DOPUNSKE LEKTIRE
(Bogo-Čovjek)
4. Najuzvišenija sila, Bog, je Ljubav!
1. Pretpostavimo sada da netko (opet ’mikro-makro’ odnos!) želi započeti neki posao, koji će prema razumijevanju te osobe, ako logično započne i ako se dosljedno obavlja (ili ’logično započet i dosljedno obavljen/napravljen’), stvoriti određeni rezultat. No, sa ciljem da to i sprovede u djelo (in order to affect this), on će prije svega začeti ideju, onda će o njoj dobro razmisliti (think it over), reflektirati na nju i zatim će mentalno pregledati (= ponovno ispitati) etape/faze cijele procedure od početka pa sve do kraja. Dalje, nakon što je marljivo/brižno uzeo u obzir/razmotrio i duboko razmislio o svemu, on će nabaviti/osigurati potrebna sredstava i materijale pa će ih onda, pod utjecajem početno/originalno začete ideje, prerađivati, miješati i spajati/povezivati sve dok se ne pojavi konačni rezultat.
2. E sad, ako bi htjeli vizualizirati (= sebi predočiti) ovaj proces poprilično jasno, vidjet ćete kako je duhovna ideja, ili životna sila/snaga koja u sebi nosi svu energiju da napravi sve iz svega prema svojoj volji, koju možete nazvati najunutarniji život, ta sila (moćna volja), i stoga nositelj, promoter i stvoritelj cijelog njom začetog projekta. Sve što ova snaga/sila želi iskoristiti u izvođenju svoje namjere ona mora prije svega prožeti svojom energijom, tako da se pod utjecajem te cjelina postepeno sastavlja/sklapa u homogenu građevinu, koja onda u stvarnosti izražava inicijalno začetu ideju.
3. To produhovljavanje materije, ili korištenje materije u svrhu akcije, to uzdignuće duhovnih elemenata koji se odmaraju u materiji do zajedničkog napora (ili ’ka zajedničkom naporu’), je stvarni/aktuelni život, ili pokretačko kolo cijele mašine. Ta aktivirajuća životna/vitalna sila, koja je iza/iznad svih zamislivih i nezamislivih elemenata, je prema tome u stvarnosti ’Duh’ koji onda, nakon svih svojih gradacija naviše prema Meni, kao jedinom Stvoritelju i Gospodaru sveg stvorenog, sadržava sve ono što ta sila u svojoj najvišoj mogućnosti (ili ’izražaju’) može biti.
4. Pošto ta sila prirodno mora biti organizirana na takav način da može logično nešto stvoriti, a vi tu LOGIKU prepoznajete kao PRIRODNI ZAKON, slijedi da, ako je nešto jasno stvoreno za stalnost, taj prvi uzrok koji obavlja svoje stvaranje ne teži uništenju tog stvaranja, već njegovu očuvanju. Stoga, ta duhovna sila/snaga mora imati ’užitak’ u stvorenom, koji je ništa drugo nego ’sklonost’, a što je ’sklonost’ ako ne ljubav? Baš kao što bi ne-sklonost, ili stimulans prema uništenju stvorenog, trebala biti nazvana ’mržnja’.
5. Iz ovog slijedi da je Praiskonski Duh, ili najuzvišenija sila, biće koje stvara, aktivni princip i neuništivi život, ljubav, ili, drugim riječima: najuzvišenija sila/snaga/moć, Bog, je Ljubav!
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 16’ G.Mayerhofer