I

SVA RELIGIJA SE ODNOSI PREMA ŽIVOTU, A ŽIVOT RELIGIJE JE ČINITI ONO ŠTO JE DOBRO

1. Svatko tko ima bilo kakvu religiju zna i potvrđuje kako će čovjek koji živi dobar život biti spašen, te kako će čovjek koji vodi zao život biti proklet; jer on zna i potvrđuje kako čovjek koji živi ispravno i misli ispravno, ne samo o Bogu već također i o svom bližnjemu; no to nije slučaj sa čovjekom čiji život je u zlu. Čovjekov život je njegova ljubav; a što čovjek voli to on ne samo da čini dobrovoljno već također i misli dobrovoljno. Razlog, stoga, zbog kojeg je bilo rečeno kako je život religije činiti ono što je dobro, je što se činjenje dobra ujedinjuje sa razmišljanjem o dobru; a dok oni u čovjeku ne djeluju kao jedno, oni ne sačinjavaju dio njegova života. Sada slijedi demonstracija ovih stvari.

2. Da je religija od života i da je religijski život činiti ono što je dobro je očigledno svakome tko čita Riječ; on to isto i priznaje za vrijeme čitanja. Riječ sadrži sljedeće proglase (odlomke):

‘Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. Jer velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.’   Matej 5:19-21.

‘Svako stablo, ako ne rađa dobrim plodom, siječe se i baca u oganj. Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.’    Matej 7:19-20.

‘Neće svaki koji Mi govori: ‘Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Moga Oca nebeskoga.’    Matej 5:21.

‘Mnogi će Mi u onaj dan reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali pomoću Tvoga imena, i u Tvoje ime činili mnoga čudesa? A Ja ću im tada prorokovati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od Mene, zlotvori!’            Matej 5:22, 23.

‘Svatko tko čuje ove Moje riječi, i izvršava ih, se može usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću gradi na stijeni; a svatko tko čuje ove Moje riječi, ali ih ne izvršava, se može usporediti sa glupavim čovjekom koji gradi svoju kuću na pijesku.’     Matej 7:24, 26.

‘Isus reče, gledajte, izađe sijač da sije; neko sjeme je palo pored puta, neko pak na kamenito tlo, neko je palo u trnje, a ostalo je palo na dobru zemlju; ono koje je palo na dobru zemlju je onaj koji čuje i razumije Riječ Božju, te rodi i donese rod; jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treći tridesetorostruk. Kada Isus reče ove stvari On zajeca, govoreći, Onaj koji ima uši, neka čuje.’     Matej 13:3-9, 23, 43.

‘Jer Sin Čovječji će doći u slavi Svoga Oca, i onda će platiti svakome prema njegovim djelima.’ Matej 16:27.

‘Kraljevstvo Božje će vam biti oduzeto i dat će se narodu koji će donositi plodove.’   Matej 21:43

‘Kada Sin Čovjecji dođe u Svojoj slavi, u pratnji svih anđela, onda će sjesti na prijestolje Svoje slave. Onda će On reći ovcama na Svojoj desnoj strani, Dođite blagoslovljeni, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripremljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste Mi jesti; bijah žedan, i napojiste Me; bijah putnik, i primiste Me; bijah go, i obukoste Me; bijah bolestan, i pohodiste Me; bijah u tamnici, i dođoste k Meni. Onda će pravednici odgovoriti, Kada smo Te takva vidjeli? A Kralj će im odgovoriti, Uistinu vam kažem, Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove Moje najmanje braće. I Kralj će reći iste te stvari kozama sa Svoje lijeve strane, ali pošto one nisu učinile te stvari, On će reći, Odlazite od Mene, prokleti, u vječnu vatru koja je pripremljena za vraga i njegove anđele.’    Matej 25:31-41.

‘Donesite plodove vrijedne pokajanja jer je već sjekira položena na korijen stablima, stoga će se svako stablo koje ne daje ploda posjeći i baciti u vatru.’    Luka 3:8, 9.

‘Isus reče, Zašto Me zovete Gospode, Gospode, a ne činite stvari koje vam kažem? Svaki koji dođe k Meni, čuje Moje riječi, i vrši ih, je nalik čovjeku koji gradi svoju kuću, i postavi temelje na kamenu; ali onaj koji čuje Moje riječi, ali ih ne vrši, je poput čovjeka koji gradi kuću na zemlji bez temelja.’   Luka 6:46-49.

‘Isus reče, Moja majka i Moja braća su oni koji čuju Riječ Božju i vrše je.’    Luka 8:21.

