora. Otkrovenje 13:1.
I druga zvijer također. Otkrovenje 17:3, 7.
Također i zvijer u Danijelu. Danijel 7:7, 20, 24.
Isto je predstavljeno sa ‘deset’ u Levitskom Zakoniku 26:26, i u Zahariji 8:23, a i na drugim mjestima. To su izvori desetine, pošto ‘deseti dio’ predstavlja nešto od svega.
