IV
BOŽANSKA ISTINA, U ZNAČENJU SLOVA, JE U SVOJOJ PUNINI, SVOJOJ SVETOSTI, I SVOJOJ SNAZI
37. Riječ je, u značenju Slova, u svojoj punini, svojoj svetosti, i svojoj snazi, pošto su dva prva/prethodna ili unutrašnja značenja, koja se nazivaju duhovnim i božanstvenim, istovremeno u prirodnom značenju, koje je značenje Slova, kao što je bilo rečeno iznad u br. 31; ali na koji način su oni istovremeno prisutni će sada biti rečeno u nekoliko riječi.
38. U nebu i na svijetu postoje dvije vrste reda, uzastopni i istodobni red; u uzastopnom redu jedna stvar slijedi i prati drugu, od najviše do najniže; ali u istodobnom redu jedna stvar postoji pored druge, od onog što je najunutarnije do onog što je najizvanjskije. Uzastopni red je potput stupa sa stepenicama od vrha do dna; dok je istodobni red poput djela/objekta povezanog u koncentriranim krugovima (ili ‘napravljenog od podudarnih prstenova’) od centra čak do krajnje površine. Sada ćemo reći kako uzastopni red postaje u konačnoj ili posljednjoj formi istodobni red. On to postaje na ovaj način. Najviše stvari u uzastopnom redu postaju najunutarnije istodobnog reda, a najniže stvari uzastopnog reda postaju najizvanjskije istodobnog reda, baš kao kada bi stepenice stupa utonule dolje i na ravnom nivou oblikovale povezano i skladno tijelo.
[2] Tako je istodobni red formiran od uzastopnog; i to je tako u u svim stvarima i u prirodnom i u duhovnom svijetu, generalno i pojedinačno. Jer svugdje postoji prvo, srednje i posljednje, prvo prolazi kroz srednje i nastavlja do posljednjeg.
Primjenimo sada ovo na Riječ. Božanstveno, duhovno i prirodno proizlaze iz Gospoda u uzastopnom redu, i u krajnjoj ili posljednjoj formi su u istodobnom redu; tako su onda, božanstvena i duhovna značenja Riječi istodobno u njezinom prirodnom značenju. Kada je ovo shvaćeno može se vidjeti kako je prirodno značenje Riječi temelj, spremnik, i podrška duhovnim i božanstvenim značenjima; i također kako su Božansko Dobro i Božanska Istina, u značenju Slova Riječi, u njihovoj punini, njihovoj svetosti, i njihovoj snazi.
39. Iz ovog se može jasno vidjeti kako je Riječ u značenju Slova Sâma Riječ, jer unutar ovog prebiva duh i život; duhovno značenje je njezin duh, a božanstveno značenje je njezin život. Ovo je značenje ovih riječi Gospodnjih:
‘Riječi koje vam govorim su duh, i život.’ Ivan 6:63.
Gospod je Svoje riječi izgovarao pred svijetom, i u prirodnom značenju. Božanstvena i duhovna značenja nisu Riječ, bez prirodnog značenja, koje je isto što i značenje Slova; jer tako su poput duha i života bez tijela; i oni su, kao što je bilo rečeno iznad u br. 31, poput palače koja nema temelj.
40. Istine značenja Slova Riječi jednim dijelom nisu otkrivene (tj. očevidne/gole) istine, već prividi istine, i tako reći su sličnosti i usporedbe uzete od takvih stvari kakve postoje u prirodi, i stoga su prilagođene i prikladne shvaćanju priprostih ljudi i djece. Ali kako su korespondencije, one su prijemnici i prebivališta prave istine; one su kao posude koje okružuju i sadržavaju, kao što kristalni vrč sadržava dobro vino, ili srebrni tanjur ukusnu hranu. One su također poput odjeće koja služi za odjevanje tijela, poput pelena jednog novorođenčeta, ili pristale haljine jedne djevojke. One su također poput znanja u memoriji (scientifica) prirodnog čovjeka koje u sebi sadrži percepcije i osjećaje istine duhovnog čovjeka. Sâme otkrivene (tj. očevidne/gole) istine, koje su okružene, sadržane, odjenute i obuhvaćene, su u duhovnom značenju Riječi, a gola dobra su u njezinom božanstvenom značenju.
