DOPUNSKE LEKTIRE
(Bogo-Čovjek)
5. Velika skala Gospodinovog stvaranja
1. ’Postojanje cijelog fizičkog svijeta je omogućeno na slijedeći način: Pošto se slični duhovi preferiraju asocirati, tako i elementarne supstance ili tijela iste prirode također ne mogu odoljeti snažnom porivu sile privlačnosti pa se u skladu sa Mojom utjelovljenom stvaralačkom mislju (jer svako tijelo sadrži u sebi specifićnu Božiju stvaralčku misao a samim time i inteligenciju koja je sa nekim mislima ili inteligencijama kompatibilna a sa drugima pak ne!) sjedinjuju zajedno u određenoj mjeri, ponekad uzimajući određene/definirane forme koje sam Ja zamislio, a nekad opet predstavljajući sebe fizičkom oku u nepravilnim oblicima.
2. Tako je cijeli tjelesni svijet ujedinjen kroz istu vezu ljubavi iako je svako tijelo odvojeno od drugog, te je vidljivi i nevidljivi nositelj Mojih misli, ili, iskre Moga Duha koji je u većoj ili manjoj mjeri ograničen u njima.
3. Ono što prisiljava ta tijela da se privlače ili pak odbijaju u skladu sa određenim zakonima, da uzmu ovu ili onu formu je u njima nastanjen poriv kojeg su primili od Mene, i u stvari/sebi je Duh zarobljen u materiju. Jer ’duh’ (na ovom mjestu – ’prirodni duh’) ili ’prirodna sila’, kako vi to nazivate, je jedna te ista stvar.
4. Duh je suštinski poriv (urge = ’ono što navaljuje, što tjera na nešto’) koji je prirođen svakom tijelu da bi ono moglo sačuvati svoj oblik, koji se oblikovalo prema njegovoj (specifičnoj) inteligenciji, sve dok postojanje fizičkog omotača (envelopment) korespondira sa duhom koji unutra obitava. Baš taj zatvoreni/zapakirani duh je ono što, iza sve prolaznosti kakva je recimo vaša prirodna sila, čini tijelo da bude ono što uistinu jest (’Jer taj duh je poput ljepila uz pomoć kojeg su sve te beskonačno različite duhovne čestice inteligencije čvrsto ujedinjene jedna sa drugom kao/u jedno vječno i neuništivo potpuno biće.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/21:6’ J.Lorber).
5. Ako se tijelo mijenja (ako se promijeni), onda prirodni duh koji obitava u njemu pobjegne, rastavlja se na duhovne dijeliće ili pak ujedinjuje sa drugim duhovima slične prirode sa ciljem da formira duh više kvalitete na skali Mojeg stvaranja, te u skladu sa svojom (novom) inteligencijom sebe oblači u drugačije tijelo.
6. Do tada vezana/kohezivna materija ili tijelo se u toj promijeni jednim dijelom uspinje (na toj skali) a drugim dijelom pak spusta jedan korak. Ono što je Duhovno u tijelu potiče tijelo na promjenu, a duh, koji slijedi taj poriv, se ponovno usaglasava sa drugom stvaralačkom mišlju na način da materiju koja je pročišćena do (duševne) supstance vraća nazad njezinim počecima ili se, ujedinjujući se sa ostalim tijelima koja su na višem nivou, kao obitavalište inteligentnih duhova, primice sve bliže savršenstvu u Mom velikom Svemiru.
7. Što je u stvari duh? Ako stavimo na stranu do sada/gore rečeno, pod ovim pojmom čovjek razumije nešto uistinu bez-tjelesno. Također i neke tekućine kada su visoko rafinirane i rastavljene razvijaju eterični fluid, ili prirodnim ili kemijskim putem, koji više ne može biti percipiran uz pomoć grubih čula, već jedino ponekad kroz njuh.
8. Ali to nije vrsta ’duha’ koju vam Ja želim objasniti, jer to je ipak tijelo, iako rafinirane vrste. Što Ja mislim pod ’duh’ je ono što izvire iz Mene, jedan izdanak Moje Božanske moći koji je, bez obzira koliko bio ograničen u svojoj sferi akcije, ipak nešto neuništivo, nešto što nikad ne može nestati. To su ’prirodni duhovi’ koji drže na okupu cijelo stvaranje, osiguravajući stvarno postojanje i vječnu trajnost, jer, s obzirom da su Moje emanacije/ono sto iz Mene izvire, oni moraju biti besmrtni kao što sam i Ja besmrtan.
