Oče NAŠ!
(Bogo-Čovjek 90-150)
90. Vratimo se sad na trenutak uvodnoj riječi (vidi 1-17) te kroz prizmu do sada rečenog ponovno razmislimo o ‘totalnom/potpunom jedinstvu između ljudskog i Božanskog, razmislimo o veličanstvenoj doktrini/istini koja naučava/otkriva kako je Bog, Vrhunsko Svemoguće Biće, Stvoritelj i Održavatelj duhovnog i materijalnog stvaranja/svemira, u sebi ČOVJEK, i kako smo mi, ljudi, ali dobro shvati ti što čitaš, svi mi ljudi, bez obzira kojoj religiji/vjeroispovijesti pripadali (bez obzira na boju kože), koji smo iz Njegova krila proizašli, Njegova (buduća) djeca i samim time (određeni da postanemo) Bogovi‘.
91. Kada je Gospodin, propovijedajući na Maslinskoj gori (Matej 5-7-o poglavlje), objavio praktična ‘uputstva’ [‘U toj propovijedi sam Ja postavio ideal za duhovno superiornog čovjeka dokazavši Svojim vlastitim primjerom/načinom života da čovjek može živjeti na taj način, samo ako hoće!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Gospodinove Propovijedi – 31’ G.Mayerhofer] za sve one koji će na svoja leđa ‘uzeti križ’ odricanja od onoga što im je ponajviše vlastito (Matej 10:37; ‘otac’ & ‘majka’ predstavljaju ono od čega je prirodni čovjek sastavljen, ono što mu tako reći sačinjava život, a to su ljubav prema sebi i proizlazeće požude i strasti, od čega je sastavljena njegova volja/otac, te ponos prema vlastitoj inteligenciji sa proizlazećim neistinostima i pričinama/iluzijama, od čega je konstruirano njegovo razumijevanje/majka), za sve one koji su, prepoznavši u Njemu voljenoga Oca, okrenuli leđa ovom svijetu i svim njegovim varavim bogatstvima te ponizno krenuli za Njegovim primjerom kroz trnovite i uske puteve najvećeg opraštanja, blagosti i samilosti, pokazujući se tako uistinu dostojni svojeg nebeskog Roditelja [Matej 10:38; ‘Bog sâm je svjetlo; a vječna ljubav u tom svjetlu je vječni život i Otac. Uistinu, uistinu vam govorim, Ja sam jedini istinski Otac, a vi ste svi Moja djeca ako Me prepoznate kao svoga Oca! Ali onome koji Me ne prepozna kao svoga Oca – i to sa svim svojim srcem -, Ja ću biti ono što sam i kamenu, imenom, vječni sudac, Bog & Stvoritelj. Moja snaga, moć & sila su beskrajne – tako govori Bog o Sebi -, tko Mi se može & tko Mi se hoće suprotstaviti? Ali Otac grli Svoju djecu, skrivajući od njihovih prestrašenih očiju svemogućeg Boga, tako da mogu posegnuti za Njime u svojim srcima i slijediti Njegov istinski Očev poziv. Pazite, Ja Osobno (govori Gospodin Isus Krist Jehova) sam Otac i zovem vas da Me slijedite! I zato nemojte oklijevati, vi Moja mala dječice, nego Me slijedite, jer Ja sam uistinu sveti i najdraži Otac sviju vas! Poslušajte, i slijedite Me. Amen, Amen, Amen.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/51:22-29’ J.Lorber], On je istovremeno objavio i molitvu (Matej 6:9-15), molitvu koja je u sebi i otkrovenje (o Bogu/Sebi), i put (do Njega), i savez/sjedinjenje (sa Njim), i svjedočanstvo (o tome da li su čovjekova djela u Bogu ili ne), i koja po Njegovim vlastitim riječima obuhvaća ‘cjelokupno čovjekovo hodočašće na ovoj Zemlji, baš kao i svih 10 Zapovijedi, uključujući i Gospodinova dva velika zakona ljubavi (zakoni o kojima je riječ su zakon ljubavi prema Bogu i bližnjem; vidi Matej 22:36-40; Marko 12:29-31).’ feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 21’ G.Mayerhofer