[2] Ovo se međutim može ilustrirati iz Riječi. Isus je rekao:
‘Jao vama, pismoznanci i farizeji… jer vi čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.’ Matej 23:25, 26.
U ovom odlomku je Gospod govorio pomoću najzadnjih ili konačnih stvari koje su spremnici, i koristio je riječi ‘čaša i zdjela’. ‘Čašom’ se naznačava vino, a vino predstavlja istinu Riječi; ‘zdjelom’ se međutim naznačava hrana, a hrana predstavlja dobro Riječi. ‘Očistiti unutrašnjost čaše i zdjele’ predstavlja očistiti unutrašnjosti (uma), koje se odnose prema volji i razmišljanju, i time ljubavi i vjeri, posredstvom Riječi. ‘Da vanjština također bude čista’, predstavlja da (na taj način) vanjštine mogu biti pročišćene; a vanjštine su djela i riječi, jer ovi izvode svoju bit iz unutrašnjosti.
[3] Opet, Isus je rekao:
‘Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan, i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima.’ Luka 16:19, 20.
U ovom odlomku je Gospod također govorio pomoću prirodnih stvari, koje su bile korespondencije i sadržavale su duhovne stvari. ‘Bogatašem’ je naznačen Židovski narod, koji je nazvan bogatim pošto su posjedovali Riječ, koja sadrži duhovna bogatstva. ‘Grimiznim i tananim lanom’ u kojeg je bogataš bio odjeven su predstavljeni dobro i istina Riječi, sa grimizom njezino dobro, a sa lanom tananim njezina istina. ‘Svakodnevnim sjajnim gošćenjem’ je predstavljen užitak Židovskog naroda zbog posjedovanja Riječi, i njezinog čitanja. ‘Siromahom Lazarom’ su naznačeni Pogani, koji ne posjeduju Riječ. ‘Lazarom koji je ležao pred bogataševim vratima pun čireva’ je naznačeno da su Pogani bili prezreni i odbačeni od strane Židova.
[4] Pogani su naznačeni Lazarom, pošto je Gospod volio Pogane kao što je volio Lazara, kojeg je uskrsnuo iz mrtvih, Ivan 11:3, 5, 36; koji se naziva Njegovim prijateljem, Ivan 11:11; i koji je sjedio sa Njime za stolom, Ivan 12:2.
Iz ova dva odlomka je očigledno da su dobra i istine značenja Slova Riječi poput posudâ, i poput odjeće za neprikrivena dobra i istine, koji leže sakriveni u duhovnim i božanstvenim značenjima Riječi.
41. Pošto je ovo priroda Riječi u značenju Slova, slijedi da oni koji su utemeljeni u Božanskim istinama, i koji vjeruju kako je Riječ iznutra sveta i Božanska, a posebice oni koji vjeruju kako je Riječ ove prirode po vrlini njezinih duhovnih i božanstvenih značenja, vide Božanske istine na prirodnom svjetlu, dok čitaju Riječ u stanju prosvjetljenja od Gospoda. Jer nebesko svjetlo, u kojem je duhovno značenje Riječi, utječe u prirodno svjetlo u kojem je značenje Slova Riječi, i prosvjetljava čovjekovu intelektualnu sposobnost, koja se naziva racionalnom, omogućavajući mu vidjeti i prepoznati Božanske istine, i kada su očitovane i kada leže sakrivene. Ove istine, zajedno sa nebeskim svjetlom, utječu u umove nekih ljudi, čak kada su nesvjesni ove činjenice.
42. U njezinim najunutarnjijim dubinama naša je Riječ od svog božanstvenog značenja poput nježnog plamena koji gori, a u svojim središnjim udubinama je od svog duhovnog značenja poput svjetla koje osvjetljava; posljedično tome Riječ je u svojem najzadnjem ili konačnom obliku od svog prirodnog značenja, unutar kojeg su dva unutarnja značenja, poput rubina i poput dijamanta; od božanstvenog plamena poput rubina, a od duhovnog svjetla poput dijamanta. Pošto je to priroda Riječi u značenju Slova od njezine prozirnosti, Riječ je stoga u ovom značenju naznačena sljedećim:
(1)Temeljima zida Novog Jeruzalema.