‘Onda ćete vi početi kucati na vrata govoreći, Gospode, otvori nam; ali On će vam odgovoriti, Ja vas ne poznajem; odlazite od Mene, svi vi što činite zlo!’      Luka 13:25-27.

‘U ovome se sastoji sud: svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su njihova djela bila zla; svaki onaj koji čini zlo mrzi svjetlo, da se njegova djela ne bi prekoravala, ali onaj koji čini istinu dolazi na svjetlo, tako da bi se očitovalo kako su njegova djela učinjena u Bogu.’  Ivan 3:19-21.

‘I doći će, oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a oni što su činili zlo, na uskrsnuće – u prokletstvo (na sud).’    Ivan 5:29.

‘Vi znate da Bog ne čuje grešnike; ali ako čovjek obožava Boga, i vrši Njegovu volju, njega uslišava.’   Ivan 9:31.

‘Ako znate ove stvari, blago vama (blaženi ste) ako ih činite.’   Ivan 13:17.

‘Onaj koji ima (poznaje) Moje zapovijedi, i vrši ih, taj Me ljubi i Ja ću njega ljubiti i objaviti mu samog Sebe, i Mi ćemo doći k njemu i nastaniti se. Onaj koji Me ne voli taj ne vrši Moje riječi.’   Ivan 14:21-24.

‘Isus reče, Ja Sam istinska vinova loza, a Moj Otac je vinogradar; svaku granu na Meni koja ne daje ploda on odstrani a onu koja daje ploda, pročišćava, da bi mogla dati još više.’     Ivan 15:1, 2.

‘Moj Otac će se proslaviti ako date mnogo ploda i pokažete se Moji učenici.’   Ivan 15:8.

‘Vi ste Moji prijatelji ako činite što sam vam zapovijedio; Ja Sam vas odabrao, tako da bi mogli dati ploda, i da vaš plod ostane.’   Ivan 15:14,16

‘Gospod je rekao Ivanu, Anđelu Crkve u Efezu napiši: Znam tvoja djela; Ovo imam protiv tebe, ostavio si svoju prvu ljubav; pokaj se, i vrši svoja prva djela, jer ću u protivnom ukloniti tvoj svijećnjak sa njegova položaja.’   Otkrovenje 2:1, 2, 4, 5.

‘Anđelu Crkve u Smirni napiši: Ja poznam tvoja djela.’  Otkrovenje 2:8, 9.

‘Anđelu Crkve u Pergamu napiši: Ja poznam tvoja djela, pokaj se.’   Otkrovenje 2:12-16.

‘Anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Ja poznam tvoja djela i tvoje dobročinstvo, znam da su tvoja zadnja djela brojnija nego prijašnja.’   Otkrovenje 2:18, 19

‘Anđelu Crkve u Sardisu napiši: Ja poznam tvoja djela, kažu da si živ, ali si u stvari mrtav; Nisam pronašao tvoja djela savršenima pred Bogom: pokaj se.’  Otkrovenje 3:1-3.

‘Anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Ja poznam tvoja djela.’  Otkrovenje 3:7, 8.

‘Anđelu Crkve u Laodiceji napiši: Ja poznam tvoja djela; pokaj se.’  Otkrovenje 3:14, 15, 19.

‘Začuh glas s neba kako govori, Piši, blagoslovljeni su od sada oni koji umiru u Gospodu; da, reče Duh, neka počinu od svog napora, jer ih prate njihova djela.’   Otkrovenje 14:13.

‘I druga knjiga je bila otvorena, što je knjiga života, i mrtvi su bili suđeni po onome što je bilo zapisano u knjigama, svaki prema svojim djelima.’    Otkrovenje 20:12, 13.

‘Pazi, Ja dolazim brzo, i nosim sa sobom Svoju nagradu, da dam svakome prema njegovim djelima.’   Otkrovenje 22:12.

Isto tako u Starom Testamentu:

‘Plati im po njihovom radu, prema djelima ruku njihovih.’    Jeremija 25:14.

‘Jehova, čije oči bdiju nad svim putevima ljudskim, da naplati svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih.’   Jeremija 32:19.

‘Kaznit ću ga prema njegovim putima, nagradit ću ga prema njegovim djelima.’    Hosea 4:9.

‘Jehova nad vojskama je učinio sa nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putevima i našim djelima.’    Zaharija 1:6.

‘Držite sve Moje odredbe, i sve Moje sudove, tako da ih vršite.’   Levitski Zakonik 19:37; 20:8; 22:31.