9. Duhovi zarobljeni u materiju ili u tijela su temeljna razina/nivo stvaranja, njezini temeljni stupovi, bez njih ne bi postojalo tijelo i sunčevo svjetlo bi se izgubilo u vječnosti. Jer jedino uz sačuvanje tjelesnih postojanja i omogućavanje da ona predstave kompaktnu površinu za svjetlo u svakoj mogućoj formi, oni ostvaruju uz pomoć djelomično apsorbiranog i djelomično reflektiranog svjetla tisuće i tisuće divota takozvane nijeme prirode, u kontrastu sa živom i velikom duhovnom (prirodom).
10. Duh animira tijelo, dodijeljujući mu veliki životni princip, od najnižeg zarobljenog duha postepeno rastući sve više i više gdje uz pomoć animirajuće duše, u više razvijenim tijelima, postaje sve više i više svjestan svoga postojanja te je (kao takav) u stanju dijeliti radost života sa drugim bićima.
11. To je treći stupanj na skali stvaranja, klasa dušom obdarenih bića u kojima je duh, već uvelike oslobođen, izgradio za sebe drugačije obitavalište u materiji koje mu služi kao tijelo uz čiju pomoć može sebe izraziti još bolje, kao što ga može iskoristiti i više prema svojoj vlastitoj želji.
12. Duševni život započinje sa primitivnim životinjama, od kojih većina, ako zanemarimo dovitljivo organizirano tijelo u skladu sa njihovom individualnošću, ima tu prednost da može uzivati slobodu kretanja. Tu se tijelo već pojavljuje kao sluga, a ne kao gospodar, kao što je to slučaj u mineralnom kraljevstvu. Duša se koristi sa njime kao svojom zaštitom i za ostvarivanje svojih vitalnih potreba, naravno i dalje vođena od strane duha kao ’instinktom’ ili ’navodećom-prirodnom-niti’ uz pomoć koje duh tjera dušu da čini ovo ili pak ono.
13. Slobodan pokret uvijek uključuje viši stupanj inteligencije; jer, ako Ja dopustim da duša slobodnije pomiće svoje tijelo, Ja ju zasigurno moram obdariti i sa impulsom koji ukazuje kako, kada i sa kojim ciljem će to tijelo pokretati.
14. Na ovoj skali tjelesnih bića koja se slobodno kreću je trenutno pokret usmjeren prema ’gore’, pokušava se dosegnuti onaj nivo gdje duh nudi tjelesnoj mašini ili tijelu najuzvišeniji dar kojeg Stvoritelj moze napraviti, imenom, najveću moguću duhovnu inteligenciju. I, na kraju, duša, svijesna svojeg mjesta u stvaranju, prepoznaje svoje početke i, s obzirom da je uzdigla (elevated) sićušnu duhovnu, Božansku iskru, koja je nastanjena u posljednjem atomu, do sile u potpunoj samo svijesnosti, sada gleda prema gore i jedino tada počinje razumijeti svoje početke i silazak od Najuzvišenijeg.
15. Završni kamen u izgradnji cijelog/sveg tjelesnog, duhovnog i duševnog svijeta je čovjek, kojeg sam stvorio kao Moju sliku i priliku/odraz, i kojeg sam, kao sažetak svega, postavio kao točku u kojoj se sve u oba svijeta, fizičkom i duhovnom, ogleda/sumira (compendium), zajedno sa porivom za produhovljavanje sveg materijalnog svijeta uz pomoć svoje duše, čime si on otvara vrata najvišeg za svoj duh koji je obdaren svim Božanskim sposobnostima, čime bi – kroz utjecaj duha – duša postala duh dok bi tijelo, umjesto kao do sada materijalno, jednom postalo duhovno, koje onda u duhovnom reprezentira sve ono što je tijelo posjedovalo u tjelesnom, i tako bi produhovljeno tjelesno ’vozilo’, kao najfinija supstanca, za najplemenitiji ljudski duh postalo najdivnija odjeća.