92. Već prva riječ te molitve, Kršćanske molitve, – OČE!, ukazuje na znakovitu, ogromnu razliku u odnosu/prisnosti između Boga i čovjeka kakve ne pronalazimo skoro ni u jednoj drugoj religiji ili religijskoj praksi u/na svijetu [izuzetak je Hinduizam u kojem postoji ‘Avatar’ ili ‘potpuno Božansko utjelovljenje u čovjeku’, tj. ‘Bogo-Čovjek’; prema Hinduizmu se tim/takvim utjelovljenjem Apsolutno Božanstvo ‘spušta’ do čovjeka (Bog tako reći postaje ‘vidljiv’ i ‘opipljiv’) tako da bi čovjek spoznao/uvidio odakle dolazi i do kojih visina se mora/može ‘uzdignuti’, tj. da bi spoznao kako je i on sam Bog; u Hinduizmu se naučava: ‘Kada čovjek dođe na svijet, prva riječ koju izgovori je ‘Koham, Koham’ ili ‘Tko sam ja?’ On bi se i dalje neprestano trebao pitati ovo pitanje sve dok ne spozna/shvati svoj istinski identitet (svoju istinsku osobnost). On bi trebao spoznati svoju istinsku prirodu i, prije nego napusti svijet, uzviknuti/izjaviti, ‘Soham, Soham’ ili ‘Ja sam Bog’)], pošto vjernici koji zazivaju Boga na takav jedan način premošćuju onaj velik i jeziv bezdan između Boga i čovjeka (prisutan u onih religija u kojima se, naravno prema trenutnoj kvaliteti njihovih vjernika, štuje nevidljivo, neobuhvatno, nedohvatno i nedodirljivo Božanstvo na visinama, Kojem se čovjek u najvećem strahopoštovanju mora klanjati do zemlje, i Koje ne-rijetko poput okrutnog i tvrdog Suca vlada nad Svojim stvaranjem i svim onim što je u njemu sadržano) omogućavajući Mu (tako) da za nas postane ono što je oduvijek i bio, brižni i voljeni Otac, čovjek kao i mi, jedan od nas, sa nama i u radosti i u tuzi/patnjama [ova svjesnost (misli se na svjesnost o tome da je Bog Čovjek, a čovjek, kao Njegovo dijete, Bog) karakterizira/je karakteristična za vjernika Novog Jeruzalema].
93. Ta tko je od ljudi, a pogotovo od ondašnjih Židova koji su vjerovali (a nemali broj i dan danas vjeruje) kako čovjek ne može vidjeti Boga i ostati živ (Izlazak 33:18-23) ikad mogao zamisliti i tko će u današnje vrijeme [kad kažem ‘današnje’ vrijeme pri tome ne mislim samo na ortodoksne Židove već i na sve ‘prirodne’ ljude širom svijeta (koje takvi Židovi reprezentiraju) čija kvaliteta im ne dozvoljava da štuju Boga na drugi način do kao ‘nedohvatnost’] povjerovati (Izaija 53:1-12!!) da se Jehova od vječnosti, Jedini Bog i Stvoritelj, nama, a preko nas Istinskih Kršćana i svim ostalim ljudima/narodima u/na svijetu (Matej 24:14; Marko 13:10), objavio kao Otac, da nam se objavio u vidljivoj i ‘opipljivoj’ formi Isusa Krista, Koji je ČOVJEK isto KAO I MI, doduše BESKRAJNO SAVRŠEN ČOVJEK, u svoj Svojoj uzvišenosti, blagosti i neograničenoj milosti.
94. ‘Gledaj, ti si ranije u svom valjanom/dobrom govoru izjavio kako je ovaj siromah ovdje (ne zaboravite da je Gospodin ‘razočarao’ Židove koji su čekali kralja/mesiju sveg u zlatu, moćnog i silnog, koji će ih osloboditi Rimskog jarma te im pokoriti sva ostala kraljevstva na svijetu; njima ‘siromašni i skromni tesarev sin’, koji im je umjesto zemaljskog kraljevstva nudio nebesko, i nije bio baš po volji, te nikako nisu mogli prihvatiti da je u tom ‘tijelu’, u takvom obličju, ‘sakriven’ Jehova, veliki i strašan Bog, Bog nad svim bogovima o kojem ih je Mojsije, prema njihovoj trenutnoj kvaliteti obaviještavao i kojeg ni jedan od ljudi ne može vidjeti u Njegovoj slavi i ostati živ), istinski, jedini Bog i Stvoritelj neba i zemlje, isti Bog i Stvoritelj svih stvari Kojeg smo mi upoznali kroz tvoju braću i kojeg je Farak (mi čitamo ‘Mojsije’) jednom propovijedao (Matej 28:18).
95. To mi ne možemo vidjeti i razumjeti a prema tome ni povjerovati (‘jer čovjek’, riječ je E.Swedenborga, ‘ne može vjerovati u ono što ne razumije’). Jer Farak je naučavao/govorio ljudima o beskonačnom Bogu (ili ‘naučavao ljude da upoznaju beskonačnog Boga’), Koji sa Svojom desnom rukom obuhvaća nebo i zemlju a sa Svojom lijevom rukom doseže do tamo gdje sâmo Njegovo Biće nema kraja.
96. Nadalje je naučavao/govorio: Bog je Duh i kao takav sveprisutan poput vječne, beskonačne misli koju ni jedno stvorenje (= stvoreno biće) ne može promatrati/gledati/opaziti jer je beskonačna.
