Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

III. Značenje slova riječi je temelj, spremnik, i potpora njezinih duhovnih i božanstvenih značenja #2

III

ZNAČENJE SLOVA RIJEČI JE TEMELJ, SPREMNIK, I POTPORA NJEZINIH DUHOVNIH I BOŽANSTVENIH ZNAČENJA.

27.  U svakom Božanskom djelu postoji prvo, srednje i posljednje (ili konačno); prvo prolazi kroz srednje do posljednjeg (ili konačnog), i tako dolazi u vidno postojanje i opstaje. Otud je posljednje ili konačno temelj. No prvo je u srednjem, i kroz srednje u posljednjem; tako da je posljednje spremnik. A kako je posljednje spremnik i temelj, ono je također i potpora.

28. Učen čitatelj će razumjeti kako se ovo troje mogu nazvati kraj (ili krajnji cilj), uzrok i posljedica; također, bitak, postajanje i postojanje: kraj (ili krajnji cilj) je bitak, uzrok je postajanje a posljedica je postojanje. Posljedično tome, da u svakoj kompletnoj stvari postoji trojstvo, koje se naziva prvo, srednje i posljednje: također kraj (ili krajnji cilj), uzrok i posljedica; i također bitak, postajanje i postojanje. Kada čovjek razumije ove stvari onda on također razumije da je svako Božansko djelo kompletno i savršeno u njegovom posljednjem (i konačnom); i također da je cijelo u posljednjem, pošto su u njemu istodobno prethodne stvari.

29. Iz ovog razloga se, u Riječi, u njezinom duhovnom značenju, brojem ‘tri’ naznačava ono što je potpuno i savršeno, i također cjelina pojedinačno. A pošto je to značenje broja tri, on se u Riječi koristi kad god se pažnja skreće na takvu neku stvar, kao u sljedećim odlomcima:

‘Izaija je hodao gol i bos tri godine.’  Izaija 20:3.

‘Jehova je pozvao Samuela tri puta, i Samuel je tri puta trčao Eliju, i Eli je razumio trećeg puta.’ 1 Samuel 3:1-8.

‘David je rekao Jonatanu kako će se sakriti u polju tri dana. Jonatan je onda odapeo tri strelice pored kamena i konačno je David sebe poklonio tri puta pred Jonatanom.’  1 Samuel 20:5, 12-41.

‘Ilija se tri puta pružio nad udovičinim sinom.’  1 Kraljevi 17:21.

‘Ilija je zapovijedio da se voda izlije na žrtvu paljenicu tri puta.’   1 Kraljevi 18:34.

‘Isus je rekao: Kraljevstvo nebesko je poput kvasca, kojeg žena uze i zamijesi ga u tri mjere brašna dok svo ne uskisne.’  Matej 13:33.

‘Isus je rekao Petru da će Ga tri puta zanijekati.’   Matej 26:34.

‘Isus je tri puta zapitao Petra, Ljubiš li Me?’ Ivan 21:15-17.

‘Jona je bio u utrobi kita tri dana i tri noći.’  Jona 1:17.

‘Isus je rekao, uništite ovaj Hram, i za tri dana ću ga ponovno sagraditi.’   Matej 26:61.

‘Isus se u Getsemeni molio tri puta.’  Matej 26:39-44.

‘Isus je ponovno uskrsnuo trećeg dana.’  Matej 28:1.

Postoje još mnogi drugi odlomci gdje je broj ‘tri’ spomenut; a spomenut je svugdje gdje se obrađuje dovršeno i savršeno djelo, pošto je to predstavljeno sa tim brojem.

30. Ove stvari su utvrđene da bi predstavile ono što slijedi, tako da se to može shvatiti intelektualno; i sada, u ovom trenutku, da se može razumjeti kako je prirodno značenje Riječi, ili značenje Slova, temelj, spremnik i podrška njezinom duhovnom i božanstvenom značenju.

31. Iznad je bilo utvrđeno (br. 6, 19) kako u Riječi postoje tri značenja; također, da je božanstveno značenje njezino prvo značenje, a da je prirodno posljednje ili najniže značenje. Otud, racionalan čovjek može zaključiti da prvo(bitno) od Riječi ili božanstveno, prolazi kroz njezino srednje ili duhovno, do njezinog posljednjeg ili prirodnog; i da je na taj način njezino posljednje temelj. Također, da je njezino prvo(bitno) ili božanstveno u njezinom srednjem ili duhovnom, i posredstvom ovog u njezinom posljednjem ili prirodnom; i posljedično tome da je njezino posljednje ili prirodno, što je značenje Slova Riječi, spremnik; a pošto je spremnik i temelj, ono je također i podrška.