(2)Urimom i Tumimom na Aronovom oplećku.
(3)Edenskim Vrtom, gdje je rečeno da se Kralj Tira nalazio.
(4)Također sa zastorima, velima Šatora.
(5)I izvanjskim djelovima Hrama u Jeruzalemu.
(6)Ali u njezinoj slavi, Gospodom, kada je bio preobražen.
(1) ISTINE ZNAČENJA SLOVA RIJEČI SU NAZNAČENE TEMELJIMA NOVOG JERUZALEMA, Otkrovenje 21:17-21
43. Ovo slijedi iz činjenice da je Novim Jeruzalemom naznačena Nova Crkva s obzirom na doktrinu, kao što je bilo ukazano u DOKTRINI O GOSPODU ZA NOVI JERUZALEM, br. 62, 63. Njegovim zidinama stoga, i temeljima tih zidina, se ništa drugo ne može naznačavati nego izvanjske stvari (external) Riječi, to jest, značenje njezinog Slova; jer iz ovog značenja je doktrina, a posredstvom doktrine, Crkva; a doktrina je poput zidina sa temeljima, koje okružuju i osiguravaju grad.
Sljedeće stvari su zabilježene u Otkrovenju u svezi Novog Jeruzalema i njegovih temelja:
‘Anđeo je izmjerio zidine grada Jeruzalema, sto četrdeset i četiri lakta, po čovjekovoj mjeri, to jest, mjeri anđela. Zidine su imale dvanaest temelja ukrašenih sa svakojakim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista.’ Otkrovenje 21: (14) 17-20.
Brojem ‘sto četrdeset i četiri’ su predstavljene sve istine i dobra Crkve od doktrine izvedene iz značenja Slova Riječi. Isto je predstavljeno sa brojem ‘dvanaest’. ‘Čovjekom’ je predstavljena inteligencija; ‘anđelom’, Božanska istina iz koje je ova izvedena; ‘mjerenjem’ je predstavljena njezina kvaliteta; ‘zidinama’, i njegovim ‘temeljima’, značenje slova Riječi; a ‘dragocjenim kamenjam’, istine i dobra Riječi po njihovom redu, odakle je doktrina, i posredstvom doktrine, Crkva.
(2) DOBRA I ISTINE RIJEČI U ZNAČENJU NJEZINOG SLOVA SU NAZNAČENE URIMOM I TUMIMOM
44. Urim i Tumim su se nalazili na Aronovom oplećku, jer je njegovim svećeništvom bio reprezentiran Gospod s obzirom na Božansko Dobro, i djelo spasenja. Svećeničkom odjećom, ili njezinom svetošću, je bila reprezentirana Božanska Istina od Božanskog Dobra. Oplećkom je bila reprezentirana Božanska Istina u njezinom najzadnjem ili konačnom, i time Riječ u značenju Slova, jer ovo je Božanska Istina u svojem najzadnjem ili konačnom. Prema tome, sa dvanaest dragih kamenova sa imenima Dvanaest Izraelskih Plemena, koji su bili Urim i Tumim, su bile reprezentirane Božanske istine od Božanskog Dobra u cjelosti.
[2] U svezi ovih stvari je ovako zapisano u Mojsiju:
‘Oplećak neka naprave… od plavog, i ljubičastog, i crvenog prepredenog i lijepo usukanog lana… I neka naprave Naprsnik za presuđivanje umjetnički… kao i posao na oplećku… na njemu poredaj četiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; u drugome redu: smaragd, safir i dijamant; u trećem redu: hijacint, ahat i ledac; a u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova… Neka budu svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena… A Aron će na naprsniku nositi ‘Urim’ i ‘Tumim’… i oni će biti na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jehovu.’ Izlazak 28:6, 15-21, (29), 30.