97. Veliki učitelj je naučavao dalje: Zbog svoje prirođene beskonačnosti Bog je također i neopisivo svet; stoga, ništa Mu se ne može približiti a, pošto On jedini može Sebe (u)gledati/promatrati, On obitava/živi u zauvijek nepristupačnom svjetlu.
98. Ako sada usporediš ovo Farakovo (mi čitamo ‘Mojsijevo’) učenje, koje je kao takvo vrijedno Boga, sa ovim siromahom koji bi prema tvojem ranijem govoru trebao biti baš taj uzvišeni Farakov Bog, kako onda On izgleda?
99. (Gospodin na to odgovara) Farak vas je naučavao da upoznate jednog nepristupačnog Boga i njegovo učenje je bilo sasvim ispravno/apsolutno pravedno; jer u tom vremenu (!) je Bog neba i zemlje za vas bio nepristupačan/nedohvatan, pošto bi vas tada/u tom vremenu i hijena posramila što se tiče ljubavi.
100. Uistinu, samo nekoliko mjeseci je prošlo od kada sam iz Svoje velike milosti, a spontano pod Meduhedom i Sihinom, odveo vašu djecu jer se u njima počela ukazivati/pojavljivati sićušna iskrica ljubavi. Ja sam ih izvukao sa Svojom desnom rukom da ta mala iskrica uskoro ne bi bila uništena u ovoj dubini ove baruštine.
101. I gledajte, Ja sam vodio Sihina u pustinju dajući mu tamo hijenu kao učitelja, dao sam ga podučiti kroz lava, onda kroz medvjeda, tigra i vuka; jer u to vrijeme su te divlje životinje imale u sebi više ljubavi i obzira nego čovjek. Pošto je čovjekovo srce bilo takvo prije samo nekoliko mjeseci, kakvo li je tek bilo prije nekoliko stoljeća u doba Faraka?
102. Vi ćete reći: ‘Mi znamo da do Lameha ljudska krv nikad nije bila prolivena; prema tome, ljudi mora da su bili bolji.’
103. Da, reći ću ti Ja, oni jesu bili bolji; međutim, ne kao slobodni ljudi, već jedino kao ljudi pod sudom koji su jedino mogli djelovati u skladu sa Mojom svemogućom voljom. Oni su na taj način bili prisiljeni djelovati i njihova akcija nije bila rezultat njihove slobodne volje već djelo Moje svemoći. Ali sa očima svoga srca, da ne bi bili uništeni/da ne bi propali (!), oni su morali vidjeti Boga kao neosjetljivog Suca.
104. Kada su ljudi vršili zapovijedi vječnoga Suca iz najvećeg straha pred Njime, Ja sam se sažalio nad ljudima i oslobodio ih. I gledajte, tek što su oni, zarobljenici Moje moći, bili oslobođeni, – sve su divlje životinje pobjegle pred njima; jer su one u oslobođenim ljudima vidjele samo zmije otrovnice.’
105. Ovo sam Ja vidio od vječnosti; ali Ja sam također znao Moje vrijeme i znao sam – a itekako dobro znam i sada – zašto plodonosnoj kiši mora prethoditi oluja. I činim što činim, znajući zašto. Ali tko od Mene može zahtjevati da mu položim račun zbog toga? A ako on to i zatraži, da li ću mu ga Ja dati?
106. Gledajte, tako je bilo a tako je i sada. A kako će biti od sada na dalje? Ja to jako dobro znam; a da li ću vam reći? – Ne, vi Me nikada ne možete na to natjerati/nagovoriti; jer Ja sam zauvijek slobodan i činim ono što Me je volja činiti!
107. Danas ću učiniti da za vas zemlja bude bijela dok će sutra sve oko vas biti crno; jer Ja sam Gospodar i nitko Mi ne može reći što da činim.
108. Vi sumnjate u Mene jer sam siromašan ovdje. Stvarno vam govorim, Gospodin i Bog nije siromašan; niti sam Ja. Ali Gospodin vam je ukazao milost i učinio vas slobodnima tako da može postati vaš voljeni Otac; a Otac je iz Svoje velike ljubavi dao sve sa ciljem da bi vas pridobio kao (Svoju) djecu, i stoga/zbog toga je On onakav kakvog Ga vidite ispred sebe.
109. Ne vjerujte Mi, već Me volite, i prepoznat ćete Me kao istinskog Oca. Ljubav će izliječiti i uništiti sve vaše sumnje. Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/256:3-7; 2/257:7-21’ J.Lorber
110. Način na koji ljudi/vjernici vide Boga i kako Mu se obraćaju stoga u potpunosti ovisi o njihovom trenutnom stupnju evolucije duhovne svijesti, tj. o njihovoj relativnoj kvaliteti ljubavi i iz nje proizlazećoj mudrosti/percepciji.