32. Ali kako su ove stvari ostvarene to se ne može reći u nekoliko riječi. One su, međutim, tajne koje zaokupljaju anđele nebeske, i biti će objašnjene koliko je to moguće u raspravama koje su spomenute u Predgovoru Doktrine o Gospodu za Novi Jeruzalem. Ove će biti objašnjene iz anđeoske mudrosti, u vezi s Božanskom Providnošću, Svemoći, Sveprisutnošću, Sveznanjem, Božanskom Ljubavi, i Božanskom Mudrošću, i također Životom. Za sada je dovoljno da možemo zaključiti što je bilo rečeno iznad kako je Riječ, koja je u suštini Božansko Djelo konstruirano i naumljeno za spasenje ljudske rase, što se tiče njezinog najnižeg ili prirodnog značenja, koje se naziva značenjem Slova, temelj, spremnik i podrška za dva unutarnja značenja.

33. Iz ovog slijedi da bi Riječ bez značenja Slova bila poput palače bez temelja, palače u zraku umjesto na zemlji, samo sjena koja bi nestala. Opet, bila bi poput hrama, koji sadržava mnoge svete stvari, čije centralno svetište nema zaštitni krov ili razvodni zid, koji su njezini sadržaji. Ako bi ovi nedostajali, ili bi bili uklonjeni, njezine svete stvari bi odnijeli razbojnici, i zgazile bi ih zvijeri zemaljske i ptice nebeske, i tako bi bile uništene. Ona bi bila poput šatora (u čijem najunutarnijem je bio Kovčeg Saveza, a u centru zlatni svijećnjak, zlatni oltar na kojem je bio tamjan, i stol na kojem je bio prinosni kruh, što su bile njegove svetinje) bez njegovih najizvanjskijih stvari, naime, zavjesi velà. Zaista, Riječ bi bez značenja svoga Slova bila kao ljudsko tijelo bez njegovih pokrova, koji se nazivaju kože, i bez potpore njegovih kostiju; bez ovih bi se svi unutarnji dijelovi raspali. Ona bi također bila poput srca i pluća u prsnom košu, bez njihovog pokrova koji se naziva poplućnica, i njihove potpore, koja se naziva rebrima; i poput mozga bez njegovih pokrova, tvrde i meke moždanice, i bez njihovog zajedničkog pokrova, spremnika i podrške, koji se naziva lubanja. Tako bi bilo sa Riječju bez značenja njezinog Slova; iz tog razloga je rečeno u Izaiji:

‘da će Jehova nad svom slavom postaviti zaštitu.’  4:5.

34. Slučaj bi bio sličan sa nebesima gdje se nalaze anđeli, bez svijeta gdje se nalaze ljudi. Ljudska rasa je temelj, spremnik i podrška nebesa; a Riječ je sa ljudima i u njima. Jer sva nebesa su podijeljena na dva kraljevstva, koja se nazivaju božanstveno kraljevstvo i duhovno kraljevstvo; i ova dva kraljevstva su utemeljena na prirodnom kraljevstvu u kojem se nalaze ljudi: isto tako i Riječ, koja je sa ljudima i za ljude. Da su anđeoska nebesa podijeljena na dva kraljevstva, božanstveno i duhovno, može se vidjeti u djelu u Nebu i Paklu, br. 20-28.

35. Bilo je ukazano u Doktrini o Gospodu za Novi Jeruzalem, br. 28, da su proroci Starog Testamenta reprezentirali Gospoda s obzirom na Riječ, i na taj način predstavljali doktrinu Crkve iz Riječi; i da su se oni stoga nazivali Sinovima čovječjim. Iz ovog slijedi da su pomoću različitih stvari koje su trpjeli i izdržavali oni reprezentirali nasilje koje je od strane Židova bilo izvršeno nad značenjem Slova Riječi; kao da je,

‘Proroku Izaiji je bilo zapovjeđeno da skine kostrijet s bokova i obuću izuje s nogu, i da tri godine hoda gol i bos.’  Izaija 20:2, 3.

