XII

PRIJE RIJEČI KOJA JE SADA U SVIJETU, POSTOJALA JE RIJEČ KOJA JE IZGUBLJENA

101.  Iz onog što je zapisano u Mojsijevim Knjigama se može ustanoviti kako je prije Riječi koja je po Mojsiju i Prorocima bila dana ljudima Izraela, obožavanje Boga uz pomoć žrtvovanja bilo vrlo dobro poznato, i ljudi su prorokovali iz Jehovinih usta. Da je obožavanje uz pomoć žrtvovanja bilo poznato se može vidjeti iz sljedećih odlomaka:

‘Djeci Izraela je bilo zapovjeđeno uništiti oltare Pogana, porazbijati njihove kipove, i sasjeći njihove lugove.’  Izlazak 34:13; Ponovljeni Zakon 7:5, i 12:3.

‘Izrael se u Šitimu odao preljubu s kćerima moapskim, i pozivao narod na žrtve svojih bogova, i narod je jeo sa njima, i klanjao se njihovim bogovima; i Izrael se posebice sjedinio sa Baalom peorskim, i na račun toga je gnjev Jehovin planuo protiv Izraela.’  Brojevi 25:1-3.

‘Balaam, koji je bio iz Sirije, je izgradio oltare, i žrtvovao goveda i ovce.’ Brojevi 22:40, i 23:1, 2, 14, 29, 30.

[2] Da su ljudi prorokovali iz Jehovinih usta, je očigledno iz Balaamovih proročanstava (Brojevi 23:7-10, 18-24; 24:3-9, 16:24).

‘On je također prorokovao u svezi Gospoda, govoreći kako će zvijezda izaći iz Jakova, i žezlo iz Izraela.’ Brojevi 24:17.

‘i prorokovao je iz Jehovinih usta.’  Brojevi 22:13, 18; 23:3, 5, 8, 16, 26; i 24:1, 13.

Iz ovih činjenica je očigledno kako je među (poganskim) narodima postojalo obožavanje Boga slično onome kojeg je Mojsije ustanovio među Izraelskim narodom.

[3] Da je postojalo čak prije Abrahamovog doba se u određenoj mjeri vidi iz Mojsijevih riječi, Ponovljeni Zakon 32:7, 8; ali još je očiglednije iz onog što je rečeno o Melkizedeku, kralju Salemskom:

‘Da je izvadio kruh i vino, i blagoslovio Abrama; i da mu je Abram dao desetinu svega.’ Postanak 14:18-20;

i da je Melkizedek reprezentirao Gospoda, jer on se nazivao:

 ‘Svećenikom Boga Najuzvišenijeg.’ Postanak 14:18;

i u Davidu je rečeno o Gospodu:

‘Ti si svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu.’   Psalam 110:4.

To je bio razlog zašto je Melkizedek izvadio kruh i vino kao najsvetije stvari Crkve, baš kao što su i dalje svete u Sakramentu Večere; i zašto je Melkizedek mogao blagosloviti Abrama, i zašto mu je Abram dao desetinu svega.

102. Bilo mi je rečeno od strane anđela nebeskih da je među drevnim ljudima postojala Riječ zapisana u cjelosti pomoću korespondencija, ali da je bila izgubljena, i rekoše dalje kako je bila sačuvana na nebu, gdje je u upotrebi tamo gdje borave ti drevni ljudi, koji su je posjedovali kada su bili u svijetu. Neki od tih drevnih ljudi, među kojima se ta Riječ i dalje koristi na nebu, su bili iz Zemlje Kananske, i iz susjednih zemalja Sirije, Mezopotamije, Arabije, Kaldeje, Asirije, Egipta, i također iz Sidona, Tira i Nineve. Stanovnici svih ovih kraljevstava su prakticirali reprezentativnu formu obožavanja, i posljedično tome su poznavali korespondencije. Mudrost toga vremena je bila izvedena iz tog znanja, i pomoću njega su ljudi imali unutarnju percepciju, i komunikaciju sa nebesima. Oni koji su imali unutarnje poznavanje korespondencija te Riječi su se nazivali mudrima i inteligentnima, a kasnije prorocima i magima. Ali kako je ova Riječ bila puna korespondencija koje su jedino na udaljen način predstavljale božanstvene i duhovne stvari, i posljedično tome su od strane mnogih počele biti krivotvorene, ona je Božanskom Providnošću Gospoda, nestala tijekom vremena, i na kraju je bila u potpunosti izgubljena, i druga Riječ, zapisana korespondencijama koje su manje udaljene, je bila dana posredstvom proroka među sinovima Izraela. Ipak mnoga imena i lokacije u zemlji Kananskoj i susjednim zemljama su bili zadržani u ovoj Riječi sa značenjima poput onih koje su imali u Drevnoj Riječi. Iz ovog razloga je Abramu bilo zapovjeđeno da ode u tu zemlju, te da su njegovi potomci, od Jakova, bili uvedeni u nju.