[3] Što Aronovova odjeća, njegov oplećak, ogrtač, kaput, mitra, i opasač predstavljaju je objašnjeno u ‘Nebeskim Tajnama’, gdje je prilikom obrađivanja tog poglavlja Knjige Izlaska ukazano da je ‘oplećkom’ bila reprezentirana Božanska Istina u njezinom najzadnjem ili konačnom. Sa ‘dragim kamenjem’ na njoj su bile reprezentirane istine prozirne od dobra; sa ‘dvanaest dragocjenih kamenova’, sve krajnje istine prozirne od dobra ljubavi, po njihovom redu. Sa ‘dvanaest plemena Izraelskih’, sve stvari Crkve; sa ‘naprsnikom’, Božanska Istina iz Božanskog dobra, a ‘Urimom i Tumimom’, sjajnost Božanske Istine od Božanskog Dobra u najzadnjim ili konačnim stvarima; jer Urim je blistava vatra, a Tumim, sjajnost na anđeoskom jeziku, a integritet na Hebrejskom. Također je ukazano da su odgovori bili davani promjenama boje svjetla, i istovremeno latentnom percepcijom, ili sa živim glasom; uz mnoge druge pojedinosti.
[4] Iz ovog može biti očigledno da su tim kamenjem također bile predstavljene istine od dobra u najzadnjem ili konačnom smislu Riječi; i da se odgovori sa neba ne daju putem ni jednih drugih sredstava, pošto je u tom značenju proizlazeće Božansko u svojoj punini.
Da dragocjeno kamenje i dijademe predstavljaju Božanske Istine u njihovim najzadnjim ili konačnim stvarima (ultimates), takve kakve su istine značenja Slova Riječi, mi je bilo jasno ukazano iz dragocjenog kamenja i dijadema u duhovnom svijetu sa anđelima i duhovima tamo, koje sam vidio kako ih nose; i vidio sam ih također u njihovim kutijicama. Bilo mi je podareno znati da ovi korespondiraju sa istinama u najzadnjim ili konačnim stvarima; zaista, da otud oni također imaju svoje porijeklo i pojavu. Zbog ovog značenja dijadema i dragog kamenja su oni također bili viđeni od strane Ivana:
Na zmajevoj glavi. Otkrovenje 12:3;
Na rogovima zvijeri. Otkrovenje 13:1;
A dragocjeno kamenje je nosila i bludnica koja je sjedila na grimiznoj zvijeri. Otkrovenje 17:4.
Drago kamenje se vidjelo na njima pošto su njima predstavljeni oni u Kršćanskom svijetu koji posjeduju Riječ.
(3) ISTINE ZNAČENJA SLOVA RIJEČI SU NAZNAČENE DRAGIM KAMENJEM U VRTU EDENSKOM U KOJEM SE, KAKO JE REČENO, NALAZIO KRALJ TIRA
45. Zapisano je u Ezekijelu:
‘Kralju Tira ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato.’ Ezekijel 28:12, 13.
‘Tirom’ su u Riječi predstavljene spoznaje istine i dobra; ‘kraljem’ je predstavljena istina Crkve; ‘vrtom Edenskim’ su predstavljene mudrost i inteligencija iz Riječi; a ‘dragim kamenjem’ su predstavljene istine prozirne od dobra, takve kakve su u značenju Slova Riječi. Pošto je to značenje tog kamenja ono se prema tome naziva njezinim pokrovom (omotačem); a u prethodnom članku se može vidjeti da značenje Slova pokriva tj. štiti unutrašnje stvari Riječi.
(4) ZNAČENJE SLOVA RIJEČI JE PREDSTAVLJENO SA ZASTORIMA I VELIMA ŠATORA.
46. Šatorom su bili reprezentirani nebo i Crkva; iz tog razloga je model za njega bio ukazan od strane Jehove na Planini Sinaju. Posljedično tome sve što je bilo u tom šatoru, svijećnjak, zlatni oltar za tamjan, stol na kojem je bio prinosni kruh, je reprezentiralo i predstavljalo svete stvari neba i Crkve. Svetište, gdje se nalazio Kovčeg Saveza, je reprezentiralo i prema tome predstavljalo najunutarnije neba i Crkve. Sâm Zakon, zapisan na dvije ploče, je predstavljao Gospoda kao Riječ.
Dakle, pošto vanjske stvari izvode svoju bit iz unutarnjih stvari, a obadvoje svoju izvode iz onog što je najunutarnije, što je u šatoru bio Zakon, stoga su svete stvari Riječi bile reprezentirane i predstavljene pomoću svih stvari koje su pripadale šatoru. Slijedi prema tome, da su krajnje stvari šatora, naime njegovi zastori, i veli, stoga njegovi pokrovi i prijemnici, predstavljali krajnje stvari Riječi, što su istine i dobra značenja njezinog Slova. Zato što su takve stvari bile predstavljene, stoga su,
‘Svi zastori i veli bili napravljeni od prepredenog lana, od plavog, ljubičastog, i tamnocrvenog dvostruko-bojanog prediva sa izvezenim kerubima.’ Izlazak 26:1, 31, 36.