Isto tako,

‘Proroku Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da uzme britvu brijačku i obrije glavu i bradu, da trećinu (kose) spali sred grada, trećinu sasječe mačem i trećinu baci u vjetar; i da nešto malo uzme te zaveže u svoje skute haljine, i konačno baci sred vatre i spali.’  Ezekijel 5:1-4.

[2] Pošto su proroci reprezentirali Riječ, i posljedično tome su predstavljali doktrinu Crkve iz Riječi, kao što je bilo rečeno iznad, i pošto je glavom predstavljena mudrost iz Riječi, prema tome, kosom na glavi i bradom je predstavljeno najzadnje ili konačno od istine. Kao posljedica ovog značenja bio je znak duboke žalosti, i također velike sramote, ako bi itko sebe obrijao, i također se pojavio ćelav. Iz tog razloga i ni jednog drugog je prorok bio napućen obrijati kosu sa svoje glave i bradu, da bi na taj način mogao reprezentirati stanje Židovske Ckrve s obzirom na Riječ. Iz ovog razloga i ni jednog drugog su:

‘četerdeset i dvoje djece koji su Elija nazvali ćelavcem, bili rastrgani na komadiće od strane dvije medvjedice.’    2 Kraljevi 2:23, 24.

jer prorok je reprezentirao Riječ, kao što je bilo primjećeno ranije, a ćelavost je predstavljala Riječ bez njezinog najzadnjeg ili konačnog značenja.

[3]        Nazirejci su reprezentirali Gospoda s obzirom na Riječ u njezinim najzadnjim ili konačnim stvarima  (ultimates), kao što će se vidjeti ispod, br. 49; i, prema tome, za njih je bila zakonska odredba da trebaju pustiti svoju kosu da raste i ne šišati ju. Štoviše, izraz Nazirej na Hebrejskom jeziku predstavlja kosu na glavi.

Za velikog svećenika je također bila zakonska odredba da ne smije brijati svoju glavu. Levitski Zakonik 21:10.

Isto za glavu obitelji. Levitski Zakonik 21:5

[4]        Otud proizlazi da je za njih ćelavost bila velika sramota, kao što se može vidjeti iz sljedećih odlomaka:

‘Sve su njihove glave ostrižene, i svaka brada obrijana.’  Izaija 15:2; Jeremija 48:37.

‘Sva će lica sramota pokriti, sve će glave oćelaviti.’  Ezekijel 7:18.

‘I svaka glava ogolje, i svako se rame ogulilo.’  Ezekijel 29:18.

‘Obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu.’           Amos 8:10.

‘Čupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Povećaj svoju ćelavost… jer su izgnana daleko od tebe.’  Mihej 1:16.

Ovdje se sa čupanjem kose i povećavanjem ćelavosti predstavlja krivotvorenje istina Riječi u njezinim najzadnjim ili konačnim stvarima; a kada su ove krivotvorene, kao što je bilo napravljeno od strane Židova, cijela Riječ je uništena. Jer najzadnje ili konačne stvari (ultimates) Riječi su njezini potpornji i podrške; zaista, svaka riječ je potporanj i podrška njezinim božanstvenim i duhovnim značenjima. Kako ‘kosa’ predstavlja istinu u najzadnjim ili konačnim stvarima, u duhovnom svijetu se oni koji preziru Riječ, i krivotvore njezino značenje Slova, pojavljuju ćelavi; dok se oni koji joj ukazuju poštovanje i ljubav pojavljuju sa pristalom kosom. O ovoj temi vidi također ispod (br. 49).

36. Riječ je u njezinom najzadnjem (konačnom) ili prirodnom značenju, što je značenje Slova, također predstavljena sa zidom Svetog Jeruzalema, čija je struktura bila od Jaspisa; i temeljima zida, koji su bili dragocjeno kamenje; i također njegovim kapijama, koje su bile biseri, Otkrovenje 21:18-21. Jer Jeruzalemom je predstavljena Crkva s obzirom na doktrinu. Međutim, više će o ovim stvarima biti rečeno u sljedećem članku. Iz onog što je bilo utvrđeno se sada može vidjeti da je značenje Slova Riječi, prirodno značenje, temelj, spremnik i podrška njezinim unutarnjim značenjima, naime, duhovnim i božanstvenim značenjima.

Spread the Truth