103. Da je Riječ postojala među Drevnim ljudima je očigledno iz Mojsija, koji ju spominje, i koji je iz nje preuzeo neke stvari, Brojevi 21:14, 15, 27-30; povijesni dijelovi te Riječi su se nazivali ‘Jehovini Ratovi’, a proročki dijelovi, ‘Proročke objave’. Iz povijesnog dijela te Riječi je Mojsije preuzeo slijedeće:

‘Zato se kaže u knjizi Ratova Jehovinih: Vaheb u Sufi i porječje uz Arnon, Potočje, što dopire do Ara i naslanja se na među moapsku.’   Brojevi 21:14, 15.

‘Jehovinim ratovima’ spomenutim u toj Riječi, kao i u našoj, se naznačavaju i opisuju Gospodnje borbe sa paklovima, i Njegove pobjede nad njima, kada bude došao u svijet. Iste borbe su također naznačene i opisane u mnogim odlomcima u povijesnim dijelovima naše Riječi, kao u ratovima Jošue sa narodima zemlje Kananske, i u ratovima Sudaca i kraljeva Izraelskih.

[2] Iz proročkih dijelova te Riječi je Mojsije naveo sljedeće:

‘Zato Objavljivači kažu: Dođite u Hešbon. Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi. Jer oganj planu iz Hešbona, plamen iz grada Sihonova, i spali Ar moapski, uništi gospodare uzvisina arnonskih. Teško tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemošev narode. Od tvojih sinova napravio je bjegunce, od tvojih kćeri ropkinje Sihonu, kralju Amoreja. Strijeljali smo na njih: uništen je Hešbon sve do Dibona; potrsmo ih do Nofaha, što doseže do Medebe.’   Brojevi 21:27-30.

Prevoditelji su to preveli kao ‘Oni koji govore u Mudrim izrekama (Poslovicama)’ ali prijevod treba biti ‘Objavljivači’ ili ‘Proročke objave’, kao što je očigledno iz značenja riječi ‘moshalim’ na Hebrejskom jeziku, koja ne naznačava jedino mudre izreke (poslovice), već također proročke objave; kao u Brojevima 23:7, 18; i 24:3, 15, gdje je rečeno da je Balam izgovorio ‘svoju objavu’, koja je također bila proročka, u svezi Gospoda. Njegova najava se nazivala ‘mahsal’ u jednini. Uzmite u obzir, također, kako stvari koje je Mojsije preuzeo iz njih nisu mudre izreke, već proročanstva.

[3] Da je Drevna Riječ, poput naše, bila Božanski nadahnuta, je očigledno iz odlomka u Jeremiji, gdje se pojavljuju skoro iste riječi:

‘Izašao je oganj iz Hešbona… plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, i požderao je uglove Moaba, krunu na glavi sinovima Šaona… Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo.’  Jeremija 48:45, 46.

Pored ovih knjiga, u Davidovim Psalmima i Jošui je spomenuta proročka Knjiga drevne Riječi, nazvana Knjigom Jašerovom, ili Knjigom Pravednika. David napućuje na nju u sljedećem odlomku:

‘David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku. On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče lukom strijeljati; gle, zapisano je u Knjizi Jašerovoj.’      1 Samuel 1:17, 18.

U Jošui je spomenuta u ovom odlomku:

‘Jošua reče: Stani, sunce kod Gibeona; i ti mjeseče u dolini ajalonskoj! … Ne piše li to u knjizi Jašerovoj.’   Jošua 10:12 (13).

Nadalje, bilo mi je rečeno da se u toj Drevnoj Riječi prvih sedam poglavlja Postanka pojavljuju u cjelosti, sve do najmanjeg izražaja.