Što je, u generalnom i pojedinačnom smislu, bilo reprezentirano i predstavljeno sa šatorom i svime u njemu, je objašnjeno u ‘Nebeskim Tajnama’, tamo gdje se obrađuje to poglavlje Knjige Izlaska. Tamo je ukazano da su ‘zavjese’ i ‘veli’ reprezentirali izvanjske stvari neba i Crkve, time također izvanjske stvari Riječi. Nadalje, da je ‘prepredeni lan’ predstavljao istinu koja ima duhovni izvor; ‘plavo’, istinu iz božanstvenog izvora; ‘ljubičasto’, božanstveno dobro; ‘tamnocrveno dvostruko obojano’, duhovno dobro; a ‘kerubi’, čuvare unutrašnjosti Riječi.
(5) VANJSKIM HRAMA U JERUZALEMU SU BILE REPREZENTIRANE VANJSKE STVARI RIJEČI, KOJE PRIPADAJU ZNAČENJU NJEZINOG SLOVA
47. To je zbog toga što je hram reprezentirao isto što i šator, naime, nebo i Crkvu, i posljedično tome Riječ. Da je hram u Jeruzalemu predstavljao Gospodnje Božansko Ljudsko, On Sam naučava u Ivanu:
‘Uništite ovaj hram, i u tri dana ću ga podignuti… Ali On je govorio o hramu Svojeg tijela.’ Ivan 2:19, 21;
A gdje je Gospod naznačen, također je naznačena Riječ, pošto Gospod jest Riječ. Zatim, pošto su unutrašnje stvari hrama reprezentirale unutrašnje stvari neba i Crkve, time također i Riječi, prema tome su njegove vanjske stvari reprezentirale vanjske stvari neba i Crkve, time također vanjske stvari Riječi, koje pripadaju značenju njezinog Slova. U svezi vanjskih stvari hrama je zapisano:
‘Da su bile izgrađene od kamena, cijelog i neklesanog, i unutra od cedrovine; i da su u svim njegovim zidovima bili urezani kerubi, palme, i rastvoreni cvjetovi; i da je pod bio prekriven zlatom.’ 1 Kraljevi 6:7, 29, 30.
Svim ovim stvarima su također reprezentirane vanjske stvari Riječi, koje su svete stvari značenja Slova.
(6) RIJEČ JE U NJEZINOJ SLAVI BILA REPREZENTIRANA GOSPODOM, KADA JE BIO PREOBRAŽEN
48. U vezi s Preobraženjem Gospoda pred Petrom, Jakovom i Ivanom, čitamo:
‘Da Mu je lice zasjalo kao sunce, a haljine Mu postadoše kao svjetlost; i ukazali su im se Mojsije i Ilija kako razgovarahu s Njime. Svijetao oblak je zasjenio učenike, i glas se iz oblaka čuo koji govoraše: Ovo je Sin Moj, Ljubljeni… Slušajte Ga.’ Matej 17:1-5.
Bio sam obaviješten kako je Gospod ovom prilikom reprezentirao Riječ. ‘Njegovo lice, koje je zasjalo kao sunce’, je reprezentiralo ‘Njegovo Božansko Dobro’; a ‘Njegove haljine, koje su postale kao svjetlost’, ‘Njegovu Božansku Istinu’. ‘Mojsije i Ilija’ su reprezentirali povijesnu i proročku Riječ; ‘Mojsije’, Riječ koju je on zapisao, i generalno povijesnu Riječ; a ‘Ilija’, cijelu proročku Riječ. Svijetao oblak, koji je zasjenio učenike’, je reprezentirao Riječ u značenju Slova; i iz tog razloga se iz ovog oblaka začuo glas, govoreći, ‘Ovo je Sin Moj ljubljeni… Slušajte Ga’. Jer svi su proglasi i odgovori sa neba dani jedino posredstom najzadnjih ili konačnih stvari (ultimates), takvih kakve su u značenju Slova Riječi. Jer one svoju punoću dobijaju od Gospoda.