111. Tome u prilog [da Ga svako biće spoznaje u skladu s njegovom trenutnom kvalitetom & percepcijom (bez obzira da li govorimo o jednom čovjeku ili pak o narodu/ima), te da svatko iskušava jedini život (jer u Bogu je život/ljubav, samo u Njemu, a mi istoga/istu primamo/oblikujemo u skladu s našom kvalitetom) i posljedična blaženstva baš u skladu sa svojom kvalitetom ljubavi i proizlazeće mudrosti], naš Nebeski Otac, Isus Krist Jehova, naučava slijedeće:
112. ‘Ali Ja vam govorim da se Ja tako pojavljujem (appear) (ili ‘Ja tako izgledam’) siromašan samo siromašnima, ali beskonačno bogat bogatima. Vi ste bili siromašni u vašim srcima, pošto je malo ljubavi obitavalo u njima, tako da sam se Ja vama mogao prikazati jedino kao siromah (ili ‘tako da sam Ja vama mogao izgledati jedino kao siromašan i) u najvećoj potrebi/oskudici, baš kakvoga ste Me vi nosili/imali u vašim srcima.
113. Jer siromašna je bila vaša spoznaja i siromašna vaša ljubav; prema tome, Ja sam se u svoj istini mogao pojaviti pred vama (ili ‘Ja sam vama mogao izgledati jedino’) samo onako kako ste vi u vašim srcima bili raspoloženi (disposed) prema Meni (= jer svaki čovjek vidi i percipira, osjeća i voli svijet i sve ono što je u njemu i iznad njega, prema svojoj kvaliteti ljubavi i mudrosti, tako mu se svijet pričinjava).
114. Da ste bili bogati, zaista, vi bi Me ugledali kao bogatoga! Jer Ja sam siromašan siromašnima, bogat bogatima, samilostan (merciful) samilosnima, blag (gentle) onima koji su blagi, mek (mild) prema onima koji su meki, pravedan pravednima, pun milosti (grace) onima koji žude za svjetlom, najdraži Otac onima koji Me vole, silan silnima, jak jakima, Sudac sucima, Život živima, smrt onima koji su mrtvi, Vatra vatri, Oluja oluji, Bijes bijesu, Sud sudu, Nebo za nebesa, Stvoritelj za stvorena bića, Otac za djecu, Bog mudrima, a istinskoj braći Sam čak Ja Osobno istinski Brat!
115. Stoga Ja sam sve u svima/svemu! Čovjek Me vidi u skladu sa prirodom svog vlastitog srca; i Ja se čovjeku nikad neću prikazati u drugačijem obliku od onog kakvog Me on vizualizirao/zamislio (ili ‘sebi predočio’) u svom vlastitom srcu. Jer nitko nema snagu a ni životnu silu u sebi do one sa kojom sam ga Ja obdario/ospskrbio (= koju dobija od Gospodina Koji je, kako rekosmo, sâm život i izvor svega životnoga); ali zbog čovjekove neovisnosti Ja sam mu iz Sebe također dao i potpuno slobodnu volju te sam učinio da sve te vitalne sile budu subjektom njegove slobodne volje koja je kao takva, kao drugi Bog, potpuno odvojena od Moje temeljne/fundamentalne Božanske volje. Ali baš kao što je volja slobodna, također su i njezina ljubav i onda sva njezina spoznaja slobodne.
116. Zašto sam Ja čovjeka udesio/aranžirao na ovaj način? – Zato što sam ga postavio da bude Moja savršena replika (perfect image) da bi se onda pored Mene razvijao neovisno (= koji mora sam od sebe postati ono za što je stvoren & predodređen), što hoće reći, oblikovati Me u sebi prema svojoj vlastitoj mjeri, baš kao što sam i Ja njega na početku oblikovao prema Svojoj mjeri.
117. Tako Me čovjek formira/oblikuje u sebi prema vlastitoj mjeri, no on često iskrivljuje/deformira (distorts) bazičnu/osnovnu mjeru koju sam mu dao tako da ovo ‘novo stvaranje’ u čovjeku ne naliči ni najmanje Mojoj originalnoj/početnoj mjeri (ideji/obliku).
118. Zato Me jedna osoba formira, zauvijek vječnu Ljubav, u suca, druga u Boga osvete, treća u raskalašenika (wanton), četvrta u jedinog mudraca, peta u nesmještenu vječnu svemoć, šesta u sudbinu, sedma u vladara svjetova, osma u čudovišno uzvišenog velikog kralja koji je Gospodar nad nebom i zemljom, deveta u vatreni bijes, deseta u vječnu, beskrajnu energiju, jedanaesta Me zakopava u materiju – a dvanaesta čak u svoj trbuh!
