Kako je Bog mogao poslati uništavajuću poplavu na Zemlju i kako je mogao uništiti stanovnike Sodome i Gomore?
[1] Čovjeku za život na ovoj zemlji ne treba puno, ali ljudska oholost/arogancija, lijenost/nehat, ponos, sebičnost i žudnja za moći imaju užasno velike potrebe ali i pored toga nisu nikad zadovoljeni. Počevši sa Adamom pa sve do Noe, djeca sa visina (= ljudi koji su živjeli u planinama) nisu nikad ratovala pošto su njihove potrebe bile vrlo male, i nitko nije želio biti bolji od svog brata. Ali u nizinama (= među ljudima koji su živjeli u dolinama), u srcu i umu slijepi ljudi su, vanjštine/pojave radi, dozvolili/omogućili svojim učiteljima i vođama previše moći i snage, što je život sa malim potrebama koje se lako zadovoljavaju privelo kraju. Jer raskoš ima velik i nezasitan stomak. A nikad zadovoljni ljudi koji vole raskoš su se, zbog svojih pretjeranih zahtjeva, širili sve dalje i dalje, izazivajući/budeći na taj način zavist, ljubomoru i neraspoloženje što je rezultiralo svađom, razdorom i ratom. Snažniji je odnio pobjedu (ili ‘postao pobjednik’), zagospodarivši nad onima koji su bili slabiji tjerajući ih da rade za njega i da mu budu podređeni. Sve to je bila posljedica svjetovne kulture na zemlji, zaljubljenosti u raskoš i odatle proizlazeće oholosti. Ja vam govorim: jaram koji vam Ja polažem na vratove je nježan, i breme koje vam nudim za nošenje je lagano poput perca u usporedbi sa onim što sada nosite iz dana u dan. Kako se od duše pod takvim teškim brigama može očekivati da pronađe išta vremena da učini nešto također i za pro-buđivanje Božjeg duha unutar nje? Da, vaše duše i duše milijuna ljudi više ni ne znaju da su nosioci Božanskog/Božjeg duha. Prema tome ste vi, zajedno sa vašim podređenima/subjektima, mrtvi i (kao takvi) uistinu Sotonska djeca.
[2] Oni (= takva vrsta ljudi) čak optužuju Boga i govore: ‘Kako je Bog mogao poslati na Zemlju poplavu koja je sve opustošila, i kako (je mogao) uništiti stanovnike Sodome i Gomore?’ Oh, od toga ništa lakše! Jer zašto dopustiti da se nakićene i sa životom obdarene gomile (chunks) mesa, čije (ili ‘kojima’) su duše toliko zalutale/zastranile od Božjeg reda da je u njima, zahvaljujući njihovoj pretjeranoj brizi za tijelom, nestao čak i najmanji tračak samo-svjesnosti, i dalje (= još duže) unaokolo skrivaju u tlu (= u smislu ‘iskopati jazbinu u tlu’) zemlje. Da, jednom kada takvo stanje prevlada među ljudima, čovjek prestaje biti čovjek. On je tada samo životinja sa instinktivnim razumom/razmišljanjem i privremeno sasvim nesposoban za bilo kakvo daljnje usavršavanje duše i duha. Prema tome, takvo tijelo/meso se mora ubiti/usmrtiti i onda propasti/istruliti, uključujući i previše (velikim dijelom) inkarniranu dušu (= misli se na dušu koja je previše zašla u meso, u tjelesno/materijalno), tako da se možda nakon mnogih tisuća godina duša oslobođena sve inkarnacije može ponovno uputiti cestom koja vodi prema njezinom samo-razvitku i samo-odlučivanju, ili na ovoj zemlji ili na drugoj. Jer jednom kada ljudska duša više nije samo-svjesna (= svjesna sebe same), zaboravljajući (pri tome) što je i kakve kvalitete ima, Bog nema drugog izbora već iznova započeti stari postupak uništavanja/istrebljivanja ljudskih tijela sa lica Zemlje.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/11:3, 5-8, 10, 12, 13, 12:1, 3, 5’ J.Lorber