16. Ovdje, Moja draga djeco, imate veliku skalu Moga stvaranja, počevši od rađanja prvog atoma i najsićušnijeg jednostaničnjaka (monad) pa sve do čovjeka, Mojeg završnog djela, gdje isti proces započinje duhovno, sve do Mojih najviših nebesa, gdje čisti duhovi u svojim finim svjetlosnim tijelima koriste što je u njihovoj moći od fizičkih supstanci iz prostora stvaranja, pročišćavajući ih do najvišeg mogućeg stupnja, kao izvanjski omotač svojih Bogo-likih duša, na isti način kako vi koristite svoje tijelo koje je sastavljeno od najgrubljih supstanci.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Zivota – 5’ G.Mayerhofer
17. Ovaj ‘unutarnji’ razvoj, tj. tu ‘unutarnju evoluciju’ Božanske iskre (što je pravilan red razmišljanja, znači od unutra na van, tj. od gore prema dole) nam je Gospod predstavio u četiri stupnja, uspoređujući isto, naravno sa punim pravom, sa četiri perioda u ljudskom (u istom otkrovenju je isto bilo uspoređeno i sa četiri godišnja doba; vidi Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Tajne Života – 7’ G.Mayerhofer), životu, imenom, dječastvo, mladost, zrela dob i starost. Te iskre, ako o njima raspravljamo na ovaj način, mogu stoga ‘živjeti’ svoj zivot na četiri jasno odjeljena nivoa, imenom, na ‘prirodnom’ nivou, zvanom u otkrovenju koje slijedi ‘duhovni’ život. Zatim na ‘duševnom’ nivou, onda na ‘anđeoskom’ i naposlijetku na ‘Božanskom’ nivou koji je ujedno kraj ciklusa i ostvarenje svrhe samog ‘putovanja’. Život, točnije Iskre Božanskog života evoluiraju od nižeg/neživih formi prema višem/živim & savršenijim formama, usavršavajući se sve više i više te poprimajući sve više i više odlike i karakteristike svoga Stvoritelja, postajući Njemu nalik, tako reći na Njegovu sliku i priliku, uživajući u sve većoj mjeri Njegova stanja blaženstva kao i Njegove blagoslove.
18. ‘Pod duhovnim životom, Ja u stvari mislim na život svih onih duhova ili prirodnih sila koje uzrokuju kontuitet postojanja cijelog materijalnog svemira, ili kontinuitet i stalnost svih metala, kamenja i zemlje.
19. Ti duhovi, koji u stvari čine aktualne/stvarne nositelje svih formi, svih proizvoda kao i svih živih bića, osim stanovnika nebeskih tijela koji naliče Meni, su, iako u sebi čiste duhovne iskre na različitom nivou u skladu sa stupnjem svoje inteligencije, svakako sve Božanske iskre, koje sam Ja postavio u sve sto postoji, oni uslovljavaju opstanak stvari i njihovo usavršavanje, penjući se s jednog stupnja/nivoa na drugi. Bilo kako bilo, oni još nemaju osobnosti, i inteligentni su do te mjere da djeluju na materiju koja ih zarobljava sa ciljem njezine stabilnosti, postižući tako sve više i više inteligencije na svakom višem nivou postojanja. Taj život se prvo pojavljuje kao nužda, poslije toga kao animalna duša, nakon ćega postepeno prelazi u duhovno biće sa samo-svijesnošću.
20. U velikom duhovnom carstvu, ti duhovi u dječaku korespondiraju sa uspavanim porivima (urges) i strastima kao i sa embriom zakopanim pod zimskim snijegom gdje prvi počeci spavaju u sjemenju biljaka a životinjske klice čekaju na prvi poticaj da započnu njihov život kao i aktivan rad kretanja od najnižih nivoa sve dok ne dosegnu doba mladosti, gdje duše imaju više samo-svjesnosti iako su i dalje vođeni uzicom-vodiljom univerzalnog velikog prirodnog duha. Čekajuci kroz sve svjetove i prostore, on goni sva stvorena bića da ispune svoju svrhu a vi ga poznajete kao instinkt.
21. Duševni život počinje u jednoj više ograničenoj, određenoj formi; on u sebi već ima kvalitetu reprodukcije kroz spermu ili rađanje, a što su životinje sve više na višim nivoima ovog životinjskog života, također više ili manje slobodan pokret. To je poput mladenačkog doba sa njegovim porivima i kvalitetama-koje-tek-treba-postići u pripremi za zrelo doba, vrhunac njegova postojanja.