119. Stoga Me jedan formira u ovo a jedan u ono; no samo nekolicina su se dovoljno potrudili i formirali Me u svojim srcima kao svetog i vječno i zauvijek najvoljenijeg Oca.
120. Sada slušajte, Moja mala dječice! Pošto čovjek ne može i neće živjeti vječno na ovoj Zemlji, i morat će jednoga dana ostaviti iza sebe ovu prljavu podlogu, ubrzo će postati očigledno u što Me je i kako sa svojim duhom formirao u vremenu njegova boravka na Zemlji.
121. Onda će samo oni doći k Ocu koji će Ga donijeti sa sobom dobro-oblikovanog u svojim srcima, i samo oni će biti u stanju ugledati istinsko praiskonsko lice vječnoga Oca.
122. Kako (ili ‘na koji način’) su Me svi drugi pogrešno/krivo formirali u sebi (u smislu, ‘osim kao voljenog Oca’), tako će Me na taj način imati i ubuduće, i ljubav će vjerno pronaći ljubav, milost – milost, mudrost – mudrost, bijes – bijes, sudac – suca, sud – sud, smrt – smrt, vatra – vatru, pakao – pakao, i tako dalje (mi čitamo: ‘što smo napravili sa mjerom ljubavi i mudrosti koju nam je Gospodin dao, to će nas čekati u vječnosti’).
123. Vi ste svi bili siromašni stoga Sam vam Ja došao siromašan, jer siromašan Sam bio u vama; postanite bogati u ljubavi prema Meni i svoj svojoj braći i sestrama, i Ja ću biti bogat u vama!
124. A kada onda dođete k Meni, pronaći ćete izuzetno bogatoga Oca; a kada vam Ja budem dolazio, Ja vam neću doći kao osoba koja nema ništa svoje (pauper), već također kao izuzetno bogat Otac.
125. Jer zaista, Ja vam svima kažem: Nema ni jednoga koji nije pozvan s Moje strane (= svi su ljudi predodređeni da budu/postanu Božja djeca i da uživaju rajska blaženstva), ipak, ponovno vam svima govorim: U budućnosti ni jedan od onih koji su pozvani neće doći u Moje krilo (bosom) ako ne dođe sam od sebe u svoj ljubavi i poniznosti te kao takav u svome srcu bude svjedočio za Mene da Sam Ja njegov Otac!
126. Uistinu, svima vam govorim: Tko god Me ne prizna u svome srcu/kroz svoju ljubav (through his heart) kao svoga Oca – što znači, jedinog, istinskog Oca -, neće doći u Moja njedra/zagrljaj (vidi Dodatak – 1 ovog podsubjekta, ‘Za istinsko Bogoštovlje je nužan odnos Otac-dijete’)!
127. Ali kada zazivate: ‘Oče’, zazivajte u svome srcu, u poniznosti, ljubavi i svoj istini koja izvire iz nje, i Ja ću vas čuti/saslušati.
128. Međutim, koji će od vas djece cijelo vrijeme zazivati: ‘Gospodine, Gospodine, Bože sve pravednosti, Bože milosti, Bože ljubavi i samilosti!’, iako ga Ja neću odbiti i oduzeti mu život, – ipak, bit će mu jako teško da ikad dosegne ovu točku najblaženijeg i najslobodnijeg života.
129. Jer Bog ne može biti prigrljen (embraced) i, zahvaljujući Svojoj beskrajnoj univerzalnoj svetosti, Gospodin sve pravednosti ne može nikad dopustiti da Mu se tako pristupi (= takav pristup), već jedino Otac, Koji u Svojoj beskrajnoj ljubavi prema Svojoj djeci sve obuhvaća, omogućavajući im i ohrabrujući ih da Mu pristupe u potpunosti, i u duhu čak neopisivo više intimno nego ih vidite ovdje, tako da bi zauvijek uživali na Njegovu Očevu srcu sve ono što je Očevo.
130. Dobro obratite pažnju na sve ovo u svim Vremenima koja će doći (Times of times), da jedino Otac ima život i daje život; i Otac jedini je vječni život u Bogu. Sam Bog nije život. On je samo Očevo svjetlo, baš kao što je Otac jedini život u Njegovom svjetlu. Niti Gospodin ima život; već je život jedino Očev, – jer Gospodin je samo Očeva beskrajna moć, koja je zauvijek jedino Njegova.
131. Stoga, tko god se ne okrene u potpunosti Ocu, on u svoj istini neće doći k Ocu; a onaj koji ne dođe k Ocu će percipirati u sebi jako malo života! Jer postoji beskrajna razlika između života i života!