‘Blaženstvo ako vrše zapovijedi; prokletstvo ako ih ne vrše.’   Levitski Zakonik 26:4-46.

‘Sinovima Izraela je bilo zapovjeđeno da za sebe naprave rese na rubovima svoje odjeće, tako da bi mogli zapamtiti sve Jehovine zapovijedi, tako da ih vrše.’     Brojevi 15:38, 39.

I na tisuće drugih mjesta. Da su djela ono što čovjeka čini pripadnikom Crkve, te da je on spašen u skladu sa njima, je Gospod također naučavao i u svojim poredbama, od kojih mnoge uključuju izjave kako će oni koji čine dobro biti prihvaćeni, a oni koji čine ono što je zlo, odbačeni. Kao u poredbama u svezi,

Domaćina u vinogradu (Matej 21:33-44);

Smokve koja nije davala ploda (Luka 13:6-9);

Talenata, funti, sa kojima su morali trgovati (Matej 25:14-31; Luka 19:13-25);

Samarijancu koji je previo rane čovjeku kojeg su istukli (ranili) pljačkaši (Luka 10:30-37);

Bogataša i siromašnog Lazara (Luka 16:19-31);

Deset djevica (Matej 25:1-12).

3. Svatko tko ima religiju zna i potvrđuje kako će svaki čovjek koji vodi dobar život biti spašen, a kako će svaki onaj koji vodi zao život biti proklet. To je zbog sjedinjenja neba sa čovjekom koji iz Riječi zna kako postoji Bog, kako postoje nebo i pakao, i kako postoji život nakon smrti; kao posljedica toga proizlazi ova generalna percepcija. Stoga je iz doktrine Atanasijevog Vjerovanja u svezi Trojstva, koja je prihvaćena u cijelom Kršćanskom svijetu, općenito potvrđeno i ono što je rečeno u zaključku, naime:

‘Isus Krist, Koji je patio zbog našeg spasenja, je uskrsnuo u nebo, i sjedi sa desne strane Svemogućeg Oca, odakle će doći suditi žive i mrtve; i onda će oni koji su činili dobro ući u vječni život, a oni koji su činili zlo u vječnu vatru.’

4. A ipak postoje mnoge Kršćanske Crkve koje naučavaju da samo vjera spašava čovjeka, a ne ikakvo dobro života, ili dobra djela; oni dodaju, također, kako zlo od života, ili zla djela, ne osuđuju na pakao one koji su opravdani samo sa vjerom, pošto su oni u Bogu i u Njegovoj milosti. No, uistinu je značajno da, iako naučavaju takve doktrine, oni ipak priznaju, zbog generalne percepcije koju imaju iz neba, da su oni koji žive dobro spašeni, a da su oni koji žive opakim životom prokleti. Da oni to ipak priznaju je očigledno iz Liturgijskih Uvjeravanja* koja se čitaju u crkvama ispred ljudi koji prisustvuju sakramentu ‘Svete Večere’ ne samo u Engleskoj, već također i u Njemačkoj, Švedskoj i Danskoj. Vrlo dobro se zna kako u ovim kraljevstvima postoje neki koji naučavaju spasenje samo sa vjerom. Uvjeravanje koje se čita u Engleskoj pred ljudima koji dođu na sakrament ‘Svete Večere’ je ovakvo:

*Exhortation je pripremljen govor koji se čita na mjestima obožavanja; taj govor za svoj cilj ima uvjeravanje, upozoravanje i opominjanje vjernika u svezi njihova ponašanja; drugim riječima, ovo uvjeravanje naučava kakav model ponašanja crkva smatra visokovrijednim.

5. ‘Način i sredstva uz pomoć kojih se može postati dostojnim sudionikom tog Svetog Stola su, prvo, preispitati vaše živote kao i razgovore u ogledalu Božanskih Zapovijedi, i gdje god primjetite kako ste sagriješili, bilo voljom, riječju ili djelom, tamo se trebate pokajati nad tim svojim grijehom zažaliti, i priznati svoje grijehe Svemogućem Bogu, sa iskrenom idejom da promijenite svoj život; a ako primjetite da vaši grijesi nisu samo protiv Boga, već i protiv vašeg bližnjega, onda se sa njime trebate pomiriti, i biti spremni pružiti nadoknadu kao i zadovoljštinu, i to najviše koliko je to u vašoj moći, za svu štetu i zlo koje ste učinili bilo kome, te istovremeno biti spremni oprostiti drugima koji su protiv vas sagriješili, kako bi i vama Bog mogao oprostiti grijehe; jer u protivnom primanje Svete Pričesti neće učiniti ništa drugo do povećati vaše prokletstvo. Stoga, ako je itko od vas bogohulnik, ako kleveće ili prezire Njegovu Riječ, ako je preljubnik, ili pak zlonamjeran i zavistan, ili učesnik bilo kojeg drugog teškog grijeha, neka se pokaje zbog svojih grijeha, ili neka ne dolazi pred Sveti Stol, da ne bi nakon uzimanja Svetog Sakramenta vrag ušao u njega, kako je ušao u Judu, te ga napunio sa svim nepravednostima (zloćama), uništavajući mu tako i tijelo i dušu.’