22. Razvijeno drvo već ima više instinkte a nastanjujuća duša u njoj već teži prema nečemu uzvišenijem, prema prijelazu u životinjsko carstvo, dok istovremeno ostaje čvrsto vezana za zemlju. Bilo kako bilo, postoje neke biljke i biljke penjačice koje posjeduju čak i poticajni pokret (pushing movement) i stoga su najbliži prijelaz u slobodno pokretljivo životinjsko carstvo. Duša jedne životinje, počevši od najprimitivnije školjke i infuzorija sve do majmuna – životinje koja vam nalići kada je vaša forma, ali jedino vaša forma, ne vaša duša slučaj – sve imaju poriv (urge) za usavršavanjem. Do određenog nivoa oni imaju tu kvalitetu usavršavanja te su u stanju ostvariti isto, posebice ako su u blizini čovjeka i ako sa njime dolaze u dodir.
23. Oni oplemenjuju/usavršavaju/proćišćavaju svoju inteligenciju sve više i više te nakon svoje smrti prilaze svojoj sudbini brzim putem nego duše (životinja) koje su od čovjeka više udaljene, poput recimo onih životinja koje žive u dubinama oceana i jezera i u najgušćim šumama te divljinama. Umjesto da osjećaju potrebu/poriv da pristupe/da se približe čovjeku, one su njegov najveći neprijatelj koji, umjesto da uživa na suncu koje ih grije pored njega, žudi za njegovom krvlju.
24. Mnoge druge životinje (osim dobro poznatih ‘domaćih’ životinja) su obdarene sa dovoljno inteligencije da pristupe k vama ljudskim bićima i samo ako bi znali koliko ljubavi i privrženosti/odanosti jako često leži u životinjskoj duši koja se poput malog ptića zbija/gnijezdi uz vas (nestling against you), i koja bi se osjećala sretnom ako bi uzvišeniji ljudski duh posvetio malo svoje pažnje i njoj [would concern himself with it; svaki put kada razmišljam o izgubljenom odnosu između čovjeka i životinje, na pamet mi padne slijedeća priča: ‘U hotelu Egl Noar (Pariz), iz naklona posluge sam pogodio da idem u posjetu ličnosti koju tu jako cijene. Pokucao sam i poslije duže pauze stao sam na pragu, ne shvaćajući gdje sam, pitajući se nisam li pogriješio broj. Soba je bila puna cvrkuta i lepršanja svijetlih krila. Mnoštvo kaveza sa afričkim pticama, dnevna svjetlost koja se prelivala na sipkama, povjetarac od strane parka, koji je pomjerao zavjesu. Imao je krupne, povijene obrve, visoko ćelo, progrušanu, nezaglađenu kosu – kosu po kojoj se moglo orati prstima. Visok, malo pogrbljen, zauzimao je više mjesta nego njegovo tijelo. Vladalačkog držanja, pobuđivao je poštovanje i drugima ukazivao poštovanje. Posluga je u njemu prije svega cijenila dar pažnje, ono podvlačenje da postoji svijest o prisustvu drugog čovjeka. Ko je bio, pogađalo se po načinu držanja glave i po očima, koje kao da su gradile neki krug oko njega, tako da je sav ostali dio njegove ličnosti ostajao samo podloga. Kapci slični kapcima umorne, grabljive ptice otkrivali su goruću crnu lavu ili točnije rećeno, usijani ugalj; time, uzdržanom silinom i ohološću, aurom pustinje, podsjećao je na sliku sa stranica Biblije. Voljeti ljude starom ljubavlju, istrošenom milošću, samoćom i bijesom: to su riječi iz njegove pjesme. Poznavao je jezik ptica i kada im je govorio, iduci alejama parka Fonteblo, one su sa svih strana sletale i spuštale se na njegovu pruženu ruku.’ C. Milosz – susret sa O.V.de L. Miloszem, iz knjige ‘Druga Evropa – pogl. ‘Mladi čovjek i tajne’], zasigurno bi bili zaprepasteni nad kvalitetama koje se kriju u takvim životinjama, i koje bi zasramile mnoge ljude i prisilile čovjeka da ponizno odbaci svoje ponosne ideje o tome kako je vladaoc nad svime što je bilo stvoreno.