132. Kamen je također živ, ta/jer ovdje je; postojanje i život su jedna te ista stvar, – jer sav dani život je neprestani konflikt/sukob između dvije sile, jedne koja teži destrukciji/uništenju i druge koja teži očuvanju; ali ni jedna od njih ne može pronaći željeno stanje mira/počinka – osim u Meni, Ocu.
133. Stoga, i kamen je također živ; ali koja, za vas, nezamisliva razlika postoji između života jednoga kamena i života jedne male mikroskopske mušice (mite), – a koja razlika ako bi taj život usporedili sa životom u ljubavi usavršenog, najblaženijeg i najslobodnijeg anđeoskog duha!
134. Prema tome, svi će imati život također i u Bogu i u Gospodinu; ali jedini istinski život u potpunoj samo-svjesnosti je jedino u Ocu, a u usporedbi sa takvim/tim životom sav drugi život je ništa drugo nego smrt.
135. Dobro na ovo obratite pažnju, svi vi, i okrenite se ka Ocu ako želite za sebe postići istinski život.
136. Enoch i Lamech, obratite pažnju (= pobrinite se) da i vaša djeca čuju ovu lekciju; jer ona je istinska, živa škola prema vječnom životu. Stoga podučavajte ljude i djecu, učite ih da u/s-poznaju Oca, ne Suca, i Zemlja će biti očišćena od Sučeva prokletstva.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/259:5-19; 2/46:2-13; 2/259:20’ J.Lorber
137. ‘Ali što u stvari znači DOĆI/PRIĆI K OCU [u ‘prostorima’ gdje je ‘Bog sveprisutan’ i gdje ‘pomicanje’ označava ‘promjenu u kvaliteti ljubavi i mudrosti’, u svijetu gdje ‘primicanje’ znači ‘otvaranje kapija našeg srca tako da Nebeski Kralj može ući u svoj Svojoj slavi (Psalam 24:7,9) i napraviti Svoje obitavalište u nama?!’], trebao bi se čovjek zapitati (vidi 131), tko su i kakvi su oni ljudi koji u sebi ‘imaju Očev život’ (isto je reći ‘imaju u sebi Očev život’ ili ‘On se nastanio u njima’; Otkrovenje 21:3)?
138. Da bi na to pitanje zadovoljavajuće odgovorili, obratimo pažnju na ono što nas uči i što nam otkriva ‘druga’ riječ Gospodinove molitve, riječ ‘NAŠ’.
139. Ta riječ nam ukazuje/otkriva (ili ‘nas naučava’) kako bi temeljni/osnovni princip našeg života i djelovanja na ovoj Zemlji, koje bi (djelovanje) moralo biti po uzoru na život i djelo Gospodina Isusa Krista Jehove, našega Vječnoga Oca, trebalo biti SVEOPĆE ZAJEDNIŠTVO, ‘uzajamna’ ili nesebična ljubav prema bližnjem kakve obično nalazimo u članova najbliže porodice (koje nazivamo ‘svojima’!!), ljubav u kojoj i kroz koju je, jedino kroz nju, moguće ispunjenje naše svete sudbine (‘sudbina’ ovdje obuhvaća naše nasljedstvo na koje polažemo pravo kao Božja djeca, te sva iz njega proizlazeća stanja blaženstva & mira) kao i opravdanje našega života na ovoj Zemlji [‘Standard kojeg Sam postavio kao jedini vodeći princip ljudskog života je ljubav prema bližnjem/milosrdnost/dobročinstvo & opraštanje. Samo pod ovom zastavom i samo sa ovom sveobuhvatnom ljubavlju, sa kojom Ja, kao Bog & Stvoritelj brinem/držim sva Svoja stvorena bića, samo sa tom ljubavlju vi ljudi možete postati stanovnici duhovnog kraljevstva, stanovnici Moga neba!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Gospodinove Propovijedi – 31’ G.Mayerhofer; vidi Ivan 15:9-17].