6. Na Latinskom ta propovijed zvuči ovako:

Haec est via et hoc est medium, ut quis fiat dignus particeps Sanctae Cenae: primarium est, ut exploret suae vitae facta et commercia secundum normam praeceptorum Dei; et in quibuscunque animadvertit se offendisse voluntate aut loquela aut facto, tunc deploret vitiosam suam naturam, et confessionem faciat coram omnipotente Deo, cum pleno proposito emendandi vitam. Et si animadvertit offensas tales esse, ut non modo sint contra Deum, sed etiam contra proximum, tunc reconciliabit se illi, et promptus erit ad restitutionem et satisfactionem ex omni potentia sua, propter injurias et mala alicui facta; et similiter promptus erit ad remittendum aliis offensas, quemadmodum vult ut offensae suae remittantur a Deo: alioquin receptio Sanctae Communionis non facit nisi quam aggravet damnationem. Quapropter si quis vestrum est blasphemator Dei, obtrectator aut sugillator Verbi Ipsius, aut adulter, aut in malitia vel in malevolentia, aut in aliquo alio enormi crimine, paenitentiam a peccatis age; si non, ad Sanctam Cenam ne accedas; alioquin post receptionem ejus Diabolus intraturus est in te, sicut intravit in Judam, et impleturus te omni iniquitate, et destructurus et corpus et animam.

7. Bilo mi je omogućeno (dozvoljeno) pitati neke ljude iz Engleskog svećenstva koji su propovijedali spasenje samo sa vjerom, što je bilo učinjeno u duhovnom svijetu, da li su za vrijeme čitanja tog Uvjeravanja u svojim crkvama, u kojem se ne spominje vjera, vjerovali da je to uistinu tako, naime, da će, ako bilo koji čovjek učini neko zlo i ako se zbog njega ne pokaje, vrag ući u njega, kako je ušao u Judu, te uništiti i njegovo tijelo i njegovu dušu? Oni su na to odgovorili da u stanju u kojem su bili za vrijeme čitanja Uvjeravanja oni nisu ni znali ni mislili drugačije nego da su te stvari ono što sačinjava religiju. Kada su, međutim, sastavljali svoje propovijedi ili razgovore te iste činili atraktivnijima za druge ljude, oni nisu mislili na taj način, pošto su tada mislili o vjeri kao o jedinom sredstvu za spasenje, i o dobru života (dobrim djelima) kao o moralnoj pripomoći u promicanju javnog dobra. No oni su se ipak složili kako su imali generalnu percepciju kako će onaj koji živi dobro biti spašen, a onaj koji živi opakim životom proklet; a oni su imali tu percepciju kada njima nije dominirao proprium*.

*U djelima E.Swedenborga Latinska riječ ‘proprium’ naznačava ‘ono što je čovjeku vlastito ili svojstveno, tj. ono što izvire iz ljubavi prema sebi samome i ponosa vlastite inteligencije.

8. Razlog zbog kojeg se sva religija (sve u religiji) odnosi prema životu je, zato što svatko nakon smrti živi svoj vlastiti život. Jer život svakog čovjeka (nakon smrti) ostaje isti kakav je bio i u svijetu, i ne mijenja se; kako zao život ne može biti promijenjen u dobar život, niti dobar život u zao život, pošto su oni suprotnosti, a pretvaranje u suprotnost je jednako uništenju; i stoga, pošto su oni suprotnosti, dobar život se naziva ‘život’, a zao život se naziva ‘smrt’. Iz toga proizlazi da se religija odnosi prema životu, i da je život religije činiti ono što je dobro. Da je čovjek nakon smrti onakav kakav mu je bio život u ovom svijetu, može se vidjeti u djelu ‘Nebo i Pakao – 470-484’.