25. To cijelo duševno carstvo sa milionima i milionima gradacija je poput kraja mladenačkog doba koje napreduje prema čovjekovoj zrelosti ili zrelosti muškog bića, gdje će pronaći svoje čvrsto stanište (full stop) na svim zemljama konačno stvorenim, ali sa već čisto duhovnim mogućnostima što će kvalificirati tako obdarenog čovjeka, kao sliku sve-obuhvatnog vječnog Boga.
26. Ovdje, baš kao i u cijelom materijalnom stvaranju, čovjek zaključuje ovu duhovnu skalu i kroz njegovu borbu te duhovno nastojanje (prema gore) – jer on mora produhoviti svoju dušu da bi nastavio napredovati sve više i više kao duhovno biće –je on na najboljem putu ka anđeoskom životu, životu koji duhovno korespondira sa zrelim dobom. Tamo veći, ozbiljniji zadaci moraju biti ostvareni, ne više za njegovu korist, već u korist miliona drugih duhovnih bića za ciji duhovni razvoj se mora preuzeti briga. To korespondira sa čovjekovim porodičnim životom, koji je veliko odgajalište/uzgajalište Božanske djece.
27. Za ovaj nivo anđeoskog života su posebice bili odabrani stanovnici vaše zemlje; sva druga ljudska bića i stanovnici ostalih zemalja i solarnih svijetova, ako žele postati Moja djeca, moraju proći/izdržati cestu utjelovljenja na ovoj zemlji. Jer osim te ceste nema druge ceste do Mene, što će reći, do Mojeg najdirektnijeg prisustva gdje sam Ja, u korespodenciji sa ljudskom starošću, kao najsavršeniji Duh koji živi jedino unutar Svoga najunutarnijeg bića, konačni cilj i točka kulminacije za sve što je stvoreno, što postoji i živi.
28. To je onda Božanski život, odvojeni/samostalni život, a ipak – kroz svih – za sve!! To je centralnna, kulminacijska točka i, kako je prije bilo ukazano, točka početka, poput kruga koji reprezentira Moj efekt i Moju moć, beskonačno, jer sve proizlazi iz Mene, prolazi kroz sve faze mogućih promjena da bi se, onda, sve više i više proćišćeno, ponovno vratilo k Meni.
29. Stoga ovdje imate četiri faze duhovnog života; u materiji kao nešto zarobljeno bez samo-svijesnosti, u duši kao nešto aktivno u samo-svijesnosti, u duhu kao nešto čemu je ostavljena slobodna volja (freely left to its own resources), i u Meni, kao Bogu, Stvoritelju i Gospodaru cijeloga stvaranja kao ono što jedino djeluje/radi i vlada, među ostalim stvarima koje reprezentiraju ovaj stupanj/nivo, kao najplemenitiji i najuzvišeniji, a ne kao nemilosrdni sudac koji u svojim rukama drži uzde svega stvorenoga, već djelujući jedino sa najblažim atributima svoje osobnosti, imenom, kao Otac i jedino kroz ljubav držeci sve na okupu, grleći/obuhvaćajući sve te vodeći sve natrag kroz nježnost/blagost Svoga Očinskog srca.
30. Zato, nakon što sam vam ovdje postepeno razotkrio poput ogromne panorame cijelo stvaranje, shvatite, Moja djeco, koje mjesto zauzimate u ovom duhovnom carstvu živih bića i duhova. Razumite svoju poziciju, ono za što ste bili odabrani, i uz koliku žrtvu sam vas Ja osobno ponovno stavio (reclaimed) u situaciju da postanete ono za što vas je, među miljardama bića, Moja Očeva ljubav odredila!
31. Težite k tome; uhvatite Očevu ruku koja vas želi privući bliže k Njemu. Ta Očeva ruka vas želi poštedjeti mnogih drugih teških i zamornih cesti tako da bi što prije mogli doći k Njemu, Koji ne zna ni jednu drugu radost do da vidi kako se cijelo stvaranje Njegovih velikih ideja i misli ogledava u duhovima i srcima Njegove djece, i Koji kao nagradu za sve što je učinio – jedino žudi da Ga oni, žureci prema Njemu, priznaju i zazivaju po imenu: ‘Oče, što smo mi da bi nas se Ti sjetio!’
32. Tako da bi Ja, kao Otac koji pruža Svoje ruke prema vama, mogao odgovoriti: ‘Ono, za što sam vas stvorio, imenom, (djeca Moje ljubavi!) Moja djeca. Amen. Amen. Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Tajne Života – 9’ G.Mayerhofer