140. Zar nam nije sâm Gospodin i naš Vječni Otac ukazao kako Mu možemo i moramo pristupati svakoga dana, ne, svakoga sata i trenutka ovog kratkotrajnog pripremnog perioda/života na Zemlji, kada je rekao: ‘Jer bijah gladan, i (ne) dadoste Mi jesti; bijah žedan, i (ne) dadoste Mi piti; bijah putnik, i (ne) primiste Me; go, i (ne) obukoste Me, bolestan i u tamnici i (ne) pohodiste Me. Tada će Mu (i) oni reći; Gospodine kada Te vidjesmo gladna, ili žedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo Ti u pomoć? On će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, (ni) Meni (ni)ste učinili koliko (ni)ste učinili jednomu od ovih najmanjih!’ Matej 25:34-45
141. ‘Božansko ljudsko’, koje je Naš Vječni Otac došao proslaviti u liku Isusa Krista nije, kako to uzvikuje W.Blake, samo Gospodinovo prirodno tijelo, već je ‘Božansko ljudsko’ i Njegova cijela ‘obitelj’, cjelokupno čovječanstvo, SVI SU LJUDI NAŠA BRAĆA ILI SESTRE, SVI SU ONI ČLANOVI ISTE OBITELJI (ova spoznaja, ako je emotivne prirode, uistinu mijenja naš odnos prema svijetu koji nas okružuje!) pošto su svi ljudi, ne samo jedan, stvoreni na Božju sliku i priliku, svi u sebi nose iskru Boga živoga, svi se ovim ili onim putem Njemu vraćaju (najbolje što mogu i umiju) i svi su (vidi Psalam 82:6), uostalom, pozvani da budu djeca Božja, tj. Bogovi. Utjelovljenje stoga nije bilo i neće biti samo u jednom već u svakom tijelu u svima, u cijelom čovječanstvu, i zato se Jehova Koji …
| …. stoji na Žrtvenim Kapijama, pojavljuje kao uplakano Dijete na Kapijama Rođenja posred Nebesa. |
| … maleno uplakano dijete koje se odražava Mnogostruko u ogledalu Enitharmona ..’ (‘Enitharmon’ = ogledalo prirodnog svijeta’) |
| …. stood in the Gates of the Victim, & he appeared A weeping Infant in the Gates of Birth in the midst of Heaven. |
| … a little weeping infant pale reflected Multitudinous in the Looking Glass of Enitharmon …’ |
W.Blake ‘Jeruzalem’* |
*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na: www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)
142. Svakog dana nam sâm Gospodin, naš Otac, prilazi u liku ‘prokletih’ i ‘odbačenih’, živi među nama u liku ‘gladnih ljubavi’ i ‘žednih mudrosti’, u liku ‘slijepih/preplavljenih neistinama’ i ‘gluhih/porobljenih sa zlim strastima’ (= ‘onih čija je volja gluha na glas ljubavi & istine’), a mi umjesto da ‘Ga’ prigrlimo ‘Očevom ljubavlju’, brižnom i samilosnom, postajući tako kao i On, upoznajući Ga na jedini mogući način, kroz ljubav, mi okrećemo glavu od ‘Njega/njih’ (= nemamo vremena!!), toliko zasljepljeni u našem samoljublju da u jadnoj braći i sestrama ne pronalazimo nikakve ‘koristi’ za sebe. Svakoga dana, ne, svakog trenutka u danu imamo priliku otkupiti naše prevelike grijehe, opraštajući, pomažući, su-osjećajući sa patnjom bližnjeg u nevolji i potrebi, sa siromahom na cesti i sa očajanjem zlog i bijesnog čovjeka, no naša srca su otvrdla, mi ih sudimo i odbacujemo, odbacujući tako Gospodina i Njegovu Očinsku ljubav, stvarajući tako od ovog svijeta sudnicu a od svoga srca, ispunjenog prezirom i ohološću, razbojničko leglo ili jamu mrtvačku.
143. U svakom od naše ‘proklete’ braće i sestara živi Gospodin [‘Taj potomak Kaina sam Ja, sada živ i vidljiv među vama! Ja sam Onaj Kojeg ste prije zvali ‘Ocem’ bez da ste imali prava na to i Ja, Kainov potomak/prokletnik vam sada dajem aktivno pravo da budete Moja djeca, pošto Sam Ja vaš jedini istinski Otac.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/85:7-9’ J.Lorber], i pati (!), mi Ga svakodnevno možemo gledati i dodirnuti, da, mi možemo osjećati Njegovu bol i razmišljati o Njegovim mukama, možemo sa Njime jecati ili se pak smijati. I tek tada, tek kada u svoj svojoj poniznosti budemo primili pod svoj krov (čitaj: ‘u naše srce’) takvu braću i takve sestre (odbačene i prezrene), kada naše srce bude plamtilo ispunjeno sa Njegovom nesebičnom ljubavlju, tada uistinu ‘molimo’ Njegovu molitvu (vidi Dodatak – 2 ovog podsubjekta, ‘Aktivna ljubav prema Bogu i bližnjem – (o)življeni OČE NAŠ’), tada postajemo istinska djeca Božja, postajemo JEDNO sa OCEM i, – Bogovi.