49. Do sada smo ukazali kako je Riječ u prirodnom značenju, što je značenje Slova, u svojoj svetosti i svojoj punini. Nešto će sada biti rečeno da bi se ukazalo kako je Riječ u ovom značenju također u svojoj snazi. Veličina snage Božanske Istine, i njezina priroda, u nebesima i također na zemlji, se može jasno vidjeti iz onog što je bilo rečeno u djelu o NEBU I PAKLU u svezi snage anđela nebeskih (br. 228-233). Snaga Božanske istine je usmjerena posebice protiv neistina i zala, time protiv paklova. Borba protiv ovih se mora voditi posredstvom istina iz značenja Slova Riječi. Štoviše, posredstvom istina koje su u čovjeku (tj. koje čovjek posjeduje) Gospod ima moć spasiti ga; jer čovjek je ponovno formiran i regeneriran te istovremeno izveden iz pakla i uveden u nebo, posredstvom istina iz značenja Slova Riječi. Ovu moć je Gospod primio na Sebe, čak s obziron na Njegovo Božansko Ljudsko, nakon što je ispunio sve stvari Riječi čak do njezinih najzadnjih ili konačnih stvari.
[2] Prema tome kada je mukom na križu On trebao ispuniti i one koje su preostale, rekao je velikom svećeniku:
‘Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Snage i dolazi na oblacima nebeskim.’ Matej 26:64; Marko 14:62.
‘Sin Čovječji’ je Gospod s obzirom na Riječ; ‘oblaci nebeski’ su Riječ u značenju slova; ‘sjediti Bogu s desne strane’ je svemogućnost posredstvom Riječi (kao također u Marku 16:19). Snaga Gospodnja iz krajnjih stvari istine je bila reprezentirana sa Nazirejcima u Židovskoj Crkvi; i Samsonom, za koga je rečeno kako je bio Nazirejac od majčine utrobe, i da je njegova snaga ležala u njegovoj kosi. ‘Nazirejac’ i ‘Nazirejstvo’ također naznačava imati kosu.
[3] Da je Samsonova snaga bila u njegovoj kosi, on sam je razjasnio, govoreći:
‘Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe Nazirej Božji; da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.’ Suci 16:17.
Nitko ni u kojem slučaju ne može znati zašto je Nazirejstvo, kojim je predstavljena kosa, bilo uspostavljeno, i zašto je Samsonova snaga ležala u njegovoj kosi, ukoliko ne zna što je u Riječi predstavljeno ‘glavom’. ‘Glava’ predstavlja nebesku mudrost koju anđeli i ljudi imaju od Gospoda posredstvom Božanske Istine; posljedično tome ‘kosa na glavi’ predstavlja nebesku mudrost u najzadnjim ili konačnim stvarima, i također Božansku Istinu u najzadnjim ili konačnim stvarima.
[4] Pošto je to bilo predstavljeno sa kosom iz korespondencije sa nebom zbog toga je za Nazirejce bilo određeno kao zakon:
‘Da ne smiju brijati kosu na svojoj glavi, pošto je to bio Nazireat Božji na njihovoj glavi.’ Brojevi 6:1-21.
Iz istog razloga je također bilo određeno:
‘Da Veliki Svećenik i njegov sin ne smiju brijati svoje glave, da ne bi umrli, i gnjev došao na cijeli Dom Izraelov.’ Levitski Zakonik 10:6.
[5] Pošto je kosa, na račun ovog značenja utemeljenog u korespondenciji, bila tako sveta, prema tome je Sin Čovječji, koji je Gospod s obzirom na Riječ, opisan čak i u pogledu Njegove kose, da je:
‘bila bijela poput vune, poput snijega.’ Otkrovenje 1:14.
‘Na isti način je opisan i Pradavni.’ Danijel 7:9.
(O ovoj temi vidi također iznad, br. 35). Ukratko, razlog zašto je snaga Božanske Istine, ili Riječi, u značenju Slova, je da je Riječ tamo u svojoj punini, i također zato što su anđeli obadva kraljevstva Gospodnja, i ljudi na zemlji, istovremeno i zajedno u tom značenju.