144. To je ‘Novi savez’ (Jeremija 31:31-34) kojeg je Gospodin objavio sa Svojim dolaskom, i svatko tko se bude njega držao, svatko tko postigne takvu ljubav, postići će i sinovstvo, jer, ‘onaj koji postigne ljubav postiže i sinovstvo, pošto su ljubav i sinovstvo jedna te ista stvar, i samo tada Ga mi sa punim pravom možemo zazivati ‘Oče’, baš kao što će On tada reći: ‘Moja draga djeco’! To je savez koji je Gospodin napravio i koji će trajati u vječnost. Tko god ostane u tom savezu/tko se bude držao toga saveza, njemu će Gospodin biti Otac a on će biti Njegovo dijete. Tko god se pridruži ovom savezu će jako brzo postići sinovstvo. No onaj koji napusti/odbaci ovaj savez, također napušta/ostavlja i Gospodina i gubi sinovstvo sve dok ostane odvojen od ovog svetog Saveza.‘ feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/85:10-13’ J.Lorber
145. Više puta sam rekao i sada ponovno govorim, odbacujući, ne mareći za Božji život u svakom od naših nesretnih braće i sestara (= gledajući samo na sebe), uništavamo vlastiti život i vlastitu sreću, jer ‘odbacivši bližnjeg odbacili smo Gospodina (1 Ivanova 3:10-17; 4:7-21!), a odbacivši Njega odbacujemo svu sreću, blagoslov & mir (Mudre Izreke 14:21; 19:17; 21:13) jer, kako to W.Blake, moj brat po maču, divno ukazuje: ‘Lice Božje je …
| …u ljubavima i suzama braće, sestara, sinova, očeva i prijatelja koje ako čovjek zanemari, prestaje živjeti.’ |
| ‘In loves and tears of brothers, sisters, sons, fathers and friends Which if Man ceases to behold, he ceases to exist.’ |
W.Blake ‘Jeruzalem’* |
*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na: www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)
146. Samo kada osjećamo patnju našeg bližnjega onako kako ju je osjećao Gospodin dok se usprkos zlu koje su Mu (u)činili molio za njih (Luka 23:34), mi Mu pristupamo, mi uistinu zazivamo Njegovo Ime, samo tada usne našega srca izgovaraju te velike, te svete, te najuzvišenije riječi: ‘OČE NAŠ … !’
147. Samo tada, kada budemo voljeli ljude (i svijet koji nas okružuje) ljubavlju Našeg Nebeskog Oca, ćemo postati Njegova istinska djeca, djeca dostojna naših nebeskih početaka (‘… KOJI JESI NA NEBESIMA!’; Matej 6:9), jer tada (i samo tada) se u stvari ‘začinjemo’, tada Gospodinov Duh ‘ulazi’ u nas i tada mi ‘započinjemo živjeti naš život’ u Njemu:
148. ‘Vi ste uistinu Moja djeca, baš kao što sam Ja uistinu vaš Otac, jer sam vas sada Osobno začeo [‘Beth-lehem’, mjesto na kojem se rodio naš Gospodin, na originalnom hebrejskom jeziku znači ‘Kuća kruha’ (Mxl tyb) te predstavlja, kada te riječi otključamo najsvetijom naukom o korespondencijama, a znajući da svako ‘mjesto’ u duhovnom svijetu predstavlja određeno ‘stanje’, ‘dobro ljubavi prema bližnjem’; ‘djevica’ predstavlja ‘osjećaj te ljubavi’; kada se vjera u Isusa Krista Jehovu, Spasitelja, u nama tako reći vjenča sa osjećajem ljubavi prema bližnjem, to je onda ‘inkarnacija Svetog Duha’ u našoj duši i stvaran početak regeneracije; Matej 1:18-25; 2:1] kao Svoju istinsku djecu, u duhu ljubavi! Ranije, prije ovog Mog silaska k vama, vi ste se također običavali nazivati Mojom djecom, baš kao što ste Mene običavali nazivati vašim Ocem, i činili ste ispravnu stvar, jer to je ono što Me privuklo da dođem k vama (= da se ‘utjelovi‘), naime, da vas sada svih začmem ispočetka u duhu ljubavi kao Svoju istinsku djecu, – neobično rijedak primjer u vječnosti!
149. Iako ste vi, tako reći, prisvojili to ime zazivajući Me ‘Oče’, vi u stvari/stvarnosti nikad niste bili Moja djeca; tada ste bili djeca jedino po imenu, baš kao što sam Ja bio Otac jedino u vašim ustima.
150. Međutim, pošto Sam Ja došao k vama bez obzira na vaš grijeh, i pošto ste Me vi pozvali, Ja vas sada začinjem kao Svoju istinsku djecu u duhu i u vašim srcima. Zato Me ubuduće više nećete zazivati ‘Oče’ jedino ustima, već ćete Mi sa svetim, živim pravom u vašim ljubavlju ispunjenim srcima reći: ‘Dragi Oče, naš jedini istinski Oče!’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/85:2-5’ J.Lorber
DODATAK: ‘Za istinsko Bogoštovlje je nužan odnos Otac-dijete’
DODATAK – 2: ‘Aktivna ljubav prema Bogu i bližnjem – (o)življeni OČE NAŠ’
